Izdavač: Fraktura, 2014.
[eng. John Saturnall's feast]
[eng. John Saturnall's feast]
U Lawrencea Norfolka zaljubila sam se prije nekih 9 godina, pročitavši njegov 'Lempriereov rječnik', povijesno-fantastični roman koji me sa svojih preko 700 stranica potpuno osvojio. 'Gozba Johna Saturnalla' nije toliko opsežna i ne zadire toliko u fantastiku, ali krasi ju jednako sjajan stil pripovijedanja, intrigantni i slojeviti likovi, te fantastično opisano povijesno okruženje u kojem se radnja romana odvija.
Roman prati život naslovnog lika, Johna Saturnalla, od dječaštva do punoljetnosti, te od siromaštva i osamljenosti života u malom selu do stjecanja popularnosti i postajanja glavnim kuharem dvorca Buckland.
Još otkad je bio dječak, John je imao jedinstvenu sposobnost raspoznavanja mirisa, kojom je mogao pogoditi točno od kojih se sastojaka sastoji, primjerice, neko jelo. Tu sposobnost nazivao je svojim 'demonom', koji mu čuči u korijenu jezika. Johnova majka bila je poznata kao seoska travarica, odnosno neka vrsta liječnice/ljekarice, zanimanje na koje su mnogi poprijeko gledali i nerijetko ju nazivali vješticom, čak i nakon što bi im pomogla u njihovim nevoljama. Njeno zanimanje posebno biva 'trn u oku' samoproglašenog propovjednika Marpota, koji na Johnovu majku svali krivnju zbog iznenadne epidemije koja se proširi među seoskom djecom, te jedne zimske večeri nju i Johna protjera iz sela i spali im kuću. John i njegova majka bježe u šumu, u kojoj pronalaze zaklon od svojih progonitelja, ali ne i od hladnoće, zime i gladi. Ubrzo Johnova majka umire i John je prepušten sam sebi, te odlazi u dvorac Buckland, kamo je majčina posljednja želja bila da ga pošalje.
Cijelog života John je slušao majčine pripovijesti o Gozbi - legendu u kojoj su prvi muškarci i žene na svijetu zajedno stvarali raskošnu Gozbu i zajedno u njoj ravnopravno uživali - i kako je na njemu da Gozbu obnovi i daruje drugima. Došavši u dvorac nakon majčine smrti, John započinje raditi kao kuhinjski pomoćnik i malo-pomalo otkriva tajne kuhinje i kuharskog zanata, na svakom se koraku prisjećajući majčinih priča. U mnogim prostorijama dvorske kuhinje i oko nje, John će i sam postati majstor kuhar, stjeći doživotne prijatelje, ali susresti i pokojeg neprijatelja iz prošlosti, te na koncu prepustiti se ljubavi - i prema hrani i prema Lucretiji, kćeri gospodara dvorca...
Povijesno okruženje u koje je smještena radnja ovog romana je Engleska u 17. stoljeću, za vrijeme smjene vladavine kralja Charlesa I. i diktature Olivera Cromwella. Ono što je zanimljivo kod ovog romana je to što to povijesno okruženje nije opisano povijesnim činjenicama, već hranom. No, nemojte misliti da je ovo nekakva knjiga recepata, iako svako poglavlje započinje jednim Johnovim receptom i crtežom jela. Hrana je ovdje u biti pratilac svih događanja, poput nekog sveprisutnog lika, ona nam pomaže da neku situaciju doista 'osjetimo', neki događaj doista 'omirišemo' i 'okusimo'. A spomenuti recepti na početku poglavlja, pak, kao da pričaju neku svoju posebnu priču, te čine svojevrstan uvod u poglavlje koje slijedi. To nije uobičajeni spisak sastojaka i opis postupka izrade jela, već mala 'priča u priči', ne samo o spravljanju jela, već i okolnostima u kojima ono nastaje i ljudima kojima je namijenjeno.
'Gozba Johna Saturnalla' priča je o životnim usponima i padovima, iznenađenjima koja život sa sobom nosi i izborima s kojima smo tijekom života suočeni. Prateći Johna na njegovom putu od siromašnog dječaka do glavnog kuhara jednog dvorca, svjedoci smo svih njegovih padova na tom putu, svih pogrešnih koraka, svega lošeg i svega dobrog što je na tom putu napravio. Hrana, i raznorazne namirnice od kojih je spravljena, pritom nas prate na svakom koraku, i nerijetko čine da nam sline cure prilikom čitanja opisa spravljanja raznovrsnih jela. Čak i neke za koje nisam nikada čula djelovale su mi vrlo primamljivo zbog načina na koji je to u knjizi opisano. Kao što joj i sam naslov kaže, ova knjiga je prava 'Gozba', pa vam još jedino mogu reći da na nju - prionete! Uz jedan mali savjet: nemojte ju čitati gladni ;)
Roman prati život naslovnog lika, Johna Saturnalla, od dječaštva do punoljetnosti, te od siromaštva i osamljenosti života u malom selu do stjecanja popularnosti i postajanja glavnim kuharem dvorca Buckland.
Još otkad je bio dječak, John je imao jedinstvenu sposobnost raspoznavanja mirisa, kojom je mogao pogoditi točno od kojih se sastojaka sastoji, primjerice, neko jelo. Tu sposobnost nazivao je svojim 'demonom', koji mu čuči u korijenu jezika. Johnova majka bila je poznata kao seoska travarica, odnosno neka vrsta liječnice/ljekarice, zanimanje na koje su mnogi poprijeko gledali i nerijetko ju nazivali vješticom, čak i nakon što bi im pomogla u njihovim nevoljama. Njeno zanimanje posebno biva 'trn u oku' samoproglašenog propovjednika Marpota, koji na Johnovu majku svali krivnju zbog iznenadne epidemije koja se proširi među seoskom djecom, te jedne zimske večeri nju i Johna protjera iz sela i spali im kuću. John i njegova majka bježe u šumu, u kojoj pronalaze zaklon od svojih progonitelja, ali ne i od hladnoće, zime i gladi. Ubrzo Johnova majka umire i John je prepušten sam sebi, te odlazi u dvorac Buckland, kamo je majčina posljednja želja bila da ga pošalje.
Cijelog života John je slušao majčine pripovijesti o Gozbi - legendu u kojoj su prvi muškarci i žene na svijetu zajedno stvarali raskošnu Gozbu i zajedno u njoj ravnopravno uživali - i kako je na njemu da Gozbu obnovi i daruje drugima. Došavši u dvorac nakon majčine smrti, John započinje raditi kao kuhinjski pomoćnik i malo-pomalo otkriva tajne kuhinje i kuharskog zanata, na svakom se koraku prisjećajući majčinih priča. U mnogim prostorijama dvorske kuhinje i oko nje, John će i sam postati majstor kuhar, stjeći doživotne prijatelje, ali susresti i pokojeg neprijatelja iz prošlosti, te na koncu prepustiti se ljubavi - i prema hrani i prema Lucretiji, kćeri gospodara dvorca...
Povijesno okruženje u koje je smještena radnja ovog romana je Engleska u 17. stoljeću, za vrijeme smjene vladavine kralja Charlesa I. i diktature Olivera Cromwella. Ono što je zanimljivo kod ovog romana je to što to povijesno okruženje nije opisano povijesnim činjenicama, već hranom. No, nemojte misliti da je ovo nekakva knjiga recepata, iako svako poglavlje započinje jednim Johnovim receptom i crtežom jela. Hrana je ovdje u biti pratilac svih događanja, poput nekog sveprisutnog lika, ona nam pomaže da neku situaciju doista 'osjetimo', neki događaj doista 'omirišemo' i 'okusimo'. A spomenuti recepti na početku poglavlja, pak, kao da pričaju neku svoju posebnu priču, te čine svojevrstan uvod u poglavlje koje slijedi. To nije uobičajeni spisak sastojaka i opis postupka izrade jela, već mala 'priča u priči', ne samo o spravljanju jela, već i okolnostima u kojima ono nastaje i ljudima kojima je namijenjeno.
'Gozba Johna Saturnalla' priča je o životnim usponima i padovima, iznenađenjima koja život sa sobom nosi i izborima s kojima smo tijekom života suočeni. Prateći Johna na njegovom putu od siromašnog dječaka do glavnog kuhara jednog dvorca, svjedoci smo svih njegovih padova na tom putu, svih pogrešnih koraka, svega lošeg i svega dobrog što je na tom putu napravio. Hrana, i raznorazne namirnice od kojih je spravljena, pritom nas prate na svakom koraku, i nerijetko čine da nam sline cure prilikom čitanja opisa spravljanja raznovrsnih jela. Čak i neke za koje nisam nikada čula djelovale su mi vrlo primamljivo zbog načina na koji je to u knjizi opisano. Kao što joj i sam naslov kaže, ova knjiga je prava 'Gozba', pa vam još jedino mogu reći da na nju - prionete! Uz jedan mali savjet: nemojte ju čitati gladni ;)
