Izdavač: Fraktura, 2014.
[franc. La Vérité sur l’Affaire Harry Quebert]
30. srpnja 1975. godine u gradiću Aurora u New Hampshireu, SAD, nestala
je petnaestogodišnja djevojčica, Nola Kellergan. Zadnja osoba koja ju
je vidjela živu, svu krvavu i kako bježi od nekog progonitelja, ubijena
je u svojoj kući. Ubojica nikada nije pronađen, kao ni nestala
djevojčica.
33 godine kasnije, Marcus Goldman prolazi kroz
spisateljsku krizu. Nakon romana prvijenca, koji je prije dvije godine
doživio ogroman uspjeh, Marcus ne pronalazi inspiraciju za drugi roman, a
rokovi su sve bliže. Očajan, traži savjet od svog sveučilišnog mentora,
renomiranog pisca Harrya Queberta, s kojim je dobar prijatelj i kojeg
je znao često posjećivati u njegovoj kući u Aurori. Kada ga i ovaj put
Harry pozove u posjet, da ondje u miru pokuša napisati svoju knjigu,
Marcus prihvaća, ali se i dalje muči s inspiracijom. Sjedeći u Harryevoj
radnoj sobi, istoj onoj u kojoj je Harry napisao svoj vrlo cijenjeni
roman 'Porijeklo zla' (roman koji ga je proslavio), Marcus se baci na
malo istraživanje ne bi li ga nešto u toj sobi inspiriralo da i on
napiše sljedeći veliki roman, te pronalazi skrivenu kutijicu punu slika i
pisama - naslovljenih na Nolu Kellergan, i to datiranim iz doba netom
prije nego što je nestala. Harry priznaje Marcusu da je prije svih tih
godina bio u vezi s Nolom - zabranjenoj vezi, budući da su njemu tada
bile 34, a njoj 15. Također mu priznaje da je Nola bila jedina žena koju
je ikada volio, razlog zbog kojeg se nikada poslije nije zaljubio i
nikada se nije oženio, te je njegova knjiga, 'Porijeklo zla', napisana
upravo za nju i njihova je ljubav poslužila kao tema toj knjizi.
Nešto kasnije, na Harryevom posjedu pronađene su ljudske kosti, za koje
se zatim utvrđuje da pripadaju Noli Kellergan, koja je, kako se čini,
bila ubijena na dan na koji je nestala. Zajedno s Nolom pronađen je i
rukopis 'Porijekla zla' s posvetom 'Zbogom, moja draga Nola'. Svi dokazi
upućuju na Harrya, koji je odmah uhićen, činjenica da je njegova knjiga
napisana za Nolu i da veliča ljubav 34-godišnjaka i 15-godišnjakinje
izaziva opću sablazan javnosti, a jedini koji vjeruje da Harry to nije
učinio je Marcus. Uzevši si u zadatak da otkrije istinu o tome što se
dogodilo prije 33 godine, Marcus počinje istraživati i postavljati
pitanja stanovnicima Aurore, pitanja koja ne žele baš svi da budu
postavljena...
Ovaj roman iznimno je kompleksno djelo, to je
priča u priči u priči, s brojnim likovima i brojnim pitanjima na koja
treba odgovoriti. Ona nam predstavlja priču ne samo o jednom liku i
jednom događaju, jednom misteriju koji treba riješiti, već priču o
cijelom jednom američkom gradiću i gotovo svim njegovim stanovnicima. U
fokusu zbivanja je, dakako, sam slučaj ubojstva od prije 33 godine i
zabranjena ljubav odraslog muškarca i tinejdžerice, ali iza kulisa
odigravaju se i druge priče: priča o prijateljstvu studenta i mentora,
priča o zaljubljenosti u pogrešnu osobu, priča o obiteljskoj tragediji i
njenim posljedicama.
Roman je podijeljen u 3 dijela, od kojih se
svaki sastoji od poglavlja označena brojevima koji idu naopako, od 31.
naniže. Svaki broj poglavlja predstavlja jedan od savjeta koji je Harry
Quebert svojedobno dao Marcusu, a koji se odnose na to kako pisati i
kako napisati dobru knjigu. Ako i sami pišete, neki od ovih savjeta
mogli bi vam dati inspiraciju.
Radnja romana ne teče kronološki,
već se događaji u sadašnjosti izmjenjuju s onima iz 1975. godine, pri
čemu se u fokusu radnje ne nalaze uvijek isti likovi, već se i oni
izmjenjuju. Ovako vam to možda zvuči kao da je roman teško pratiti, ali
zaista nije - bez obzira na to kako su kronološki poredani i na koga se
od likova odnose, događaji teku smisleno i cjelovito, i, poglavlje po
poglavlje, otkrivaju nam sve više pojedinosti koje rasvjetljuju
okolnosti ubojstva starog 33 godine.
Roman ima preko 600
stranica, a pročitala sam ga u samo 2 dana, jedne noći čitajući do
sitnih sati jer jednostavno nisam našla mjesto na kojem bih mogla stati -
svako poglavlje završi baš dovoljno napeto i zagonetno da jednostavno
moraš saznati što će se sljedeće dogoditi. Radnja je veoma napeta, jedno
odgovoreno pitanje postavlja drugo, a tek otkriveni događaj iz
prošlosti odmah vodi k nekom sljedećem, kojeg tek treba otkriti. Moram
ovdje spomenuti i da su likovi sjajno karakterizirani, do zadnjeg su
detalja uvjerljivi, a stil pisanja je na visokoj razini i mislim da
Dicker ovim romanom može ponosno stati uz bok nekim od najvećih
renomiranih svjetskih književnika (gotovo je teško povjerovati da autor
još nema ni 30 godina)!
Gledano u okviru trilera, ovaj triler kao
da stoji 'naopačke': na početku, kada se tek otkrije Nolino tijelo,
čini se da je cijeli slučaj prilično jasan - svi dokazi upućuju na
Harrya, sve okolnosti se s tom pričom poklapaju, gotovo kao da već na
samom početku imamo riješeni slučaj. Marcusovim istraživanjem dolazimo
do nekih novih otkrića, ali kao da i ona u početku samo još više
potvrđuju početnu pretpostavku i Harryevu krivnju. No, kako se radnja
zapliće, počet ćete sumnjati u tu početnu pretpostavku, i tražiti druge
krivce, ali odmah ću vam reći da ovo nije jedan od onih romana u kojem
ćete lako pogoditi što se zapravo dogodilo i tko je krivac: sumnjat ćete
u nekoga, pa u još nekoga i graditi teorije, dok će se radnja
komplicirati, na listu sumnjivaca dodavat ćete sve više i više likova, u
jednom trenutku će vam se možda činiti i da su baš svi to mogli
učiniti, ali točno je da, kako su ovaj roman opisali u Timesu: “Vrhunski
literarni triler... Prije ćete izludjeti nego pogoditi istinu.”
Potpisujem.
Ako ste spremni 'izludjeti', predlažem da se uhvatite čitanja. Vjerujte mi, uživat ćete u svakoj stranici.
