Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
[eng. A girl on the train]
Ja isto putujem vlakom i baš kao Rachel znam se zagledati u daljinu, u
kuće kojima još ne gori svjetlo, u dvorišta u kojima vlada tišina i rosa
je netaknuta.
Rachel pak vidi život. Vidi ljude, vidi ih kako piju kavu na terasama svojih kuća, ili kako doručkuju. Iskreno, ona samo gleda kroz prozor da vidi kuću gdje je prije živjela i da vidi jedan mladi par, njihovu idilu, zamišlja kako provode dane i vjeruje da je sve savršeno. Sve dok tama ne proguta svjetlo i tu savršenu idilu.
Zar vam trebam pričati o radnji? Zar još niste zakoračili u ovaj krimić? Zar ste živjeli ispod kamena?
U 'Djevojci u vlaku' pratimo Rachel, koja je izgubila sve: muža, svoj dom, posao; postala je alkoholičarka, vozila se vlakom jer je to voljela i da se pravi da ide na posao da joj cimerica ne sazna pravu istinu.
U vlaku, kroz prozor gleda svoju kuću, svoj život koji je mogla imati sa Tomom, njenim bivšim mužem, koji se ponovno oženio za ženu po imenu Anna. Također prati mladi bračni par - Megan i Scotta. Oni su njoj pojam savršenstva, dvoje savršenih ljudi koji sigurno žive savršeno.
Anna je kućanica, po cijeli dan pazi na svoje i Tomovo dijete. Voli taj svoj život, taj kutak smijeha i ljubavi. Njen život je jednostavno savršen. Barem to ona misli.
Megan ne voli svoj život. U glavi joj se kovitlaju crne misli. Voli Scotta, ali nije uvijek sigurna u to. Ima tajne, Scott je posesivan, ona vara i ona nestane.
Rachel se nekako uplete u taj nestanak. Vidjela je nešto što nitko ne zna, na dan nestanka je bila u svojoj staroj ulici, ali bila je previše pijana da se nečega sjeti. Ali zna da njeno sjećanje bi moglo sve otplesti ili pak još više zaplesti.
Ova knjiga je zaslužila naziv krimić godine. Započinje sporo, ali nakon što Megan nestane radnja ubrza, teško je knjigu odložiti.
U knjizi pratimo Rachel, Annu i Megan. Saznajemo kako savršenstvo ne postoji, i kako svaka obitelj ima tajne, kako svaki zid sadrži sjećanje na nešto iskrivljeno. Pratimo te krivulje, spajamo ih u cjelinu, i zajedno sa Rachel tražimo Megan.
Roman me podsjetio na knjigu 'Nestala' od Gillian Flynn. Likovi su problematični, stalno u potrazi za nekim iskupljenjem. To je sve likove oživilo i to mi se svidjelo. Paula Hawkins zna napisati dobar krimić i to se vidi. Radila je na njemu, plela mreže, spajala ih i odvajala te napravila rasplet koji nitko ne očekuje. Toplo preporučam svima, a ja znam da što god Paula napiše ja ću sigurno pročitati.
[Josip Labaš]
Rachel pak vidi život. Vidi ljude, vidi ih kako piju kavu na terasama svojih kuća, ili kako doručkuju. Iskreno, ona samo gleda kroz prozor da vidi kuću gdje je prije živjela i da vidi jedan mladi par, njihovu idilu, zamišlja kako provode dane i vjeruje da je sve savršeno. Sve dok tama ne proguta svjetlo i tu savršenu idilu.
Zar vam trebam pričati o radnji? Zar još niste zakoračili u ovaj krimić? Zar ste živjeli ispod kamena?
U 'Djevojci u vlaku' pratimo Rachel, koja je izgubila sve: muža, svoj dom, posao; postala je alkoholičarka, vozila se vlakom jer je to voljela i da se pravi da ide na posao da joj cimerica ne sazna pravu istinu.
U vlaku, kroz prozor gleda svoju kuću, svoj život koji je mogla imati sa Tomom, njenim bivšim mužem, koji se ponovno oženio za ženu po imenu Anna. Također prati mladi bračni par - Megan i Scotta. Oni su njoj pojam savršenstva, dvoje savršenih ljudi koji sigurno žive savršeno.
Anna je kućanica, po cijeli dan pazi na svoje i Tomovo dijete. Voli taj svoj život, taj kutak smijeha i ljubavi. Njen život je jednostavno savršen. Barem to ona misli.
Megan ne voli svoj život. U glavi joj se kovitlaju crne misli. Voli Scotta, ali nije uvijek sigurna u to. Ima tajne, Scott je posesivan, ona vara i ona nestane.
Rachel se nekako uplete u taj nestanak. Vidjela je nešto što nitko ne zna, na dan nestanka je bila u svojoj staroj ulici, ali bila je previše pijana da se nečega sjeti. Ali zna da njeno sjećanje bi moglo sve otplesti ili pak još više zaplesti.
Ova knjiga je zaslužila naziv krimić godine. Započinje sporo, ali nakon što Megan nestane radnja ubrza, teško je knjigu odložiti.
U knjizi pratimo Rachel, Annu i Megan. Saznajemo kako savršenstvo ne postoji, i kako svaka obitelj ima tajne, kako svaki zid sadrži sjećanje na nešto iskrivljeno. Pratimo te krivulje, spajamo ih u cjelinu, i zajedno sa Rachel tražimo Megan.
Roman me podsjetio na knjigu 'Nestala' od Gillian Flynn. Likovi su problematični, stalno u potrazi za nekim iskupljenjem. To je sve likove oživilo i to mi se svidjelo. Paula Hawkins zna napisati dobar krimić i to se vidi. Radila je na njemu, plela mreže, spajala ih i odvajala te napravila rasplet koji nitko ne očekuje. Toplo preporučam svima, a ja znam da što god Paula napiše ja ću sigurno pročitati.
[Josip Labaš]
