Izdavač: Znanje, 2014.
[eng. The aftermath]
[eng. The aftermath]
Ova knjiga govori o temi koja je već mnogo puta i na mnogo različitih načina ispričana - 2. svjetskom ratu. No ova knjiga nije fokusirana na sam rat, već na njegov završetak, odnosno, konkretnije, na posljedice koje je taj rat nakon završetka ostavio na poraženoj Njemačkoj.
Knjiga govori o obitelji pukovnika engleske vojske, koji je dobio u zadatak nadgledati provedbu mjera koje se imaju provesti u Njemačkoj nakon njene kapitulacije, u gradu Hamburgu i okolici. Pukovnik Lewis Morgan i njegova obitelj trebaju se smjestiti u kuću jedne njemačke obitelji, Lubertovih, kojima je njihova kuća privremeno oduzeta za potrebe engleske vojske, a većina ljudi kojima se kuće na taj način privremeno oduzimaju smještaju se u posebne kampove određene baš za takve situacije, u kojima moraju proći i obaveznu provjeru jesu li kojim slučajem bili povezani s bilo kime od Hitlerovih sljedbenika.
Većina pripadnika engleske vojske i njihovih obitelji na sve Nijemce gledaju kao na krivce za rat, kao da su ga oni osobno skrivili i započeli, te se drže na što većem odstojanju od njih, koristivši ih tek kao ispomoć po kući ili slične poslove. Lewis pak, nakon što upozna Stefana Luberta, koji je prije rata bio uspješan i vrlo imućan arhitekt, i njegovu kćer Friedu, odluči napraviti do tada još neviđeni potez i predložiti Lubertovima da s njegovom obitelji dijele kuću. Zbog tog će se čina dvije obitelji, iako isprva nevoljko, bolje upoznati i shvatiti da su i jedni i drugi tek ljudi, uhvaćeni na suprotnim stranama rata koji nisu ni tražili ni htjeli, a čije posljedice svejedno moraju trpjeti...
Ovu mi je knjigu bilo vrlo zanimljivo čitati, zato što sam, čitajući ju, dobila nov pogled na već mi poznatu temu 2. svjetskog rata, o kojem sam puno puta imala prilike čitati, ali nikada baš ovaj njegov dio, ispričan na ovaj način. Ono što me dodatno zaintrigiralo je činjenica da je autor knjige inspiraciju za pisanje pronašao u istinitom događaju iz 1946. godine, kojeg mu je opisao njegov otac, koji je te godine bio pripadnik engleske vojske, prvi koji je u stvarnosti učinio ono što je u knjizi učinio pukovnik Lewis Morgan - predložio jednoj njemačkoj obitelji da dijele kuću koja im je bila oduzeta za potrebe vojske, te su u takvom suživotu proveli idućih 5 godina.
Ovo je dramatična povijesna priča, u kojoj se susrećemo s različitim likovima i njihovim različitim životnim pričama, a okosnicu svega toga čine dvije obitelji - Morganovi i Lubertovi. Na njihovim primjerima vidimo dva različita pogleda na neposredno poslijeratno razdoblje, onaj pobjednika i poraženoga, ali koji nisu toliko različiti koliko bi se to dalo naslutiti iz tih naziva, već se i jedni i drugi nalaze u toj nekoj sivoj zoni. Morganovi, koji su se nakon rata našli na pobjedničkoj strani, nisu iz tog rata izašli bez gubitaka koji su im obilježili život zauvijek, dok su Lubertovi zapeli na strani gubitnika, ujedno i agresora, bez da su se s agresorskim režimom slagali i bez da su ga podupirali, ali cijenu za njega moraju svejedno platiti.
Mislim da ovaj roman izvrsno opisuje realno stanje nakon rata, ne samo onog o kojem je konkretno riječ u ovom romanu, već bilo kojeg rata samog po sebi, nakon kojeg, i u kojem, uvijek najviše ispaštaju obični ljudi, (nedužni) stanovnici koji su se na bojištu našli samo zato što su se tamo u tom trenu zatekli, nemoćni da bilo što naprave i da bilo kamo pobjegnu. Iz opisa razrušenih gradova i raštrkanog stanovništva također se izvrsno vidi kako je razorna ta moć rata, koja za sobom ostavlja opustošenu zemlju, gladnu djecu, razdvojene obitelji i bijesne ljude žedne osvete koju ne znaju kamo bi (prvo) usmjerili.
Ovaj roman nije toliko potresan koliko bi mogao biti, jer događaje većinom pratimo preko Morganovih i Lubertovih, koji oboje spadaju u imućnije ljude, neku visoku ili višu srednju klasu, zbog čega im je lakše nastaviti s normalnim životom nego što je to moguće onima nesretnijima od njih. Ipak, pogled na sve ono što preostaje nakon rata i na sve ono što nakon njega neposredno slijedi, toliko je realistično oslikan i tmuran da se beznađe i borba za preživljavanje svih tih ljudi preko napisanih riječi jasno može osjetiti.
Ako je rat lice, ova knjiga nam prikazuje njegovo sivo naličje i govori nam da niti jedan rat zapravo nema kraja, nakon njega uvijek preostane netko tko se s njegovim posljedicama mora nositi, bio kriv ili nedužan, i potrebno je jako puno vremena da život ponovno postane normalan. Neki od likova iz ove knjige uspjeli su doći do te normalnosti (ili barem do početka nečega takvog), nekima će za to trebati puno više vremena, a neki pak nikada neće moći nastaviti sa svojim životom; a ako vas zanimaju priče o ljudskim sudbinama, kao i zanimljive i poučne priče o manje poznatim povijesnim događajima koji slijede nakon onih svima nam znanih, ova je knjiga dobar izbor za čitanje.
Knjiga govori o obitelji pukovnika engleske vojske, koji je dobio u zadatak nadgledati provedbu mjera koje se imaju provesti u Njemačkoj nakon njene kapitulacije, u gradu Hamburgu i okolici. Pukovnik Lewis Morgan i njegova obitelj trebaju se smjestiti u kuću jedne njemačke obitelji, Lubertovih, kojima je njihova kuća privremeno oduzeta za potrebe engleske vojske, a većina ljudi kojima se kuće na taj način privremeno oduzimaju smještaju se u posebne kampove određene baš za takve situacije, u kojima moraju proći i obaveznu provjeru jesu li kojim slučajem bili povezani s bilo kime od Hitlerovih sljedbenika.
Većina pripadnika engleske vojske i njihovih obitelji na sve Nijemce gledaju kao na krivce za rat, kao da su ga oni osobno skrivili i započeli, te se drže na što većem odstojanju od njih, koristivši ih tek kao ispomoć po kući ili slične poslove. Lewis pak, nakon što upozna Stefana Luberta, koji je prije rata bio uspješan i vrlo imućan arhitekt, i njegovu kćer Friedu, odluči napraviti do tada još neviđeni potez i predložiti Lubertovima da s njegovom obitelji dijele kuću. Zbog tog će se čina dvije obitelji, iako isprva nevoljko, bolje upoznati i shvatiti da su i jedni i drugi tek ljudi, uhvaćeni na suprotnim stranama rata koji nisu ni tražili ni htjeli, a čije posljedice svejedno moraju trpjeti...
Ovu mi je knjigu bilo vrlo zanimljivo čitati, zato što sam, čitajući ju, dobila nov pogled na već mi poznatu temu 2. svjetskog rata, o kojem sam puno puta imala prilike čitati, ali nikada baš ovaj njegov dio, ispričan na ovaj način. Ono što me dodatno zaintrigiralo je činjenica da je autor knjige inspiraciju za pisanje pronašao u istinitom događaju iz 1946. godine, kojeg mu je opisao njegov otac, koji je te godine bio pripadnik engleske vojske, prvi koji je u stvarnosti učinio ono što je u knjizi učinio pukovnik Lewis Morgan - predložio jednoj njemačkoj obitelji da dijele kuću koja im je bila oduzeta za potrebe vojske, te su u takvom suživotu proveli idućih 5 godina.
Ovo je dramatična povijesna priča, u kojoj se susrećemo s različitim likovima i njihovim različitim životnim pričama, a okosnicu svega toga čine dvije obitelji - Morganovi i Lubertovi. Na njihovim primjerima vidimo dva različita pogleda na neposredno poslijeratno razdoblje, onaj pobjednika i poraženoga, ali koji nisu toliko različiti koliko bi se to dalo naslutiti iz tih naziva, već se i jedni i drugi nalaze u toj nekoj sivoj zoni. Morganovi, koji su se nakon rata našli na pobjedničkoj strani, nisu iz tog rata izašli bez gubitaka koji su im obilježili život zauvijek, dok su Lubertovi zapeli na strani gubitnika, ujedno i agresora, bez da su se s agresorskim režimom slagali i bez da su ga podupirali, ali cijenu za njega moraju svejedno platiti.
Mislim da ovaj roman izvrsno opisuje realno stanje nakon rata, ne samo onog o kojem je konkretno riječ u ovom romanu, već bilo kojeg rata samog po sebi, nakon kojeg, i u kojem, uvijek najviše ispaštaju obični ljudi, (nedužni) stanovnici koji su se na bojištu našli samo zato što su se tamo u tom trenu zatekli, nemoćni da bilo što naprave i da bilo kamo pobjegnu. Iz opisa razrušenih gradova i raštrkanog stanovništva također se izvrsno vidi kako je razorna ta moć rata, koja za sobom ostavlja opustošenu zemlju, gladnu djecu, razdvojene obitelji i bijesne ljude žedne osvete koju ne znaju kamo bi (prvo) usmjerili.
Ovaj roman nije toliko potresan koliko bi mogao biti, jer događaje većinom pratimo preko Morganovih i Lubertovih, koji oboje spadaju u imućnije ljude, neku visoku ili višu srednju klasu, zbog čega im je lakše nastaviti s normalnim životom nego što je to moguće onima nesretnijima od njih. Ipak, pogled na sve ono što preostaje nakon rata i na sve ono što nakon njega neposredno slijedi, toliko je realistično oslikan i tmuran da se beznađe i borba za preživljavanje svih tih ljudi preko napisanih riječi jasno može osjetiti.
Ako je rat lice, ova knjiga nam prikazuje njegovo sivo naličje i govori nam da niti jedan rat zapravo nema kraja, nakon njega uvijek preostane netko tko se s njegovim posljedicama mora nositi, bio kriv ili nedužan, i potrebno je jako puno vremena da život ponovno postane normalan. Neki od likova iz ove knjige uspjeli su doći do te normalnosti (ili barem do početka nečega takvog), nekima će za to trebati puno više vremena, a neki pak nikada neće moći nastaviti sa svojim životom; a ako vas zanimaju priče o ljudskim sudbinama, kao i zanimljive i poučne priče o manje poznatim povijesnim događajima koji slijede nakon onih svima nam znanih, ova je knjiga dobar izbor za čitanje.
