petak, 20. ožujka 2015.

MEHANIČKI ANĐEO, Cassandra Clare

Izdavač: Algoritam, 2014.
1. knjiga iz serijala Paklene naprave
[eng. Clockwork angel (Infernal devices)]


Ako ste već čitali knjige iz serijala Instrumentarij smrtnika Cassandre Clare, tada ste već upoznati s njezinim fantastičnim svijetom sjenolovaca i donjosvjećana. Ako se pak još niste susreli s knjigama ove mlade autorice, kratki uvod u svijet njezinih knjiga slijedi...

Maštoviti svijet Cassandre Clare nastavaju tri tipa stanovnika: obični ljudi, sjenolovci i donjosvjećani. Sjenolovci su posebna ljudska rasa za koju se smatra da su potomci palih anđela (tj. nefili), i čija je svrha postojanja braniti svijet od zlih donjosvjećana. Zbog svojeg porijekla, odgoja i posebnih treninga, sjenolovci su brži i snažniji od običnih ljudi, sposobni su koristiti moć runa koje ih zacjeljuju ili im daju različite moći, a odgovaraju isključivo Klavi - svojevrsnom 'odboru' od nekoliko vodećih sjenolovaca u društvu, koja brine o provođenju i poštivanju zakona koji osiguravaju da sve rase na svijetu žive u miru.

U donjosvjećane spadaju sve vrste nadnaravnih bića: vještice, demoni, vampiri, vukodlaci, itd., a iako su karakterizirani kao 'zlikovci', zapravo nisu svi donjosvjećani zli - neki sasvim normalno žive u miru s ostalim bićima i ne izazivaju nikakve nevolje. Neki čak i povremeno pomažu sjenolovcima, poput moćnog vješca Magnusa Banea. Dok god niti jedna strana ne krši zakone, suživot sjenolovaca i donjosvjećana je moguć i ostvariv.

Što se ljudi tiče, njima je cijeli taj nadnaravni svijet skriven pomoću svojevrsne čarolije opsjene, koja se naziva glamur - čak i da neki čovjek izravno naleti na nešto natprirodno, npr. sukob nekog sjenolovca i donjosvjećanina, zbog glamura on to neće ni opaziti, nego će događaj percipirati kao nešto sasvim obično i svakodnevno, što mu neće uopće privući pažnju. Postoji, ipak, nekolicina ljudi koji mogu vidjeti kroz glamur, a takva je i junakinja ovog romana.

Tessa Gray život je provela u New Yorku, ali kada joj umre teta, koja se nakon smrti roditelja skrbila o Tessi i njenom starijem bratu, Tessa je primorana napustiti New York i otputovati u London, kamo se njen brat Nathaniel bio odselio. Međutim, nakon dugačkog putovanja brodom, umjesto brata, na pristaništu ju dočekaju dvije neobične žene, koje ju pod prevarom da su došle u Nathanielovo ime, otmu i zarobe u svojoj kući. Tessa uskoro saznaje da su te dvije žene zapravo vještice, koje sebe nazivaju Mračnim sestrama, i da je razlog zbog koje su je otele moć za koju ni sama Tessa do tada nije znala da posjeduje. Tessa otkriva da ima moć preobraziti se u nekoga drugoga, bilo koga, bila ta osoba živa ili mrtva.

Dok se trudi pronaći neki način da pobjegne od Mračnih sestara, kao i da sazna što sestre zapravo žele od nje i njene moći, te gdje je Nathaniel i što se s njime dogodilo, Tessi pomoć neočekivano pristigne od dvojice sjenolovaca, Willa i Jema. Privremeno smještena na sigurno, u sjenolovački Institut, Tessa shvaća da je uspjela tek malo odškrinuti vrata koja vode u jedan sasvim drugi svijet, svijet sjenolovaca i donjosvjećana i bića za koja nije ni znala da postoje; ali ujedno i opasan svijet, u kojem je ona iz nekog razloga na meti, i u kojem više ni u što nije sigurna, pa ni u vlastitu prošlost i porijeklo. Jedina stvar zbog koje se osjeća normalno je lančić s privjeskom mehaničkog anđela, čije tiho kuckanje mehanizma ju smiruje i u najnapetijim situacijama, a čini se da baš takve situacije sada leže pred njom...

Originalan svijet Clareinih sjenolovaca i donjosvjećana koji smo već imali prilike upoznati u Instrumentariju smrtnika, nastavlja se i u Paklenim napravama. Radnja je ovaj put smještena u viktorijansku Englesku, čime se ovaj serijal vremenski zapravo odvija prije Intrumentarija. Sam odabir vremena i mjesta radnje mi se veoma svidio, i (iako ne samo) zbog toga mi je ovaj serijal (barem njegov početak) čak nekako bolji od Instrumentarija. Sviđa mi se promatranje mistike i rada sjenolovaca u 19. stoljeću, kada na raspolaganju nisu imali ništa od moderne tehnologije (ne kažem da moderna tehnologija inače ima neku veliku ulogu u radu sjenolovaca, ali već je hendikep sam po sebi recimo, činjenica da ovdje ne mogu mobitelom nikome javiti gdje su, ili nema motornih vozila kojima je moguće brzo stići nekome u pomoć), te su se morali osloniti samo i isključivo na svoje sposobnosti i suborce.

Kao i u Instrumentariju, i ovdje prijateljske i obiteljske veze igraju veliku ulogu - odanost je ključna vrlina koju netko može posjedovati, a imati nekoga na koga se uvijek možeš osloniti najvredniji je dar koji možeš dobiti. Isto tako, najviše boli kad te izda netko tko ti je najbliskiji, a obiteljska izdaja najgora je od svih i to je ono što se provlači i kroz ovaj Clarein roman. Sada već karakteristični likovi Cassandre Clare pojavljuju se i ovdje: oni pomalo problematični i tajanstveni, oni ludo hrabri i odvažni, oni odani i miroljubivi, oni nesigurni, ali nepokolebljivi unatoč svojoj nesigurnosti, oni koji propituju svoje podrijetlo i svoju ulogu na ovome svijetu, oni zlobni i moćni, te oni najgori od svih - oni najnižih poriva i gladni te iste moći.

Sve u ovom romanu fantastično se uklapa u nadasve originalan i maštovit svijet, te isto takvu priču: likovi, događaji, obrati, odnosi među likovima, izdaje i prevrati. Sve ono što mi se svidjelo već u Instrumentariju, ovdje mi se sviđa još i više: atmosfera je nekako mračnija, likovi su zreliji, okruženje - sive ulice Londona - čine jednostavno savršen okvir za priču koja se na njima odvija. A posebno me se dojmila i ona jeziva nota, koju ovaj roman ima, a koje nema u Instrumentariju, a koja se tiče onog mehaničkog u priči. (Rekla bih vam o  čemu se radi, ali ne želim vam pokvariti doživljaj čitanja, pa ću vam ostaviti da sami otkrijete na što ciljam.) Jedino što mi se baš i ne sviđa je čekanje na nastavke. Ali, nadam se, ipak, da na to neću morati dugo čekati.