Izdavač: Fokus, 2016.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Throne of glass]
Serijal
'Prijestolje od stakla' jedan je od serijala koje sam žarko željela da
netko prevede i objavi i kod nas. Fokus mora da je čuo moje želje i
ostvario ih (i hvala im na tome!) :) U svijetu je već objavljena 5.
knjiga ovog serijala, a mi smo konačno dočekali mogućnost da ga počnemo
čitati i na hrvatskom. Nikad nije kasno, pogotovo kad se radi o serijalu
koji te tako lako zarobi i uvuče u svoju radnju, tako da, prije nego
što si uopće shvatio da ti se priča sviđa, već si zapravo u njoj
zarobljen i ne možeš van.
Prva knjiga ovog serijala predstavlja nam njegovu heroinu: Celaenu Sardothien, poznatu kao nemilosrdnu Ubojicu. Na početku priče Celaenu zatječemo u surovim rudnicima Endoviera, u kojima guli kaznu nakon što ju je netko izdao, a nikada nije saznala tko je to bio. U tim ju rudnicima nalaze i prijestolonasljednik Dorian Havilliard i njegov kapetan straže Chaol Westfall, koji su joj došli ponuditi slobodu, uz uvjet da pristane biti Dorianov odabrani borac koji će sudjelovati u natjecanju na kojem pobjednik postaje odani Borac i Ubojica za Dorianovog oca, kralja.
Celaena zapravo niti nema nekog izbora osim da pristane na Dorianovu ponudu, koja će je odvesti u Rifthold, gdje se smjestio kraljev dvorac od stakla. Ondje će se morati boriti protiv jednako vještih i ubojitih protivnika, ne bi li pobijedila i zaslužila svoju slobodu. A kao da već to natjecanje samo po sebi nije dovoljno teško, svi će se Borci naći u dodatnoj opasnosti nakon što netko (ili nešto) počne na nepojmljivo okrutne načine ubijati Borce, jednog po jednog. Iako se na prvi pogled možda može činiti krhkim, Celaena će konačno shvatiti da stakleni dvorac nije samo ono što na prvi pogled možeš vidjeti, i da će, da bi iz njega otišla, morati doista pobijediti na ovom natjecanju, kao i preživjeti dovoljno dugo da to učini.
Iako sam u početku imala osjećaj da me ova priča neće oduševiti onoliko koliko sam mislila, u trenutku u kojem sam shvatila da mi se zapravo sviđa, već sam odavno bila u njoj bespovratno izgubljena.
Ova je priča zanimljiva, fantastična, maštovito oslikava jedan novi fantastični svijet i njegove likove, puna je avantura, ali i mistike i tajnovitosti. Na prvi pogled može izgledati predvidivo, ali u sebi krije iznenađenja i obrate koji vrlo brzo mijenjaju taj početni dojam.
Likovi su slični kao i sama priča. Na početku mi se Celaena nije pretjerano sviđala, odavala je dojam arogantne, bahate i pomalo površne djevojke, koja precjenjuje i sebe i svoje mogućnosti. No, saznala sam, ipak, da ona nije samo to što na površini o sebi odaje: Celaena ima i dubinu, čak pomalo mračnu dubinu koja povremeno dolazi do izražaja i čini ju nečim sasvim suprotnim ljepuškastoj goropadnici kakvom se obično predstavlja. U svojih 18 godina, Celaena je već spoznala i okrutnost i gubitak i izdaju; prošla je kroz sve i svašta i iz svega se uspjela izvući čistom odlučnošću i snagom volje, popraćenima ubojitim vještinama koje je stekla trenirajući za Ubojicu i pokazujući nimalo milosti svojim neprijateljima jednom kada je to postala. Celaena nije nimalo jednostavan lik, a kao takva, savršena je za centralnu ulogu jednako složene priče.
Ono što mi se nije pretjerano svidjelo, a bez čega, čini se, niti jedan YA roman sa ženskim glavnim likom ne može, je potencijalni ljubavni trokut između Celaene, Doriana i Chaola. Ne kažem to zato jer se protivim ljubavnim trokutima samima po sebi, ali mislim da bi barem trebali imati nekakvog smisla. Celaena i Chaol imaju smisla: on razumije njenu slojevitost i čini joj savršenu protutežu. Dok Dorian... Dorian je jednostavno kraljević kojemu je dosadno i koji je dovoljno zgodan da oko njega konstantno kruže brojne dame nadajući se bar djeliću njegove pažnje, a u tom moru dama, Celaena je jednostavno nešto novo i drugačije, što još nije probao. Nisam dobila dojam neke dublje povezanosti između njih dvoje, osim toga da su jedno drugome privlačni. Za mene, Dorian je nepotrebna nadogradnja jednostavne dužine u bespotreban trokut. No, ovo je tek prva knjiga, pa treba pričekati i vidjeti kako će se priča još dalje razvijati.
Mistika koja nekako obavija čitavu priču i povremeno se kroz nju provlači, a u nekim događajima i sudjeluje, ono je što me posebno zaintrigiralo tijekom čitanja i što me dodatno privuklo samoj priči. Neću vam tu previše otkrivati, samo ću reći da nešto što započne kao jednostavna priča o putu do slobode (putu, na kojem, istina, stoje brojne prepreke), na kraju se ispostavi da je puno više od te početne pretpostavke i da je priča puno dublja no što biste ikad na početku pomislili. Dodatni začin čine ti pomalo jezivi dijelovi vezani uz ubojstva Boraca, zbog kojih bi vas lako mogli proći srsi dok ih čitate, a koji priči dodaju i dozu misterija.
Za kraj, jedan savjet: nemojte se obazirati na usporedbe koje ovaj serijal uspoređuju s 'Igrama gladi' i 'Igrom prijestolja', odnosno 'Pjesmom leda i vatre', pokušajte mu prići bez očekivanja i potrebe za međusobnom usporedbom s drugim serijalima. Promatrajte ga u njegovoj vlastitoj originalnosti i kroz njegov vlastiti maštoviti svijet. Sumnjam da će vas razočarati. A bez obzira na to što je ovo YA roman, mislim da ne postoji nikakva dobna granica niti ograničenje glede toga tko bi ga trebao pročitati. Tako da, ljubitelji fantastike, slobodno navalite!
Prva knjiga ovog serijala predstavlja nam njegovu heroinu: Celaenu Sardothien, poznatu kao nemilosrdnu Ubojicu. Na početku priče Celaenu zatječemo u surovim rudnicima Endoviera, u kojima guli kaznu nakon što ju je netko izdao, a nikada nije saznala tko je to bio. U tim ju rudnicima nalaze i prijestolonasljednik Dorian Havilliard i njegov kapetan straže Chaol Westfall, koji su joj došli ponuditi slobodu, uz uvjet da pristane biti Dorianov odabrani borac koji će sudjelovati u natjecanju na kojem pobjednik postaje odani Borac i Ubojica za Dorianovog oca, kralja.
Celaena zapravo niti nema nekog izbora osim da pristane na Dorianovu ponudu, koja će je odvesti u Rifthold, gdje se smjestio kraljev dvorac od stakla. Ondje će se morati boriti protiv jednako vještih i ubojitih protivnika, ne bi li pobijedila i zaslužila svoju slobodu. A kao da već to natjecanje samo po sebi nije dovoljno teško, svi će se Borci naći u dodatnoj opasnosti nakon što netko (ili nešto) počne na nepojmljivo okrutne načine ubijati Borce, jednog po jednog. Iako se na prvi pogled možda može činiti krhkim, Celaena će konačno shvatiti da stakleni dvorac nije samo ono što na prvi pogled možeš vidjeti, i da će, da bi iz njega otišla, morati doista pobijediti na ovom natjecanju, kao i preživjeti dovoljno dugo da to učini.
Iako sam u početku imala osjećaj da me ova priča neće oduševiti onoliko koliko sam mislila, u trenutku u kojem sam shvatila da mi se zapravo sviđa, već sam odavno bila u njoj bespovratno izgubljena.
Ova je priča zanimljiva, fantastična, maštovito oslikava jedan novi fantastični svijet i njegove likove, puna je avantura, ali i mistike i tajnovitosti. Na prvi pogled može izgledati predvidivo, ali u sebi krije iznenađenja i obrate koji vrlo brzo mijenjaju taj početni dojam.
Likovi su slični kao i sama priča. Na početku mi se Celaena nije pretjerano sviđala, odavala je dojam arogantne, bahate i pomalo površne djevojke, koja precjenjuje i sebe i svoje mogućnosti. No, saznala sam, ipak, da ona nije samo to što na površini o sebi odaje: Celaena ima i dubinu, čak pomalo mračnu dubinu koja povremeno dolazi do izražaja i čini ju nečim sasvim suprotnim ljepuškastoj goropadnici kakvom se obično predstavlja. U svojih 18 godina, Celaena je već spoznala i okrutnost i gubitak i izdaju; prošla je kroz sve i svašta i iz svega se uspjela izvući čistom odlučnošću i snagom volje, popraćenima ubojitim vještinama koje je stekla trenirajući za Ubojicu i pokazujući nimalo milosti svojim neprijateljima jednom kada je to postala. Celaena nije nimalo jednostavan lik, a kao takva, savršena je za centralnu ulogu jednako složene priče.
Ono što mi se nije pretjerano svidjelo, a bez čega, čini se, niti jedan YA roman sa ženskim glavnim likom ne može, je potencijalni ljubavni trokut između Celaene, Doriana i Chaola. Ne kažem to zato jer se protivim ljubavnim trokutima samima po sebi, ali mislim da bi barem trebali imati nekakvog smisla. Celaena i Chaol imaju smisla: on razumije njenu slojevitost i čini joj savršenu protutežu. Dok Dorian... Dorian je jednostavno kraljević kojemu je dosadno i koji je dovoljno zgodan da oko njega konstantno kruže brojne dame nadajući se bar djeliću njegove pažnje, a u tom moru dama, Celaena je jednostavno nešto novo i drugačije, što još nije probao. Nisam dobila dojam neke dublje povezanosti između njih dvoje, osim toga da su jedno drugome privlačni. Za mene, Dorian je nepotrebna nadogradnja jednostavne dužine u bespotreban trokut. No, ovo je tek prva knjiga, pa treba pričekati i vidjeti kako će se priča još dalje razvijati.
Mistika koja nekako obavija čitavu priču i povremeno se kroz nju provlači, a u nekim događajima i sudjeluje, ono je što me posebno zaintrigiralo tijekom čitanja i što me dodatno privuklo samoj priči. Neću vam tu previše otkrivati, samo ću reći da nešto što započne kao jednostavna priča o putu do slobode (putu, na kojem, istina, stoje brojne prepreke), na kraju se ispostavi da je puno više od te početne pretpostavke i da je priča puno dublja no što biste ikad na početku pomislili. Dodatni začin čine ti pomalo jezivi dijelovi vezani uz ubojstva Boraca, zbog kojih bi vas lako mogli proći srsi dok ih čitate, a koji priči dodaju i dozu misterija.
Za kraj, jedan savjet: nemojte se obazirati na usporedbe koje ovaj serijal uspoređuju s 'Igrama gladi' i 'Igrom prijestolja', odnosno 'Pjesmom leda i vatre', pokušajte mu prići bez očekivanja i potrebe za međusobnom usporedbom s drugim serijalima. Promatrajte ga u njegovoj vlastitoj originalnosti i kroz njegov vlastiti maštoviti svijet. Sumnjam da će vas razočarati. A bez obzira na to što je ovo YA roman, mislim da ne postoji nikakva dobna granica niti ograničenje glede toga tko bi ga trebao pročitati. Tako da, ljubitelji fantastike, slobodno navalite!
