PRIČE ZA DJEČAKE KOJI SE USUĐUJU BITI DRUGAČIJI, Ben Brooks

Izdavač: Znanje, 2020.

[eng. Stories for boys who dare to be different] 

Prijevod: Selma Muftić Pustički

 

Kad se rodiš kao dječak, o tebi postoje određena očekivanja. Zbog tih će ti očekivanja, vidjet ćeš, roditelji (ok, vjerojatno ne svi, ali većina) kupovati plavu odjeću (a ne rozu). Oblačit će te u hlače (a ne haljine). Ljudi će očekivati da se igraš s autićima (a ne lutkama). Očekivat će da uživaš u sportskim aktivnostima - primjerice, nogometu (a ne, recimo, plesu ili umjetničkom klizanju). Možeš plakati dok si beba, ali, kad malo odrasteš, to se neće baš smatrati primjerenim. Ako pokažeš slabost, puno će ti ljudi reći da svoju slabost riješiš tako da odmahneš rukom i 'budeš muško'. A ako ćeš viriti iz tog nametnutog ti kalupa, velika je vjerojatnost da će ti se drugi, većinom tvoji vršnjaci, rugati ili ismijavati te.

Uvriježeno je mišljenje da su muškarci snažni, hrabri i nikada ne pokazuju osjećaje. I svi oni koji se u ovaj stereotip ne uklapaju automatski su čudaci, 'curice', jadnici, šmokljani... sto je različitih naziva koje će ljudi prilijepiti onima koji su po nečemu drugačiji. A biti drugačiji često je prilično teško, čak i kada si odrastao čovjek, a kamoli kad si tek dječak.

Ova će ti knjiga pokazati da nisi sam, da nisi čudak i da nema nište loše u tome ako ti se sviđaju neke druge stvari od onih koje se sviđaju tvojim prijateljima. A to će ti pokazati na primjeru priča čak stotinu iznimnih dječaka, koji se također nisu uklapali u svoju sredinu, koje su zlostavljali ili im se podsmijehivali, ali koji su, unatoč tome, izrasli u iznimne ljude, ljude koji su dali svoj doprinos da svijet u kojem živimo bude bolje i ljepše mjesto.

Jer, vidiš, i James Earl Jones imao je teško djetinjstvo, tijekom kojeg se mučio s mucanjem, i to toliko da je osam godina proveo gotovo potpuno nijem. No, na kraju je ipak pronašao svoj glas, i danas je taj glas jedan od najpoznatijih glasova na svijetu: onaj Dartha Vadera.

Danielu Radcliffeu išlo je jako loše u školi, budući da se mučio s dispraksijom, zbog koje su mu i najjednostavnije stvari bile strašno naporne. A ipak je uspio pobijediti svoj problem uronivši u glumu, i utjelovivši jednog od najpoznatijih likova u svijetu književnosti i filma: Harrya Pottera.

Billu Gatesu su se smijali kad je s drugima podijelio svoje uvjerenje da će jednoga dana svaki dom na svijetu imati računalo. Bill je uložio puno vremena i truda, ali na kraju je izgradio najveće računalno carstvo na svijetu i dokazao da je njegova tvrdnja bila istinita.

A u ovoj je knjizi još 97 ovakvih priča, popraćenih prekrasnim ilustracijama, koje ih sjajno nadopunjuju.

Ono što mi se kod ovih priča najviše svidjelo je to da se većina njih ne odnosi na one ljude koji su se pokazali najuspješnijima u nečemu, ili najpoznatijima i slavnima, već se većina njih odnosi na ljude koji su odlučili učiniti nešto da poboljšaju svijet. Bilo da su pripremali obroke za siromašne migrante, osmislili tehnologiju kojom će očistiti oceane od plastičnog smeća, podigli ruke protiv nejednakosti i rasizma znajući da će ih to koštati karijere, spasili stotine djece od sigurne smrti u 2. svjetskom ratu, oslobađali dupine iz zatočeništva, zalagali se za očuvanje životinja, ili učinili još mnoga, mnoga herojska djela, ovi su ljudi učinili čudesne stvari za naš planet i pokazali nam da se uvijek isplati biti ljubazan, suosjećajan i svjestan svijeta oko sebe.

Za neke od junaka ovih priča sigurno ste već čuli, neke ćete ovdje tek upoznati, ali ovih će vam stotinu priča pokazati nevjerojatnu inspiraciju i snagu uma i djela, koja je sposobna postići nevjerojatne stvari.

Da, ponekad je jako teško biti drugačiji. To je nešto što se moraš usuditi biti. Ovih 100 ljudi svojim će te pričama inspirirati da učiniš upravo to - usudiš se.

Ne nose svi superheroji plašteve. Vrijeme je da upoznaš neke kojima ne treba plašt da bi učinili iznimne stvari. A, najbolje od svega, i ti možeš biti jedan od njih. Ako zaboraviš kalupe u koje te žele strpati i - usudiš se (tj. dopustiš si) biti drugačiji. 

 

______________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2SJ19hU

ONAJ PRAVI, John Marrs

Izdavač: Fokus, 2019.

[eng. The one] 

Prijevod: Maja Vrbanc

"Onaj pravi." Pripadnici ljudske vrste umnogome se razlikuju, a umnogome su pak slični, no jedna stvar definitivno je zajednička baš svima, ili barem njih 99%, a to je da svih tih 99% ljudi ima za cilj u svom životu pronaći onu jednu osobu, srodnu dušu, "onu pravu".

John Marrs u ovom je romanu osmislio inovativan način da to postignemo: jednostavnom analizom DNK. Naime, negdje u budućnosti znanstvenici su otkrili gen koji nas povezuje s identičnim genom kojeg posjeduje samo još jedna osoba na čitavom planetu - naša srodna duša. A sve što morate učiniti da biste doznali tko je to je poslati uzorak svog DNK na analizu i platiti sitan iznos novaca za otkrivanje rezultata. Koliko vrijedi vječna ljubav? Samo 9.99!

Na primjeru pet različitih likova: Mandy, Christophera, Jade, Nicka i Ellie, Marrs nam je slikovito prikazao koje su sve mogućnosti, ali i opasnosti uspješne potrage za srodnom dušom. Lijepo je znati da za tebe postoji savršena osoba, tvoja druga polovica, zar ne? A što ako je ta osoba osoba drugačijeg spola od onog koji te privlači, što ako živi na drugom kraju svijeta; što ako je psihopat, ili ubojica, ili boluje od neizlječive bolesti?

Zanimljivo je vidjeti što su sve likovi u ovoj knjizi spremni učiniti da bi dobili svoj "happily ever after". Priča svakog od likova je drugačija, ali svaka je jednako zanimljiva, napeta i puna preokreta i iznenađenja. Marrs je pravi majstor za završavanje poglavlja cliffhangerima! A svaki cliffhanger, naravno, znači da nema stajanja, morate nastaviti čitati.

Još mi je nešto bilo strašno zanimljivo razrađeno u ovom romanu, a to je način na koji ljudi reagiraju na pronalazak svoje srodne duše. Uzimajući DNK test kao jednostavnu činjenicu, odnosno osobu koja im je suđena kao jedinu pravu, ljudi masovno zanemaruju sve mane koje ta osoba ima, opravdavajući to činjenicom da se radi o njihovoj srodnoj duši i to je to. S tom će srodnom dušom biti zauvijek. Ljudi također odbacuju udvaranje, dejtanje, ponekad čak i neko dublje upoznavanje i skaču odmah u brak ili vezu. Jer sa srodnom dušom nema potrebe za isprobavanjem pašete li si - već znate da je to tako, to je zapisano u vašem DNK. S jedne strane, s ovim dobivate sigurnost da je to "to", ali s druge, nestaje sve ono što upoznavanje neke osobe čini zanimljivim i uzbudljivim. Pa čak i ako koji put pogriješimo.

A tu je također i pitanje toga misliš li da je tvoja srodna duša doista tvoja srodna duša jer si to osjetio ili sve to skupa ima i pomalo placebo učinak - u smislu, doznao si tko je tvoja srodna duša i sam sebe si u to uvjerio.

Uz svu problematiku vezanu uz DNK testiranje i spajanje srodnih duša, Marrs nam sjajno prikazuje i problematiku današnjih generacija koje čitave svoje živote ostavljaju dostupnima online, kome god tko gleda. Nevjerojatno je kako je lako doznati baš sve o ljudima na temelju njihovih računa na društvenim mrežama. Bezazleni postovi nisu nimalo bezazleni onome tko zna što traži i kako to naći. Pomalo jezivo, zar ne?

'Onaj pravi' prava je stvar za čitanje u ovom takozvanom 'mjesecu ljubavi'. Ovaj roman donosi nam pet nesvakidašnjih ljubavnih priča, sjajno upakiranih u izvrstan, pomalo futuristički, triler. Završi li ijedna od navedenih priča sretno i pronađu li pet likova čije priče pratimo sreću sa svojim srodnim dušama? Neću vam to reći. Ali reći ću vam da će svaki od njih dobiti puno više no što se nadao - i nemalo se iznenaditi u tom procesu!

Ideja pronalaska srodne duše jednostavnim DNK testom svakako je zanimljiva. Možda jednog dana postane i stvarnost, tko zna? Biste li se usudili testirati? Pročitajte prvo knjigu, pa onda odgovorite na ovo pitanje. ;) 

__________________________________ 

Kako do knjige: http://bit.ly/3bQhKI8

SVE ŠTO VAM NIKAD NISAM REKLA, Celeste Ng

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. Everything I never told you]

Prijevod: Mirna Čubranić

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način", napisao je Tolstoj prije gotovo 150 godina, ni ne znajući koliko će se puta ta njegova rečenica pokazati istinitom. Sve te nesretne obitelji nekome izvana često nalikuju na ove druge, sretne, a još češće te nesretne obitelji ni same (još) nisu svjesne svoje nesreće.

Može li se obitelj smatrati sretnom ako je svaki od njenih članova nesretan na svoj način, ali živi u zabludi da su ostali članovi njegove obitelji sretni? Ili je nesreća kumulativna? Celeste Ng vam u ovoj knjizi neće možda baš dati odgovore na ova pitanja, ali ćete ih, možda, nakon čitanja, bolje razumjeti.

Napokon, nitko ne opisuje nesretne obitelji i složene obiteljske odnose koji se odvijaju između članova tih obitelji bolje od Celeste.

Priča počinje prilično šokantno:

"Lydia je mrtva. Ali oni to još ne znaju."

Lydia je srednja kći bračnog para Lee - Marilyn i Jamesa. Marilyn je bjelkinja, a James Kinez, što u 1970-ima još uvijek predstavlja nešto nesvakidašnje. Miješani su brakovi, ako već ne tabu, tada barem izvor čuđenja okoline. Lydia je, za razliku od starijeg brata Natha i mlađe sestre Hannah, koji nalikuju ocu, više nalik na majku. Možda upravo zbog toga, ili možda zbog činjenice da je djevojčica, Lydia je, nakon turbulentnog razdoblja u braku svojih roditelja, postala netko tko će ostvariti sve njihove snove, kad ih već oni sami nisu uspjeli ostvariti. Naravno, usred svih tih snova i snova o njihovom ostvarenju, nitko se nije ni potrudio pitati Lydiu što ona želi, koji su njezini snovi.

A onda jednog jutra Lydia nestane. Ne pojavi se na doručku i nitko ju nije vidio. Ludi od brige i razmišljanja o tome što joj se dogodilo, članovi Lydijine obitelji jedan za drugim bivaju uvučeni u kaos krivnje, očaja i neizrečenih osjećaja, koji bi ih mogli uništiti. A kako se oni pokušavaju nositi s vlastitom krivnjom i pogrešnim odlukama, tako nam Celeste Ng malo-pomalo iznosi potpunu priču o svakome od njih, i svim sitnicama i svemu prešućenom i previđenom što ih je dovelo ondje gdje su sad - i što je Lydiu odvelo u smrt.

Celeste Ng u ovom je romanu - svom prvijencu - maestralno opisala složene obiteljske odnose i drame, pokazujući nam što se dogodi kada roditelji imaju prevelika očekivanja od vlastite djece, koja onda ta očekivanja uzaludno pokušavaju ispuniti, u strahu da će se u suprotnom čitava obitelj raspasti. Sve svoje nade i snove Marilyn i James položili su u Lydiu, koja, unatoč svom trudu, za njih nije bila spremna, ali ih je spremno prihvatila i pokušala ostvariti.

"A Lydia - to nevoljko središte njihova svemira - držala je svijet na okupu iz dana u dan. Upijala je snove svojih roditelja, smirivala otpor koji se stvarao u njoj. (...) Čak i kad od nje to nisu tražili, Lydia je znala što tako očajnički žele. I svaki put joj se činilo sitnicom dati im što žele u zamjenu za njihovu sreću."

Usmjerivši svu svoju pažnju na Lydiu, njeni su roditelji - nenamjerno - zanemarili ostalo dvoje svoje djece, koja su nedostatak roditeljske pažnje naučila nadomještati drugim stvarima: Nath koncentriranjem na školu i svemir - temu koja ga je posve opčinila, a Hannah usavršavanjem umijeća da bude neprimjetna i skrivena, ali uvijek svjesna svega što se oko nje događa, i to puno više no što je itko od njene obitelji svjestan.

Uz problematiku obiteljskih odnosa, Celeste Ng sjajno opisuje i problematiku (ne)uklapanja u sredinu u kojoj živiš. Miješani brakovi danas više nisu toliki tabu, ali zapitala sam se, čitajući, koliko su se doista stvari promijenile od 1970-ih do danas? Ljudi možda danas manje reagiraju na boju kože (iako i to ovisi tek o sredini u kojoj živiš), ali i dalje reagiraju na različitosti, bilo da se one odnose na religiju (ili nedostatak iste), seksualnu orijentaciju ili tek drugačiji svjetonazor od onog uobičajenog i najčešćeg, na koji su navikli.

"Ponekad umalo zaboraviš da ne izgledaš kao svi drugi. U učionici ili drogeriji ili samoposluživanju, slušaš jutarnje objave, daš kolut filma na razvijanje ili uzmeš pakiranje jaja i osjećaš se kao svatko drugi u mnoštvu. (...) A onda primijetiš da te djevojka iz klupe na drugoj strani učionice pozorno promatra, da te ljekarnik promatra, da te blagajnica promatra, i vidiš svoj odraz u njihovim očima: nezgrapan si. Upadaš u oči. I svaki put kad se vidiš izvana, onako kako te drugi vide, ponovno se sjetiš."

Kad pročitate ovaj roman, vjerojatno ćete se zapitati: jesu li se stvari u njemu mogle odviti drugačije? Da je netko nešto na vrijeme primijetio, da su Leejevi postupili drugačije u određenim situacijama, da su više obraćali pažnju jedni na druge i bili jedni prema drugima izravniji i iskreniji?

"...godinama će secirati tu posljednju večer. Što im je promaknulo, a trebali su primijetiti? Koja je mala, propuštena gesta mogla sve promijeniti? Oglodat će tu večer do kostiju, pitajući se kako je sve otišlo toliko po zlu i nikad neće biti sigurni."

Lydia je završila tragično, ali možda njena obitelj još ima vremena izabrati drugačiji put, napredovati iz nesretne u sretnu. Pročitajte i saznajte hoće li u tome uspjeti.

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/375sdvW

VRT LEPTIRA, Dot Hutchison

Izdavač: Stilus, 2019.

[eng. The Butterfly garden]

Prijevod: Ira Martinović

"Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.
Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu."

U vrtu unutar vrta, skriven od pogleda debelim betonskim zidovima i neprobojnim staklom koje ne propušta nikakav zvuk, nalazi se vrt leptira. Ovo zvuči kao uvod u zanimljivu priču o ljubiteljima prirode, ali leptiri u ovom vrtu s tim nemaju baš nikakve veze. Leptiri u ovom vrtu nisu zapravo leptiri, već djevojke s tetovažama leptira - tetovažama kojima ih je oskvrnuo njihov otmičar i tamničar, čovjek kojega zovu Vrtlar.

Priča o Vrtu izašla je na vidjelo tek nakon što ga je FBI uspio razotkriti, ali mnogo toga u pozadini ovog izopačenog Vrta i njegovog izopačenog Vrtlara još se ne zna. Cijelu priču, malo pomalo, pokušavaju doznati dvojica agenata FBI-a, izvlačeći informacije od jedne od djevojaka koja je uspjela preživjeti Vrt. Problem je samo što ovoj djevojci nitko još ne zna ni pravo ime, a agenti nisu sasvim sigurni niti u to je li ona žrtva, ili je pak suučesnica u Vrtlarevim groznim zločinima.

No, stranicu po stranicu, uspjet će doznati.

'Vrt leptira' veoma je napet, a također i prilično jeziv i mračan roman, ali riječ kojom bih nekako najtočnije opisala priču koja se skriva među njegovim koricama je... uznemirujuća.

Mislim da je stvar u tome što se ovdje ne radi o klasičnom zločinu otmice i zatočeništva, već dugogodišnjem operiranju jednog nevjerojatno pedantnog psihopata, koji je sve te godine uspješno skrivao sve što radi. Otimajući mlade djevojke i obilježavajući ih jezivim tetovažama, Vrtlar je stvorio svoj mali privatni svijet skriven od pogleda drugih, svijet koji je napučio prekrasnim djevojkama čije bi se tetovaže leptira u nekom drugom svijetu smatrale jednako prekrasnima, ali ujedno svijet koji je svu tu ljepotu nemilosrdno iskorištavao i uništavao.

"Ljepota gubi značenje kad ste okruženi njome."

Ono što je možda najjezivije u cijeloj priči je to što je Vrtlar iskreno vjerovao da djevojkama koje je oteo pruža nešto što bi one mogle samo poželjeti - vječnost u ljepoti koja nikada nikada neće uvenuti. I same su se djevojke na to gotovo navikle, tražeći utočište u rutini svakodnevice, stvaranju prijateljstava s drugim zatočenicama, malim znakovima pažnje koje im je pružao Vrtlar, sve kako bi si odvratile misli od onoga što ih neizbježno čeka kad Vrtlar odluči da je njihovo vrijeme došlo.

"Užas se lakše uvuče u misli noću, kad nemaš drugog posla."

Jednako jeziva je i iluzija slobode koju su zatočene djevojke prigrlile kako bi nekako uspjele ostati pribrane i ne izgubiti razum misleći na užase kojima su okružene u svom prekasnom kavezu. Vrtlar im je dopuštao da rade što žele, čak im i priređivao neka malena iznenađenja, davao im darove, kao da sve to može opravdati ili zamaskirati činjenicu da su zatvorene na mjestu iz kojega nema izlaza, čak ni u smrti.

"Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva."

Vrtlareva briga za djevojke koje je zatočio, njegov odnos prema njima, nekakva morbidna naznaka ljubavi čak - kao da su mu štićenice ili kao da mu je doista stalo do toga da im pomogne da ostvare morbidni potencijal koji je on sam umislio da ga sve one žele ostvariti, dodatna je nota jeze koja ovaj roman čini tako uznemirujućim. Još je užasnija slika Stockholmskog sindroma koju je autorica tako vjerno uspjela oslikati na nekima od djevojaka kojima je nastanila svoj roman, slika koja Vrtlara u očima nekih njegovih zatočenica prikazuje ne kao psihopata koji ih je zatočio, nego kao brižnog skrbnika koji ih voli i koji misli na njih.

"Ako okreneš glavu od čudovišta, ono više nije tamo, zar ne?"

Ako si dovoljno dugo zatočena, prisiljena prihvatiti činjenicu da nikada nećeš izaći, svoj ćeš kavez početi promatrati drugim očima, očima koje su se toliko na njega navikle da ga gotovo smatraju domom.

Iako duboko uznemirujuć, ovaj je roman toliko napet i Vrt koji opisuje toliko tajnovit, da sam ga uspjela vrlo brzo pročitati, sa željom - ali i strahom od onoga što ću otkriti - da doznam sve tajne Vrta i njegovih stanovnica. Dot Hutchison itekako zna pisati (mali citati koje sam navodila kroz ovu recenziju samo su djelić bisera koje ovaj roman skriva) i svojim pisanjem zaintrigirati čitatelje.

Usudite se kročiti u Vrt - i doznajte kakve sve ljepote i opasnosti on skriva. 

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/390mQ2n

SMRTONOSNO BIJELO, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

4. roman o Cormoranu Strikeu

[eng. Lethal white] 

Prijevod: Mirna Čubranić

Četvrta knjiga u serijalu o Cormoranu Strikeu najopsežnija je i najkompleksnija do sada.

Sinulo mi je, čitajući, da je upravo četvrta knjiga i u Harry Potter serijalu bila najopsežnija i najkompleksnija nakon prve tri. Slučajnost? A i obje su zelene! :D

Šalu na stranu, bez obzira na njenih 680 stranica i na doista zamršen i kompleksan slučaj političkih intriga, ucjena i igara moći oko kojih se vrti centralni slučaj u ovoj knjizi, nijedna od spomenutih 680 stranica nije mi bila dosadna. Priča slijedi različite komadiće slagalice, svaki tek maglovito povezan s onim idućim, i vrlo je detaljno razrađena, uzimajući u obzir svaki detalj o svakom liku koji se ovdje pojavljuje, ali ništa od svega toga nije mi bilo nimalo teško pratiti. J.K. Rowling još mi se jednom dokazala kao sjajna pripovjedačica, bez obzira pisala u ulozi J.K. ili Roberta Galbraitha.

Ovo je prva knjiga u kojoj se radnja djelomice naslanja na radnju iz prethodne knjige, odnosno vuče repove iz Strikeova i Robinina posljednjeg slučaja ('Karijera zla'). Ne kažem da ju nije moguće čitati i bez da ste pročitali prethodnu, ali da jeste, bilo bi vam puno lakše razumjeti odnos Strikea i Robin, kao i zašto je prošli slučaj na svakoga od njih ostavio posljedice koje tek u ovom romanu izlaze na vidjelo.

Slučaj ovog romana započinje kada u Strikeov ured uleti Billy Knight, psihotičan mladić koji ne prestaje pričati o zadavljenom djetetu, čijem je davljenju svjedočio, i koji očajnički zahtijeva od Cormorana da istraži tko je bilo to dijete i je li se sve ono što mu ne da mira u sjećanjima zaista dogodilo. Billy pobjegne prije no što Strike uspije išta učiniti, ali Billyev slučaj ne prestaje mu se motati po glavi, čak i uz sve druge slučajeve na kojima trenutno radi.

A jedan od tih drugih slučajeva ujedno je i slučaj velikog kalibra, da ga tako nazovem, budući da se radi o potencijalnoj ucjeni jednog ministra, koji angažira Strikea da dozna tko su i što točno znaju njegovi ucjenjivači. Strike se uskoro nađe u mutnim vodama političkih intriga, ucjena, podmetanja i tajni, pri čemu mu niti jedna od ribica upetljanih u tu priču ne želi reći cijelu istinu. Uz Robininu pomoć, Strike polako hvata komadiće informacija pokušavajući ih spojiti u smislenu cjelinu, cijelo se vrijeme upličući u slučaj koji je puno zamršeniji od jednostavne izravne ucjene.

Usporedo sa slučajem, odnos Strikea i Robin nailazi na svoje vlastite komplikacije, pomake i odmake, ostavljajući ih oboje u moru nerazriješenih i neizrečenih osjećaja kojih su oboje svjesni, ali ih namjerno ignoriraju. Dodatnu komplikaciju čine i privatni odnosi Strikea i Robin s ljudima oko njih, koji svi zajedno ovu priču mrse u jedno komplicirano, kompleksno klupko. Will they, won't they? Vidjet ćete. ;)

Sad kad o tome promislim, mislim da ovaj serijal ne mogu više nazivati samo serijalom o Cormoranu Strikeu, jer Robin je zapravo već od prve knjige postala - i ostala - njegov bitan dio, s Cormoranom čineći sjajan tandem koji upravo zajedno najviše briljira. Cormoran je briljantan privatni detektiv, ali upravo je Robin bila ta koja je primijetila i otkrila neke ključne stvari u ovom slučaju (a i prijašnjima). I sam Cormoran ne libi se pripisati joj zasluženo, pa zašto bismo se libili mi? Odsad nadalje, ovo je serijal o Cormoranu i Robin. Jedno bez drugoga ne ide!

Robert Galbraith sjajno piše i majstorski je pripovjedač, pa je tako majstorski ispripovijedao i ovu priču. Već sam spomenula da mi ni njen obujam niti kompleksnost nisu stvarali ni najmanje problema pri čitanju, dapače. A nije mi sjajna samo priča, niti samo njeni likovi, koje doista volim, već mi je sjajno i to što se ispod ovog kompleksnog slučaja proteže i nimalo laskava problematika položaja žena u politici i društvu općenito, problem rasizma, činjenice da bogati i utjecajni lako prolaze kroz život (gotovo nimalo) ne odgovarajući za svoje postupke. Nije isto kada zločin počini jedan stolar ili jedan ministar, jedan siromašni građanin ili sin bogatog ministra.

Što mislite, što je to naslovno bijelo koje je toliko smrtonosno? Ja sam, zaključujući samo prema naslovu, na početku imala razne ideje: droga, led (možda nekakva smrt smrzavanjem ili tako nešto), nekakav plin... Nisam bila ni blizu. Jer i naslov je, baš kao i sam roman, kompleksan i tajnovit. Nema šanse da otkrijete o čemu se radi - ne prije Cormorana i Robin. ;) 

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2uAi5gW

KLUB P.S. VOLIM TE, Cecelia Ahern

Izdavač: Profil, 2019.

Nastavak romana P.S. Volim te

[eng. Postscript]

Prijevod: Davorka Herceg-Lockhart

Kad bih morala nabrojati deset romana koji govore o ljubavi na najbolji mogući način, ne znam točno kojih bi se deset našlo na toj listi, ali znam da bi 'P.S. Volim te' Cecelie Ahern definitivno bio među njima.

'P.S. Volim te' roman je koji je emotivno potpuno razoružao brojne čitatelje diljem svijeta. Svi smo mi uz njega plakali, smijali se i naučili (bar malo lakše) nositi se s gubitkom voljene osobe. Kada jedan takav roman doživi takav uspjeh, skeptična sam čak i oko njegove ekranizacije (koja me ipak uspjela oduševiti), pa kako ne bih bila skeptična oko nastavka, koji je osvanuo nakon čak 15 godina? Obično me nastavci romana (romana koji sami po sebi uopće ne vape za nastavcima) koji se pojave s tolikim vremenskim odmakom, baš kao i nastavci Disneyevih crtića, razočaraju. No, ovoga puta mi se to nije dogodilo. Ni blizu!

Ako sam prije možda mislila da romanu 'P.S. Volim te' nije potreban nastavak, nakon što sam taj nastavak pročitala, promijenila sam mišljenje: itekako mu je potreban! A nismo ni znali da nam treba! :)

Roman 'P.S. Volim te' pričao nam je o razdoblju neposredno nakon gubitka voljene osobe i kako se s tim gubitkom nositi. 'Klub P.S. Volim te' nastavlja tu priču logično i smisleno, savršeno uokvirujući priču koja je započela prije 15 godina i dajući joj neki nov život, novi smjer u kojem će se dalje razvijati, pri tome nimalo ne uništavajući dosadašnju ostavštinu Gerrya i Holly, ljudi koje smo svi mi toliko zavoljeli o njima čitajući.

Sedam je godina prošlo od Gerryeve smrti i Holly je, malo pomalo, nastavila sa životom. U zadnje joj vrijeme sve nekako dobro ide, a tuga zbog Gerrya gotovo se posve povukla. Na sestrin nagovor, Holly pristane ispričati priču o gubitku Gerrya, kao i o pismima koja joj je ostavio, u podcastu koji njena sestra snima, a koji se bavi različitim temama. Hollyn podcast, na njezino zaprepaštenje, postigne veliku popularnost, toliku da joj se počnu javljati i drugi ljudi koji bi željeli svojim najmilijima ostaviti nešto slično onome što je Gerry ostavio Holly. A sve to odvede Holly na put kojim je mislila da više neće kročiti, i otkrije joj mnogo toga o samoj sebi, ali i o Gerryu, čega do sada uopće nije bila svjesna. I samo tako, život joj se još jednom promijeni - i donese puno toga sa sobom.

Gerryeva pisma bila su ono što je Holly pomoglo da izađe iz ponora tuge i nesigurnim koracima nastavi dalje. Razmišljajući sad ponovno o tim pismima, i svemu što su ona za nju značila, Holly shvaća da ona možda nisu bila namijenjena samo njoj, već da je i Gerry zacijelo u njima pronašao određenu dozu utjehe, nešto što mu je pomoglo da se lakše s njom oprosti. I nešto da bude uz nju u onim najtežim trenucima, kada već on tamo ne može biti.

"To je samo papir, ali zapravo nije. To su samo riječi, ali zapravo nisu. Mi smo ovdje samo nakratko, a papir će nas sve nadživjeti; on će vrištati, vikati, urlati, pjevati naše misli, osjećaje, jade i sve ono što u životu inače prolazi neizrečeno. Ovaj će papir poslužiti kao glasnik njihovim najmilijima, oni će ga čitati i čuvati; riječi iz živog uma, živog srca. Riječi znače život."

Kome su zapravo namijenjena pisma, oporuke i drugi znaci pažnje koje ljudi na umoru ostavljaju svojim najmilijima, da ih pronađu nakon njihove smrti? Njima samima, da se bolje osjećaju oprostivši se na način koji im je najbolje odgovarao ili onima koji ostaju nakon njih, kako bi njima bilo lakše nositi se sa smrću voljenih? Odgovor je: i jednima i drugima.

"Ne znam koji će mi dan biti zadnji dan kvalitetnog života, ili možda zadnji dan života, ali ću se pobrinuti da budem ovdje što je dulje moguće. Želim živjeti i sve ću probati; lijekove, terapije, njegu, a sada i pisma i popise. Možda sam izgubila kontrolu nad svojim tijelom, ali još uvijek mogu upravljati događajima u svojem životu i pripremiti druge za život poslije mene. To će biti moja posljednja pobjeda."

Kao i 'P.S. Volim te', ovo je još jednom roman o ljubavi i gubitku, s tim da se ovaj roman nosi s istim gubitkom, ali sedam godina poslije. S tolikim vremenskim odmakom, pomislili biste da su rane već dobrim dijelom zacijeljene i da je lako okrenuti novi list i nastaviti dalje. Da je upravo to ono što i treba učiniti. No, Holly nas podsjeća, a i samu sebe, da netko koga si izgubio nikada zapravo ne odlazi. Uvijek će biti dio nas, živ u našim sjećanjima i mislima.

"...na kraju krajeva, to je ono što svi mi želimo. Da se ne izgubimo, da ne zaostanemo, da nas ne zaborave, da zauvijek ostanemo dio čak i onih trenutaka koje ćemo propustiti. Da ostavimo svoj trag. Da nas se sjećaju."

Ovaj roman je tužan, izmamit će vam suze na oči, da, ali je ujedno i vrlo pozitivan: zabavit će vas, nasmijati, natjerati vas da se osjećate bar mrvicu lakše u vezi smrti i svega što s njom dolazi. Grozno je izgubiti nekoga koga voliš. Ali važno je održati tu osobu na životu kada jednom ode, sjećati se svega dobroga i nikada ne zaboraviti na ljubav koja je tijekom njenog života bila svugdje prisutna.

"Smrt razdvaja ljude, ali jednako tako nađe način međusobno povezati one koji ostaju."

Kao i 'P.S. Volim te', ovaj će vas roman emotivno posve razoružati. Baš kao i Holly kada je čitala Gerryeva pisma, čitajući ovaj roman osjećat ćete:

"...i gubitak i žalost, ali također i povezanost i ljubav, nadahnuće i tamu, crninu i bijes, svjetlo i nadu, smijeh i strah. I sve između, čitav kaleidoskop osjećaja koji se pretaču iz jednog trenutka u drugi."

O, da, 'P.S. Volim te' itekako je zaslužio nastavak! I dobio ga je, i to baš savršenog. Cecelia Ahern postala je majstorica u izbacivanju ljudi iz cipela svojim riječima. Dopustite joj da vam to još jednom napravi.

___________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3a5JV51

LEKCIJE: MOJ PUT KA SMISLENOM ŽIVOTU, Gisele Bündchen

Izdavač: Znanje, 2019.

[eng. Lessons: My Path to a Meaningful Life]

Gisele Bündchen svjetski je poznata manekenka, žena koja se pojavila na stotinama naslovnica modnih časopisa i nastupila na stotinama modnih revija. Sedam je godina bila jedna od Victoria's Secret anđelica. Također, Gisele je žena koja je preokrenula trendove u modnoj industriji, postavši model koji je prekinuo razdoblje 'heroin-chic' mršavosti i vratio obline na modne piste.

Ako pratite modnu industriju, sve ovo o Gisele vjerojatno već znate, kao što vam je vjerojatno poznato i da je udana za napadača New England Patriotsa Toma Bradya, s kojim ima dvoje djece. No znate li puno više od toga?

Gisele je jedna od rijetkih celebritya koja svoj privatni život čuva daleko od očiju javnosti. Njeni modni uspjesi i kampanje koje je odradila poznati su svima, ali malo toga se zna o pravoj Gisele. U ovoj knjizi, sama Gisele upoznaje nas s osobom koja stoji iza slike Gisele Bündchen poznate javnosti.

Pričajući o odrastanju u malenom mjestu Horizontina u Brazilu, Gisele s ljubavlju spominje dom, svoje roditelje i svojih pet sestara, te kako joj je obitelj uvijek bila najveća podrška u životu. Vrlo je rano taj dom napustila, već s 14 godina, kako bi se okušala kao model, što je bio posao koji je od nje tražio da se preseli u tisuće kilometara udaljeni Sao Paulo i osamostali puno prije većine njenih vršnjaka.

Ulazeći u modnu industriju, Gisele priča kako se otpočetka dosta razlikovala od drugih djevojaka koje su također kretale na put u modne vode. Zbog urođene joj samodiscipline, organiziranosti i predanosti, uspjela se nositi s bilo čime što joj je stalo na put i prijeći sve izazove koje je modna industrija pred nju postavljala, bez da pred njima poklekne ili pronađe utjehu u drogi, piću i zabavama, na koje su mnoge njezine kolegice redovito odlazile.

Gisele otvoreno govori o svim poteškoćama na koje je naišla probijajući svoj put u svijetu mode, otkrivajući nam usto i nimalo glamurozne činjenice o tom svijetu - poput one da su, iza kulisa, modeli tek vješalice za odjeću koju trebaju prikazati masama koje čekaju da se te kulise rastvore i dođe vrijeme da modeli iskorače na pistu. No, Gisele niti u jednom trenutku ne pokušava zanijekati da joj je modna industrija dala i sjajnu priliku, i bez ustručavanja govori kako je zahvalna na svakoj prilici koja joj je pružena.

Giseline 'Lekcije' nisu samo knjiga memoara, već i knjiga doslovnih lekcija koje je, tijekom svog puta k smislenom životu u i nakon svijeta mode, naučila. Pričajući o gradnji svoje karijere i napredovanju kroz ono što je izgradila, Gisele otvoreno dijeli sve ono što je naučila, što ju je na tom putu usmjeravalo i što ju je držalo prizemljenom i usredotočenom, čak i u teškim trenucima. A prenoseći nam te lekcije, Gisele govori i o nadi da će iste te lekcije uspjeti prenijeti i na svoju djecu, kako bi i ona naučila živjeti svoj život smisleno i u svoj njegovoj punini.

Iskreno, voljela bih da je ova knjiga više autobiografska no što je filozofska, jer ona puno više naginje na ovu drugu stranu, ali svejedno sam se iznenadila koliko me zainteresirala. Ne mogu reći da sam puno toga znala o Gisele, izuzev činjenice da je ona poznata manekenka, prije no što sam krenula čitati njenu knjigu. Modna industrija i njene ikone ne zanimaju me baš previše, ali Gisele mi se zbilja svidjela. Možda zato što je doista jednostavna, što je riječ koju bi i ona sama, kako kaže, upotrijebila da samu sebe opiše. Sviđa mi se i njen altruizam i briga za svijet u kojem živi: Gisele je, naime, odlučila svoj utjecaj upotrijebiti kako bi podigla svjesnost o problemima zaštite okoliša i ostalih gorućih problema vezanih uz klimatske promjene. S tim ciljem, Gisele sudjeluje i pokreće brojne projekte koji brinu o zaštiti okoliša, očuvanju prirode i njenih raznolikosti, kako u Brazilu, tako i u ostatku svijeta. Spremno će izaći i podići svoj glas kako bi govorila o ovom problemu, čak i kada to znači da mora prevladati strah od govorenja pred milijunima ljudi, što je nešto što nam je svima blisko i poznato.

Gisele u ovoj knjizi često govori i o svojoj obitelji, ne samo onoj iz koje je potekla, već i onoj koju je stvorila s Tomom, a kada priča o njima, iz svake njene rečenice možete vidjeti koliko im je predana i koliko joj znače. U ovoj se knjizi Gisele prvi puta otvorila prema javnosti, dopustila da čitatelji vide pravu Gisele, u svoj njenoj ranjivosti i iskrenosti. Možda je baš zato ovu knjigu tako lako pročitati, i s njom se povezati.

Ukoliko ste ikada željeli doznati više o osobi iza lica koje je krasilo tolike svjetske naslovnice, imate priliku. Mogli biste se iznenaditi koliko je ta osoba jednostavna i - možda - vrlo vam slična.

________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2sYuLxV