Izdavač: Fokus, 2014.
[franc. L' extraordinaire voyage du fakir qui était resté coincé dans une armoire Ikéa]
[franc. L' extraordinaire voyage du fakir qui était resté coincé dans une armoire Ikéa]
Adžatašatru, po zanimanju fakir, doputovao je iz Indije u Francusku kako bi obišao parišku IKEU, budući da slavni švedski lanac prodavaonica namještaja u Indiji nema otvorenu niti jednu prodavaonicu, a samo je u IKEI moguće nabaviti novi, moderni krevet od 15.000 čavala, obavezni must-have za svakog fakira koji drži do sebe, i to za samo 99,99 Eura. Kako Adžatašatru nema novca izuzev lažne novčanice od 100 Eura otisnute samo s jedne strane, a koju čuva za kupnju već spomenutog kreveta, odlučio je umjesto u nekom hotelu prenoćiti u IKEI. Ipak, nije računao na to da će baš te noći zaposlenici IKEE odlučiti promijeniti postav izloženog namještaja, te se od nepoželjnih gostiju bio prisiljen sakriti u jedan metalni ormar, kako bi tamo pričekao da odu i, uz malo sreće, ne otkriju ga. Sreća ga je poslužila i nisu ga otkrili, ali nesreća u toj sreći htjela je da baš taj ormar bude među namještajem kojeg treba već ove noći preseliti u drugu prodavaonicu IKEE, i to onu u Velikoj Britaniji. Šćućuren u IKEINOM ormaru, zamotanom u zaštitnu foliju s mjehurićima i uguranom u kutiju smještenu u tovarni prostor kamiona za selidbe, Adžatašatru kreće na put u Veliku Britaniju, koja će se pokazati kao tek prva postaja malo većeg i puno dužeg puta koji pred njim čeka...
Šaljiv i zabavan, ovaj roman vodi nas na pomalo neobičan put oko svijeta, u kojem ćemo malošto od znamenitosti zemalja u kojima se zateknemo zajedno s Adžatašatruom moći razgledati, a većinu vremena ćemo provesti skutreni u ormarima, kovčezima, balonima i drugim predmetima smještenim na raznoraznim prijevoznim sredstvima koja će nas vozikati kroz čitav niz zemalja, od Francuske i Velike Britanije, do Španjolske i Libije. Pri tome, na malo ćemo toga uopće moći izravno utjecati: ovo neće biti putovanje u udobnim avionskim sjedalima prve , pa čak ni druge, ni treće klase, već više putovanje na kamenčiću bačenom u riječne brzace koji hita prema neznanom ušću u još manje nam znano more, a po svemu sudeći, na tom ušću bi se mogao nalaziti i vodopad!
U ovoj iznimno duhovitoj i originalnoj priči skriva se malo ozbiljnija problematika. Autor je ovim šaljivim putovanjem jednog Indijskog fakira želio ukazati na probleme s kojima se susreću ilegalni useljenici širom svijeta, i u kakvim, prilično strašnim, uvjetima i s kakvim strahom oni putuju od granice do granice, prema svom, ne željenom, već prijeko im potrebnom, odredištu. Taj je problem izvrsno opisan u situaciji kada Adžatašatrua, ni krivog ni dužnog, zajedno sa šestoricom Sudanaca koje su zajedno s njim otkrili u kamionu na granici s Velikom Britanijom, deportiraju u Španjolsku, jer je ustanovljeno da je to posljednja zemlja iz koje su spomenuti Sudanci došli. Služeći se humorom, pisac ističe kako je baš to praksa mnogih zemalja - ne sagledati slučaj svakog ilegalnog useljenika posebno i odrediti odakle je i zbog čega on došao, već 'ilegalce', u što većim grupama i što prije, poslati nekoj drugoj zemlji, da njoj budu 'na grbači'. U tome se većinom vode principom 'pošaljimo ih odakle su došli', gdje se to 'odakle' odnosi na zadnju zemlju u kojoj su bili prije no što su se pojavili na granici zemlje u kojoj su ih otkrili. Ako se kojim slučajem ne može odrediti odakle je došao neki od otkrivenih ilegalaca, s njim se postupa po principu 's kim si, otamo si' - tako i Adžatašatrua, budući da su ga otkrili zajedno s njima, sa Sudancima šalju natrag u zemlju iz koje su tek doputovali. Pri svom tom seljakanju od zemlje do zemlje, osjeća se onaj gubitak kontrole koji osoba koju seljakaju osjeća na svojoj koži - osjećaj da postaješ ping-pong loptica, koju će svatko udariti u pravcu u kojem želi, te koju nitko ne pita slaže li se s odabirom tog pravca.
Sam Adžatašatru luckast je i zabavan lik, koji kroz ovo neobično putovanje doživljava i svoju osobnu promjenu, a koju čitatelj proživljava zajedno s njim. Kamo god krenemo, susrećemo raznolike i zanimljive likove, manje ili više realistične, ali vrlo duhovito opisane. Priča vrvi neočekivanim susretima i situacijama, i bazirana je u biti na slučajnostima: od samog početka, svaki sljedeći događaj pokrenut će neka nepredviđena slučajnost. Nepredvidivost situacija također je ono što će vas zadržati uz knjigu, i u čemu ćete, u jednakoj mjeri kao i u njenim duhovitim prizorima, uživati čitajući.
Zaglavljivanje u Ikeinom ormaru tek je prva etapa jednog ludog putovanja na koje je, iako ne svojom voljom, krenuo Adžatašatru, a na kojem je svaka sljedeća postaja još nevjerojatnija i još luđa od one prethodne - neke su urnebesno duhovite, neke čak apsurdne, ali svaka je na svoj način zanimljiva i prilično zabavna. Ovo je luckasta, originalna i neobična priča na kakvu nećete često naići, pa ako ste u potrazi za nečim malo drugačijim, svakako preporučam da ju pročitate.
Šaljiv i zabavan, ovaj roman vodi nas na pomalo neobičan put oko svijeta, u kojem ćemo malošto od znamenitosti zemalja u kojima se zateknemo zajedno s Adžatašatruom moći razgledati, a većinu vremena ćemo provesti skutreni u ormarima, kovčezima, balonima i drugim predmetima smještenim na raznoraznim prijevoznim sredstvima koja će nas vozikati kroz čitav niz zemalja, od Francuske i Velike Britanije, do Španjolske i Libije. Pri tome, na malo ćemo toga uopće moći izravno utjecati: ovo neće biti putovanje u udobnim avionskim sjedalima prve , pa čak ni druge, ni treće klase, već više putovanje na kamenčiću bačenom u riječne brzace koji hita prema neznanom ušću u još manje nam znano more, a po svemu sudeći, na tom ušću bi se mogao nalaziti i vodopad!
U ovoj iznimno duhovitoj i originalnoj priči skriva se malo ozbiljnija problematika. Autor je ovim šaljivim putovanjem jednog Indijskog fakira želio ukazati na probleme s kojima se susreću ilegalni useljenici širom svijeta, i u kakvim, prilično strašnim, uvjetima i s kakvim strahom oni putuju od granice do granice, prema svom, ne željenom, već prijeko im potrebnom, odredištu. Taj je problem izvrsno opisan u situaciji kada Adžatašatrua, ni krivog ni dužnog, zajedno sa šestoricom Sudanaca koje su zajedno s njim otkrili u kamionu na granici s Velikom Britanijom, deportiraju u Španjolsku, jer je ustanovljeno da je to posljednja zemlja iz koje su spomenuti Sudanci došli. Služeći se humorom, pisac ističe kako je baš to praksa mnogih zemalja - ne sagledati slučaj svakog ilegalnog useljenika posebno i odrediti odakle je i zbog čega on došao, već 'ilegalce', u što većim grupama i što prije, poslati nekoj drugoj zemlji, da njoj budu 'na grbači'. U tome se većinom vode principom 'pošaljimo ih odakle su došli', gdje se to 'odakle' odnosi na zadnju zemlju u kojoj su bili prije no što su se pojavili na granici zemlje u kojoj su ih otkrili. Ako se kojim slučajem ne može odrediti odakle je došao neki od otkrivenih ilegalaca, s njim se postupa po principu 's kim si, otamo si' - tako i Adžatašatrua, budući da su ga otkrili zajedno s njima, sa Sudancima šalju natrag u zemlju iz koje su tek doputovali. Pri svom tom seljakanju od zemlje do zemlje, osjeća se onaj gubitak kontrole koji osoba koju seljakaju osjeća na svojoj koži - osjećaj da postaješ ping-pong loptica, koju će svatko udariti u pravcu u kojem želi, te koju nitko ne pita slaže li se s odabirom tog pravca.
Sam Adžatašatru luckast je i zabavan lik, koji kroz ovo neobično putovanje doživljava i svoju osobnu promjenu, a koju čitatelj proživljava zajedno s njim. Kamo god krenemo, susrećemo raznolike i zanimljive likove, manje ili više realistične, ali vrlo duhovito opisane. Priča vrvi neočekivanim susretima i situacijama, i bazirana je u biti na slučajnostima: od samog početka, svaki sljedeći događaj pokrenut će neka nepredviđena slučajnost. Nepredvidivost situacija također je ono što će vas zadržati uz knjigu, i u čemu ćete, u jednakoj mjeri kao i u njenim duhovitim prizorima, uživati čitajući.
Zaglavljivanje u Ikeinom ormaru tek je prva etapa jednog ludog putovanja na koje je, iako ne svojom voljom, krenuo Adžatašatru, a na kojem je svaka sljedeća postaja još nevjerojatnija i još luđa od one prethodne - neke su urnebesno duhovite, neke čak apsurdne, ali svaka je na svoj način zanimljiva i prilično zabavna. Ovo je luckasta, originalna i neobična priča na kakvu nećete često naići, pa ako ste u potrazi za nečim malo drugačijim, svakako preporučam da ju pročitate.
