petak, 7. listopada 2016.

PEPELJUGE, Kristina Ohlsson

Izdavač: Naklada Ljevak, 2015.
1. knjiga u serijalu o Alexu Rechtu i Fredriki Bergman
[šved. Askungar]


Ova napeta i uzbudljiva knjiga govori o mračnoj temi koja nije za svakoga, a radi se o zločinima nad djecom i policijskoj istrazi cilj koje je da počinitelje tih zločina dovedu pred lice pravde.

Slučaj započinje nestankom jedne djevojčice iz vlaka, koji se dogodio dok je vlak stajao na kratkoj usputnoj stanici na svom putu prema Stockholmu. Dok je djevojčičina majka vani obavljala kratak poziv, djevojčica je netragom nestala iz vagona u kojem je do tada bila spavala, a apsolutno nitko od ostalih putnika ništa nije vidio. Slučaj nestalog djeteta preuzima tim policajaca vođenih Alexom Rechtom, a ono što je počelo kao obični slučaj odlutalog djeteta uskoro će se pretvoriti u zamršenu noćnu moru i lov na vrlo inteligentnog i pažljivog zločinca, koji za sobom ne ostavlja baš nikakve tragove.

Od prve do zadnje stranice, ovaj je roman iznimno napet i uzbudljiv, a ta napetost, stranicu za stranicom, samo sve više raste. Slučaj o kojem se radi veoma je zamršen i u njemu se štošta isprepliće, i potpuno je nemoguće predvidjeti kako će se radnja dalje odvijati. Naprosto sam proletjela kroz čitavih 400-tinjak stranica ovog romana, jer teško ga je ostaviti sa strane prije nego što doznaš što se dogodilo i što će se još dogoditi.

Tema slučaja kojim se ovaj roman bavi, kao što sam spomenula na početku, neće baš biti pogodna za svakoga, budući da se radi o zločinima nad djecom - najnevinijim i najbespomoćnijim žrtvama. Dio ovog romana progovara i o nečemu što je kod nas, a i u okolnoj Europi, trenutno također (nažalost) aktualno, a to je pitanje pobačaja i nečijeg neslaganja s tuđim pravom na isti. Ohlsson u svojoj knjizi pruža pogled na jednu inačicu onoga što se dogodi kada si netko uzme za pravo nekome drugome biti i sudac i krvnik, samo zato što se s tom osobom ne slaže u jednom određenom pitanju i ne poštuje pravo te osobe da o svom tijelu i svojim postupcima odlučuje onako kako ona želi.

Likovi ovog romana vrlo su zanimljivi i dosta su dobro okarakterizirani. Tu, prije svega, mislim na policijski tim istražitelja, čiji mi se pojedini članovi na početku nisu baš sviđali, ali sam ih na kraju baš sve zavoljela. Spomenuti su likovi i pomalo netipični, pogotovo Fredrika Bergman, koja, za razliku od drugih protagonista ovakvih romana, pomalo mrzi svoj posao i traži izlaz iz njega. Alex, glavni istražitelj, i njegov kolega, Peter, obojica smatraju da Fredrika nema 'ono nešto' što bi ju učinilo dobrom policajkom, temeljeći svoj sud uglavnom na tome što ona nije prošla čitavu policijsku karijeru, već je ovamo došla iz civilne službe. I sama se Fredrika tako već u startu osjeća pomalo izoliranom i izdvojenom, kao da se ne uklapa u ekipu, no to se, kako slučaj napreduje i kako sve više surađuje s dvojicom kolega, malo-pomalo mijenja. Mislim da nam ova knjiga iz navedenog sjajno pokazuje koliko promašeno može biti procjenjivanje nekoga samo kroz površne činjenice koje o toj osobi znamo.

Jedini lik kod kojeg bih voljela da je karakterizacija možda malo dublja je počinitelj za kojim se traga. Njegovi motivi jesu naposlijetku i navedeni i objašnjeni, ali nešto mi je tu nedostajalo, možda samo malo razrađenija osobnost, malo više koncentracije cijele priče na njega samog. Samo je još jedna sitnica koja mi se nije baš svidjela, prvenstveno zato jer ju smatram nepotrebnom, a to je uloga američkog specijalista za profiliranje u razradi slučaja. Jasno mi je da je u tom određenom trenutku u kojem se on pojavio bilo potrebno nešto, neki dodatni 'push', da malo pogura radnju i usmjeri istragu u pravom smjeru, ali mislim da je način na koji je to napravljeno - ulaskom navedenog američkog stručnjaka u priču, čija je jedina uloga bila da posloži sve činjenice pred istražitelje i kaže im što je u njima što (što je nešto bi ionako i oni sami zaključili) potpuno bespotrebno. Nekako se time samo dobio dojam da 'jadni, mali švedski policajci' ništa ne mogu sami shvatiti bez da im to 'napredni američki superstručnjak' ne nacrta. Ali, kažem, to je samo sitna sitnica koja nije ni bogzna kako bitna u cijeloj priči, pa joj u globalu ni ne smeta.

Da rezimiram sve ovo što sam do sada napisala, ova je knjiga jedan sjajan, zanimljiv i iznimno napet triler, koji se čita, kako bi se reklo, 'u jednom dahu'. Bilo je uzbudljivo slijediti Alexa, Fredriku i Petera u njihovoj potrazi za odgovorima, pratiti puteve istražitelja, žrtava, počinitelja i svih drugih likova manje ili više povezanih sa središnjim slučajem i uočavati kako se ti putevi sijeku, približavaju, udaljavaju, prelaze jedan preko drugog ili se tek povremeno susreću. Ukoliko volite krimiće, trilere i miješavine ovih dvaju žanrova, svakako preporučam. Ovaj vas roman neće nimalo razočarati.