utorak, 22. studenoga 2016.

PAZI KOJEG VUKA HRANIŠ, Kenan Crnkić

Izdavač: Fokus, 2016.


Ova mini knjižica efektnog izgleda i naslova, govori nam o sreći. Pri tome se ne misli baš na onu vrstu sreće koja će vam donijeti dobitak na lutriji, već više sreću u smislu ispunjenog i ugodnog života, s kojim smo potpuno zadovoljni i kojeg živimo punim plućima.

Autor nam kroz vizualno vrlo efektna poglavlja iznosi cijeli splet motivacijskih priča i citata, te anegdota iz života svjetski poznatih osoba (poput, primjerice, Stevea Jobsa), koje koristi u svom iznošenju jednostavnih životnih istina: kako za sreću nije potrebno puno, ali potrebno je da malo razmislimo o svom životu i shvatimo u kojem smjeru želimo ići, kako bismo bili sretni i zadovoljni.

Sam naslov dolazi iz jedne indijanske priče, koja kaže da se u unutrašnjosti svakog čovjeka vodi bitka između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, krivnju, srdžbu, egoizam. Drugi vuk predstavlja dobro – sve ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, istinu, suosjećanje. Koji će vuk u određenom trenutku odnijeti konačnu pobjedu, ovisi samo o tome - kojeg vuka hranimo.

Načinom na koji je pisana, ova knjiga potiče čitatelja da aktivno sudjeluje u promišljanju u vlastitom životu tijekom čitanja, postavljajući mu pitanja i potičući ga da sam shvati i vidi što želi od života i kako da njime bude u potpunosti sretan. Ona vas potiče da, kroz njene tekstove, citate i inspirativne priče, sami počnete pomalo filozofski razmišljati o vlastitom životu, o tome koliko ste njime sretni i što možete učiniti da pronađete sreću i zadržite je uz sebe.

Ne mogu reći da su tekstovi i citati na koje sam naišla u ovoj knjižici osobito originalni, većinu njih ste vjerojatno već pročitali u sličnim motivacijskim knjižicama drugih autora, koje se sve bave istim osnovnim postulatom: da ne postoji instant recept za sreću, već je sve stvar razmišljanja i djelovanja, stvar onoga kako želimo živjeti svoj život i biti njime u potpunosti zadovoljni. Ne mogu reći da sam inače baš neki fan ovakvih djela, tako da mene osobno ova knjižica nije impresionirala, pogotovo stoga što u njoj nisam pronašla ništa novo, samo još jednu interpretaciju vječne 'kako biti sretan' teme, samo ovaj put u režiji drugog autora.

Ako volite motivacijska štiva, zbirke inspirativnih priča i citata, te ako ste u potrazi za inspiracijom i motivacijom koja bi vam mogla pomoći u vašoj potrazi za vlastitom srećom, zavirite i u ovu knjižicu. Ako pak niste ljubitelj, slobodno preskočite i svoju motivaciju potražite drugdje. :)

nedjelja, 20. studenoga 2016.

PUTUJEM SAMA, Samuel Bjørk

Izdavač: Znanje, 2016.
1. knjiga o Mii Krüger i Holgeru Munchu
[norv. Det henger en engel alene i skogen]


Svako malo književno tržište preplave naslovi vezani uz određenu tematiku koja je u nekom trenutku 'in' među čitateljskom publikom. 'Sumrak saga' pokrenula je poplavu vampirskih naslova, 'Igre gladi' započele su val distopija; nakon '50 nijansi' posvuda su počeli nicati erotski romani, a Larssonova trilogija 'Millennium' omogućila je da nas zapljusne val skandinavskih trilera. I dok su neke teme brzo došle i brzo prošle, neke se konstantno drže i sve su popularnije, i to s razlogom. Jedna od njih su i skandinavski trileri, kojih se, kako se čini, jednostavno ne možemo zasititi. A zašto i bismo, kad su tako nevjerojatno dobri?

Najnoviji među ovim trilerima stigao nam je iz Norveške, i mogu vam reći da je jako, jako dobar. Zgrabio me već od prve stranice i držao sve do kraja. Uzbudljiv je, napet, nepredvidiv. Jednom rječju, maestralan!

Radi se o slučaju ubojstva šestogodišnje djevojčice, koju slučajni prolaznik pronađe obješenu i odjevenu u odjeću lutke. Policijski istražitelj Holger Munch okuplja jedinicu koja će se baviti ovim slučajem, a kao vrijedan dodatak ovoj jedinici potrebna mu je bivša kolegica Mia Krüger, koja se nakon sestrinog samoubojstva i incidenta koji je nakon toga izazvala na vlastitom poslu, udaljila od javnosti i osamila na jednom otočiću. Isprva, Mia ne želi ni čuti za to da se vrati u policiju, ali nakon što prouči sve dosadašnje informacije koje policija ima o ovom slučaju, pronađe nešto što ju natjera da se ipak predomisli. A to nešto je sumnja da ubijena djevojčica neće biti jedina - "bit će ih još."

Sat otkucava, zlo je na slobodi, a na Holgeru je i Mii da učine sve što mogu da ga zaustave.

Radnja u ovoj knjizi starta već od prve stranice, napetost nikada ne posustaje, iznenađenja i uzbuđenja nimalo ne manjka, a brzina kojom se događaji odvijaju tjera vas da čitate kao u nekom grču, kao da čujete sat negdje u vašoj blizini kako nemilosrdno otkucava.

Priču pratimo ne samo iz perspektive glavnog istražiteljskog dvojca, već iz perspektive cijelog spleta različitih likova, čije priče se jedna s drugom sastaju i rastaju, čineći dijelove većeg mozaika koji tek trebamo uočiti. Puno je likova i puno događaja, od kojih se neki ne čine direktno povezanima sa centralnim slučajem, ali su svi itekako važni za rasplet cijele priče. Samo treba biti strpljiv i - čitati dalje, što nije baš teško jer vam knjiga jednostavno ne da da se od nje odvojite sve dok sve ne saznate.

Kao što sam spomenula, likova je puno, uključujući one glavne, a svaki od njih ima neku svoju priču, svoje probleme i svoju ulogu u ovom romanu. Bez obzira na brojnost i likova i njihovih priča, nije teško pratiti radnju. A ono što vas tjera da čitate i čitate je to što se sve te priče i svi ti likovi međusobno izmjenjuju, tako da, da bi doznali što se dalje dogodilo s jednim od njih, morate proći kroz poglavlja u kojima tog lika uopće nema, ali ima drugih, koji vas jednako zaintrigiraju za neki drugi dio radnje i, dok se niste ni snašli, već ste pri kraju romana i grozničavo okrećete stranice dalje i dalje, jer jednostavno ne možete stati.

Kao i većina skandinavskih trilera, i ovog krase sve karakteristike takvog djela: mračna atmosfera, teški slučaj, propitivanje društvenih i socijalnih tema i stavova društva - od toga kako se društvo odnosi prema transvestitima i drugima drugačijima od sebe, do problema vjerskog fanatizma, obiteljskog nasilja i općenito odnosa prema djeci. Roman me podsjetio na sjajnu švedsko-dansku TV seriju 'Most', konkretno 1. sezonu (tko je gledao zna o čemu pričam, tko nije - što čekate? :)) - yup, it's that good.

Ako volite dobar triler, napeti misterij i sjajno zapletenu kriminalističku priču, ovo je roman za vas. Velika preporuka!

srijeda, 16. studenoga 2016.

SERIJAL PENRYN I KRAJ VREMENA, Susan Ee

1. PAD ANĐELA
2. SVIJET POSLIJE

Izdavač: Znanje, 2015./2016.
[eng. Penryn and the End of days: 1. Angelfall, 2. World after]


U posljednje vrijeme pojavljuje se sve više i više YA serijala fantastične tematike, koji za relativno kratko vrijeme osvoje ogroman broj čitatelja i, takoreći, 'osvoje' svijet. Neki od njih posve zasluženo, neki baš i ne. A neki, pak, cijelo vrijeme ostanu negdje sa strane, gotovo neprimijećeni (barem kod nas), iako nema nikakvog razloga da i oni ne izazovu masovnu histeriju, oko sebe okupe horde fanova i da se po njima počnu snimati i filmski nastavci. Serijal o Penryn jedan je od njih.

U fokusu zbivanja u ovom serijalu nalaze se anđeli. Ali ne, nisu to nikakva draga, dobroćudna i umiljata stvorenja, niti odani čuvari koji brinu za ljude. Anđeli Susan Ee osvetoljubiva su, moćna, ratoborna i snažna ratnička klasa, koja na ljude gleda kao na nižu vrstu: pomalo zabavne, ali priglupe, ljubimce koji su tu da udovoljavaju anđeoskim željama - sve dok ih se ovi ne zasite i odbace ih, poput istrošenih i potrganih igračaka.

Glavna protagonistica ove priče je Penryn, sedamnaestogodišnjakinja čiji su svijet uništili anđeli. I premda se to dogodilo prije samo nešto više od mjesec dana, svijet kakav je poznavala i u kakvom je odrasla sada je neprepoznatljiv. Ljudi se bore za opstanak, vječno u strahu od anđela, koji su im fizički superiorniji i protiv kojih nemaju nikakve šanse u izravnom sukobu. A, uz anđele, opasnost čine i ulične bande, koje su preuzele 'vlast' nad pojedinim dijelovima svijeta, sada kada više ne postoje ni one prave vlasti, ni zakoni, ni države.

U takvom svijetu Penryn mora opstati, a mora i osigurati kakvu-takvu zaštitu i sigurnost svojoj obitelji - svojoj sedmogodišnjoj sestri Paige, koja je u invalidskim kolicima, i svojoj šizofreničnoj majci.

U prvoj knjizi upoznajemo Penryn i Svijet poslije: svijet koji su uništili anđeli. Dok pokušavaju pronaći zaklon, Penryn, Paige i njihova majka slučajno nabasaju na sukob između nekolicine anđela i svjedoče tome kako jednome od njih ostali odrežu krila i ostave ga na ulici da umre. A kada potom, zbog jedne male neopreznosti, pozornost ove skupine padne na mjesto na kojem se Penryn sakrila sa svojom obitelji, Penryn nema izbora no uvući se u anđeoski sukob, ne bi li time kupila malo vremena sestri i majci da pobjegnu. Videći ranjenog anđela, na kojeg su se svi ostali bili okomili, kao svog jedinog mogućeg saveznika u ovoj borbi, Penryn mu odluči pomoći, ali ni uz njegovu pomoć ne uspije spriječiti da jedan od preostalih anđela ne otme njenu sestricu i odvede ju u nepoznatom smjeru. Kako bi pronašla i spasila sestru, Penryn odluči zarobiti ozlijeđenog anđela i od njega doznati kamo su odveli Paige i kako da ju otamo izbavi. Uskoro s njime sklapa pogodbu: ako joj on pomogne da pronađe i spasi sestru, ona će njemu pomoći da dobije natrag svoja odrezana krila. I tu tek kreću nevolje...

Ako niste još pročitali prvu knjigu ovog serijala, predlažem da preskočite idući odlomak jer slijedi kratki

-- SPOILER ALERT -- :

U drugoj knjizi, Penryn se bori s podvojenim osjećajima prema svojoj promijenjenoj sestri. Iako zna da je to i dalje Paige, ne može poreći da je se pomalo i plaši. Kada usamljena Paige nedugo potom izazove incident koji uplaši i ostale ljude kod kojih su Penryn i njena obitelj pronašli utočište, Paige pobjegne, a Penryn mora, još jednom, krenuti u potragu za njom, što neće biti nimalo lako budući da se čini da je Paige krenula ravno prema novom anđeoskom leglu, a Penryn ovoga puta uz sebe nema Raffea da joj pomogne boriti se protiv tjelesno i brojčano nadmoćnih anđela i pošasti.

-- END OF SPOILER ALERT! --

Ovaj fantastično-apokaliptični serijal s akcijom kreće već od prve stranice. Nema puno nekog uvoda ni početnog upoznavanja svijeta, sve to saznajemo kroz samu priču, postupno, dok se radnja dalje, bez zadrške, odvija. Napetost, akcija i poplava novih događanja ne prestaju sve dok ne okrenete i onu zadnju stranicu i zatvorite knjigu. A čak i tad, ili, bolje rečeno, već tad, počnete se pitati o tome što će se dalje dogoditi, u idućem nastavku.

Penryn je i tipična i atipična YA heroina. Ona ima sve sastojke koje čini tipičnu glavnu žensku protagonisticu ovakvih romana: djevojka, tinejdžerica, koja pokušava preživjeti u nemilosrdnom svijetu. Ali Penryn se ujedno i razlikuje od ostalih ovakvih likova - ona nije samo djevojka koja se igrom slučaja našla u situaciji kojoj se morala prilagoditi, već je dijelom (a zahvaljujući ludostima svoje majke) za nju bila spremna (koliko to već može biti). Penryn je odmalena trenirala raznorazne borilačke sportove i zna kako se obraniti i kako se postaviti u mogućem sukobu, čak i sa puno snažnijim protivnikom. Penryn ne odustaje, hrabra je, iako sebe uopće takvom ne vidi, svoj strah i nesigurnost ona suzbija šaljivim dosjetkama, a za svoju bi obitelj učinila sve. Penryn je heroina koja to uopće ne želi biti, ali koju su okolnosti napravile takvom, baš kao što je to bio slučaj i s Katniss ili Tris.

Najbolja stvar, ujedno i iznenađenje, ovog serijala je to što nema ljubavnog trokuta! Hvala, Susan Ee, što si pokazala da je moguće napisati fantastičan YA serijal i bez toga da njegova glavna okosnica bude romansa i bez toga da ta romansa bude u obliku trokuta. Ima, naravno, kemije između Penryn i Raffea, ali u ovom serijalu ta se kemija i mogućnost postojanja nekih osjećaja između njih dvoje stvara postupno, što njihovu priču time čini i stvarnijom.

Potpuno su me osvojili Penryn i Raffe, baš kao i Paige i svi drugi likovi u ovom serijalu. A ono što me dodatno osvojilo je i to što ovaj serijal u sebi sadrži i primjesu horora - neke su scene, naime, zaista jezive. Sviđa mi se način pisanja Susan Ee, sviđaju mi se likovi i svijet koji je stvorila, sviđa mi se priča i način na koji se radnja odvija. Sviđa mi se i način na koji je Ee opisala anđele u ovim romanima i smjer u kojem priča ide. A koji je to smjer, tek treba otkriti, zbog čega se nadam da će treća i završna knjiga biti što prije prevedena. Unaprijed se veselim i jedva ju čekam pročitati!

ponedjeljak, 14. studenoga 2016.

SPOJENI, Ally Condie

Izdavač: Algoritam, 2016.
1. knjiga istoimene trilogije
[eng. Matched]


Što ako je vaša cijela sudbina odavno isplanirana? Svaki vaš obrok ispaniran.
Svaki vaš dan isplaniran.
A vi ne možete ništa kako bi to spriječili.

Društvo je tako odredilo i svi poštuju pravila.

Sve počinje sa banketom Spajanja i našom junakinjom Cassiom Reyes.
Uzbuđena je, saznati će tko je njen Spoj, osoba sa kojom će provesti cijeli svoj život te se nimalo ne iznenadi kad je njen spoj njen najbolji prijatelj Xander.

Ali je li Xander stvarno njen Spoj?

Kao što već rekoh Društvo je glavno u ovom distopijskom svijetu.
Oni vam određuju sve. Kako budete proveli svaki svoj dan i pomno vas prate.
Oni vam dostavljaju hranu, nikad nešto preosobito, uvijek obična hrana.

I to mi je bio najbolji aspekt ove knjige, koje me se sa svime ostalim nije baš dojmila.

Društvo je super friki, i ne mogu zamisliti da ne mogu raditi što želim, provoditi svoj slobodan dan kako želim, da ne mogu gledati, čitati, da ne smijem pisati, kad god ja to poželim.
Oni sve planiraju i ići mimo njihovih planova je nepoštivanje sustava.

Cijela knjiga se vrti oko jednog ljubavnog trokuta, koji se mene nije nimalo dojmio, nijedan lik mi nije ostao u sjećanju, nijedna radnja me se nije toliko dojmila da razmišljam o njoj i poslije čitanja.

Ali knjiga nije loša, lagano je napisana, živopisno opisana i svaka manja radnja ide ka većoj, ali mene jednostavno nije impresionirala.
Zadnja distopija koju sam pročitao je bila, mislim, Različita, i to još davnoo kada su distopije bile sve, i svaku sam distopiju grabio i čitao i da sam možda onda imao priliku dobiti Spojene sigurno bi mi se svidjeli.
Ali sada sam ful u điru fantasya, brze radnje, akcije, malo romanse i sve ukupno bad-ass štivo.

Dao sam Spojenima ocjenu tri, nisu oni krivi što me se nisu dojmili - malo jesu, ali ne u potpunosti.

[Josip Labaš]

srijeda, 9. studenoga 2016.

SAMO NE IVY POCKET, Caleb Krisp

Izdavač: Profil, 2016.
1. knjiga o Ivy Pocket
[eng. Anyone but Ivy Pocket]


Ivy Pocket ima dvanaest godina, izuzetno je ljupka, ima mnoge iznimne urođene sposobnosti i najbolja je prava engleska sluškinja koju neko kućanstvo može poželjeti. Također posjeduje i nevjerojatnu vještinu izmišljanja stvari, kao i neobičnu sklonost sirovim krumpirima. Ivy je, ukratko, jedan od najzanimljivijih i najšašavijih likova koje u knjigama možete sresti.

Onako na prvu, ova knjiga o Ivy Pocket djeluje kao simpatična i zabavna knjiga za djecu. Ali, iako ona jest i simpatična i zabavna, ujedno je prožeta tolikom količinom ironičnog i sarkastičnog humora da mi se, što sam ju dulje čitala, sve više činila kao knjiga za odrasle zamaskirana u dječju književnost. U njoj, stoga, mogu jednako uživati i djeca i odrasli - svatko na svoj način.

Kako možete zaključiti već iz samog naslova, u središtu zbivanja nalazi se Ivy Pocket, koju sam prilično precizno opisala na početku ovog teksta. Ivyna priča počinje u trenutku u kojem ona dobiva otkaz od dame kojoj je dosad služila (a koja je, prema Ivynom mišljenju, luda kao šlapa). Sa samo jednom funtom u džepu i bez ikakvog plana za budućnost, Ivy grozničavo razmišlja kamo da krene i što da učini. Njenu dvojbu prekida poziv jedne vojvotkinje i njena ponuda da Ivy obavi jedan poslić za nju, koji će joj izdašno platiti, ali samo ako ga Ivy odradi točno prema uputama i nikako drugačije. Poslić se sastoji u tome da odnese jedan magičan dijamant na poklon unuci vojvotkinjine stare prijateljice i uruči joj ga točno na njenom rođendanskom balu, ni trenutka prije. Ivy, dakako, pristane, ne znajući još u kakve će ju sve nevolje taj dijamant, ni krivu ni dužnu, uvaliti.

Duhovita i zabavna, ova vas knjiga nasmijava na svakoj stranici. Također me i iznenadila, jer nisam očekivala ništa više od zabavne priče uz koju bih mogla provesti jedno ugodno popodne, ali, kako se na kraju ispostavilo, u njoj ima i pustolovine, i fantastike, i magije. A kako bi doživljaj bio još potpuniji, svako je poglavlje popraćeno s nekoliko maštovitih ilustracija, koje lijepo prate priču.

I drugi su likovi, kao i Ivy, neobični, zanimljivi i vrckasti svaki na svoj način, a većina ih još skriva i neku svoju tajnu, koju Ivy, znatiželjna kakva već jest, naprosto mora otkriti. Svi se likovi sjajno uklapaju u ovu neobičnu i šašavu priču i baš je užitak družiti se s njima (čak i s onima napornima, poput Matilde i lady Elizabeth).

Zbrojivši sve sastojke, ono što na kraju dobijete je maštovita, originalna i zabavna priča prožeta ironijom i sarkastičnim humorom, koja je u stanju malo razvedriti ova mrka zimska popodneva. Kao što sam već rekla, možda djeluje kao knjiga za djecu, ali ispod površine skriva mnogo toga, što ju čini i knjigom za starije uzraste. Meni se baš svidjela, a vi provjerite hoće li se svidjeti i vama.

ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

KRADLJIVAC LURIDIJA, Bobbie Peers

Izdavač: Naklada Ljevak, 2016.
1. knjiga u serijalu o Williamu Wentonu
[norv. Luridiumstyven]


William Wenton strastveni je razbijač kodova. Kodovi ga fasciniraju i privlače i nema tog koda niti zagonetke koju do sada nije uspješno riješio. Naravno da ga onda, kada u muzej u njegovom gradu doputuje izložba na kojoj je prezentacija 'Nemogućega' - koda koji još nitko nije uspio riješiti, unatoč tome što su najgenijalniji svjetski umovi to pokušali - ta prezentacija strašno privlači. Kad se potom, tijekom školskog izleta u muzej, William nađe pred 'Nemogućim' - i riješi ga, nije ni svjestan da tu njegovi problemi tek počinju.

Jer, William i njegova obitelj koriste se lažnim prezimenom ne bi li ostali skriveni pred nepoznatom prijetnjom na koju ih je upozorio Williamov djed, prije nego što je netragom nestao. A riješivši 'Nemoguće', William kao da je uključio reflektor i uperio ga ravno na sebe, pokazujući time svakome tko ga traži točno gdje se nalazi. Na prve posjetitelje neće morati dugo čekati, a jedini mu je spas u tajanstvenom Institutu, organizaciji koja okuplja najbolje kriptografe i koju je njegov djed pomogao osnovati. Da li je Institut zapravo prijetnja ili utočište, William tek treba otkriti, a usput treba i doznati što se dogodilo njegovom djedu, kamo je nestao i zašto je sa sobom odnio moćni element luridij...

Zanimljiva fantastična pustolovna priča vodi nas u svijet šifri, kodova i robota. Taj svijet možda na prvi pogled djeluje bezazleno, ali u njemu se skrivaju i brojne opasnosti i neki prilično zli negativci. Priča je nabijena napetošću, radnja se odvija brzo i dok trepneš već si stigao do kraja knjige.

Priča je originalna i maštovita. Ponekad predvidiva, ali i s nekoliko dobrih obrata. Jedno mi je kraj bio malo, kako bih to rekla, prelagan - rasplete se ekstremno brzo i sve se riješi tek tako, u trenu. Ne kažem da je to nekakav minus, samo sam očekivala nešto možda malo kompliciranije, zahtjevnije, malo značajniju kulminaciju događaja.

Likovi su simpatični, raznoliki i maštovito opisani, baš kao i njihovo okruženje, koje je ispunjeno svakojakim čudnovatim napravama i mehaničkim bićima, koja čine čitav taj svijet samo još fascinantnijim.

Ova knjiga namijenjena je mlađim čitateljima, ali lako ju mogu čitati i oni stariji. Kratka je i brzo se čita, može je se progutati u jednom popodnevu. Simpa priča, koja čini sasvim ugodno društvo za ispuniti par popodnevnih sati.

subota, 5. studenoga 2016.

U TIŠINI, Rosamund Lupton

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
[eng. The quality of silence]


Romanom 'Sestra' Rosamund Lupton za mene je postavila vrlo visoku ljestvicu očekivanja od svojih idućih romana, budući da me spomenuti roman baš oduševio. Njen idući roman koji sam pročitala, 'Poslije svega', ta je očekivanja samo još povisio, jer mi je bio jednako dobar kao prethodni. S nestrpljenjem sam, stoga, iščekivala njen treći roman, jer sam sad već vjerovala da me ništa što napiše ne može razočarati. I nije.

Radnja ovog romana smještena je u surovu ledenu klimu Aljaske zimi, u kojoj jedna žena i jedna djevojčica pokušavaju pronaći svog nestalog supruga, odnosno oca, kojeg policija smatra poginulim u požaru u kojem je uništeno čitavo selo u kojem je boravio, kao i svi njegovi stanovnici. No Yasmin i Ruby uvjerene su da je on još uvijek živ i da se nalazi negdje u toj divljini, sam i prepušten sebi, tisućama milja daleko od prvih naznaka civilizacije. A, uvidjevši da policija neće biti ta koja će ga nastaviti tražiti, njih se dvije na taj pothvat odlučuju same. No, aljaška divljina i ledom okovane ceste nisu mjesto na kojem se ni oni vrlo iskusni vole zadržavati, a kamoli tek dvije žene, koje se sve opasnosti koje ta divljina sa sobom nosi tek spremaju prvi put upoznati. A da stvar bude gora, čini se da divljina nije jedina opasnost koja im leži na putu, već je tu i netko još opasniji...

Ukoliko ste ikada gledali neki od dokumentaraca koji se bave ledom okovanim cestama po kojima zimi moraju prelaziti vozači kamiona na krajnjem sjeveru Aljaske i Kanade, tada ste iz prve ruke mogli vidjeti kakve sve opasnosti vožnja u takvim uvjetima sa sobom nosi. Zamislite kamion težak preko 40 tona, kako oprezno prelazi preko smrznute rijeke, na kojoj bi led mogao svaki čas popustiti, ili taj isti kamion kako velikom brzinom grabi duž ledom okovane ceste, okružene neprobojnim mrakom i dubokim provalijama sa svake strane, na kojoj je svaka pogreška korak ravno u smrt. Jezivo, zar ne?

Sad dodajte tome još i činjenicu da je cijelo vrijeme noć i da je svuda oko vas samo snijeg, led i tišina, a od najbližeg sela ili grada dijele vas stotine i stotine kilometara ničega osim pustoši, olujnog vjetra i temperatura debelo ispod ništice. Još jezivije, zar ne?

A sad zamislite i da vas u svoj toj pustoši, hladnoći i tišini netko slijedi. Netko tko vas želi ubiti, a čak i da postoji netko kome se možete obratiti za pomoć, taj netko do vas nema nikakvog načina da stigne na vrijeme. Vrlo jezivo!

Upravo je takva atmosfera ovog romana - jeziva. Od prve do zadnje stranice, jednom kad zajedno s Yasmin i Ruby stupite u tu ledenu pustoš kroz koju se one moraju probiti da bi došle do svog supruga, odnosno oca, osjećaj jeze i napetosti vas ne napušta. Dok čitate, imate osjećaj kao da ste i sami tamo, u tom mraku i tišini, i da možete čuti svaki, pa i najmanji zvuk, uključujući lupanje vlastitog srca.

Ruby, za razliku od većine nas, sve te zvukove u toj silnoj tišini ne može čuti, jer je gluha. Dodatna zanimljivost u ovom romanu mi je bila otkrivanje Rubynog svijeta tišine, u kojem tišina vlada cijelo vrijeme, svaki dan. Zanimljivo mi je bilo vidjeti načine na koji Ruby osjeća zvukove, načine na koje ih vidi. U tom smislu, ovaj roman podiže svijest općenito o životu gluhih osoba i problemima s kojima se one u svakodnevnom životu susreću, čime je kod mene zaradio dodatni plus.

Ono o čemu još progovara ovaj roman, o čemu podiže svijest, a za što mislim da jako bitno da se o to me više govori je problem frakiranja radi dobivanja nafte i plina. Rosamund Lupton je možda ovdje izmislila fiktivni problem koji je nastao zbog ugrožavanja jednog krhkog ekološkog sustava radi eksploatacije njegovih prirodnih resursa, ali taj fiktivni problem svejedno ukazuje i na stvarne opasnosti koje hidrauličko frakiranje sa sobom nosi, a koji se i prečesto metu pod tepih.

'U tišini' je genijalan roman kojeg ćete pročitati doslovno u jednom dahu, a uz to što je to sjajan, uzbudljiv i napet triler, on će vas upoznati i s nevjerojatnim prirodnim ljepotama Aljaske i tajnama koje leže ispod njenog ledenog prekrivača. Doista sjajan roman, sjajne spisateljice čiji romani me ne prestaju oduševljavati. Jedva čekam njen sljedeći, a vama preporučam da ju, ako već niste, obavezno što prije upoznate preko njenih knjiga. Nećete požaliti.