Izdavač: Profil, 2015.
[eng. The Miniaturist]
Debitantski roman Jessie Burton, koji je osvojio čitatelje diljem svijeta, osvojio je i mene.
Radnja romana odvija se 1686. i 1687. godine u Amsterdamu, u doba koje se često naziva zlatnim dobom Nizozemske. Glavni lik romana je Nella Oortman, osamnaestogodišnja djevojka sa sela koja, nakon udaje za imućnog trgovca Johannesa Brandta, dolazi živjeti u njegov dom u Amsterdamu. Preplašena, ali ujedno i znatiželjna glede toga kako će izgledati njen bračni život, Nella se malo pomalo navikava na suprugova čudna i povučena ponašanja, te na osornost i strogoću njegove sestre, Marin. U kući još žive Cornelia, znatiželjna sluškinja koju Marin naziva 'kraljicom ključanica', te Otto, crni sluga kojeg je Johannes doveo iz Afrike.
Bračni život, na početku, ne ispunjava baš Nellina očekivanja. Supruga rijetko viđa, a Marin joj neprestano šefuje iako bi zapravo Nella trebala biti gospodarica kuće. Kako bi ju oraspoložio, Johannes Nelli pokloni izniman, ali pomalo i bizaran dar: vitrinu koja je u biti minijaturna kopija njihove kuće. Nella nije baš sigurna što bi s vitrinom, ali uskoro u popisu obrtnika pronađe minijaturisticu, kod koje naruči nekoliko stvarčica da njima ispuni vitrinu. Iako ju nikada nije osobno upoznala, nakon početne narudžbe, minijaturistica Nelli nastavi slati raznovrsne predmete i lutkice, koje se uskoro pokažu gotovo proročanskima. Čini se kao da tajanstvene minijature imaju stvaran utjecaj na Nellin život i živote ljudi koji ju okružuju, ali još tajanstveniju minijaturisticu Nella nikako da uhvati, niti shvati što sve to znači...
Ovaj sjajan roman spaja povijesnu fikciju, dramu i dašak nadnaravnog s iznimnom vještinom pripovijedanja, čineći ovaj roman jednim doista iznimnim djelom. Uživala sam u čitanju baš svake stranice, uranjajući u svijet Amsterdama 17. stoljeća, svijeta bogatih trgovaca, zaposlenih i vrlo cijenjenih zanatlija, zaleđenih kanala i bogataša ljubomornih na statusne simbole drugih bogataša, koji se neprestano natječu tko će imati nešto bolje i sjajnije i više novca od onog drugog. S druge strane, svijet je to i nemilosrdnih zakona koji propisuju smrt svim homoseksualcima, svijet neprikrivenog rasizma i općenito vrlo izražene spolne nejednakosti koja se ogleda u zabrani uzimanja žena za šegrte u obrtima i sl.
Naslovna minijaturistica jedini je lik kojeg zapravo ni u jednom trenutku osobno ne upoznamo na stranicama knjige. Ona je uvijek negdje u pozadini, ovdje ali stalno neuhvatljiva, misteriozna, puna tajni baš kao i minijature koje izrađuje iznimnom vještinom. Posebno mi se svidio taj dašak nadnaravnog koji prožima rad minijaturistice i cijeli njen lik, on daje neku posebnu, pomalo čarobnu, notu čitavom ovom djelu.
Zanimljiva je stvar da su Nella Oortman i Johhanes Brandt stvarno postojali, i da je cijela ova priča inspirirana stvarnom vitrinom, tj. kućom za lutke, koja je bila u vlasništvu Nelle Oortman, a sada se nalazi u Rijksmuseumu u Amsterdamu (slika ispod). Postoje, dakako, razlike između stvarnih Nelle i Johannesa i njihovih književnih pandana - stvarna se Nella, primjerice, udala za Johannesa kao udovica u već odrasloj dobi, a ne kao osamnaestogodišnjakinja poput Nelle u knjizi. Bilo kako bilo, volim djela koja se baziraju na životu stvarnih osoba, makar djelomice. To kao da daje djelu neku osobitu zanimljivost i čini čitanje tim zabavnijim.
Radnja romana odvija se 1686. i 1687. godine u Amsterdamu, u doba koje se često naziva zlatnim dobom Nizozemske. Glavni lik romana je Nella Oortman, osamnaestogodišnja djevojka sa sela koja, nakon udaje za imućnog trgovca Johannesa Brandta, dolazi živjeti u njegov dom u Amsterdamu. Preplašena, ali ujedno i znatiželjna glede toga kako će izgledati njen bračni život, Nella se malo pomalo navikava na suprugova čudna i povučena ponašanja, te na osornost i strogoću njegove sestre, Marin. U kući još žive Cornelia, znatiželjna sluškinja koju Marin naziva 'kraljicom ključanica', te Otto, crni sluga kojeg je Johannes doveo iz Afrike.
Bračni život, na početku, ne ispunjava baš Nellina očekivanja. Supruga rijetko viđa, a Marin joj neprestano šefuje iako bi zapravo Nella trebala biti gospodarica kuće. Kako bi ju oraspoložio, Johannes Nelli pokloni izniman, ali pomalo i bizaran dar: vitrinu koja je u biti minijaturna kopija njihove kuće. Nella nije baš sigurna što bi s vitrinom, ali uskoro u popisu obrtnika pronađe minijaturisticu, kod koje naruči nekoliko stvarčica da njima ispuni vitrinu. Iako ju nikada nije osobno upoznala, nakon početne narudžbe, minijaturistica Nelli nastavi slati raznovrsne predmete i lutkice, koje se uskoro pokažu gotovo proročanskima. Čini se kao da tajanstvene minijature imaju stvaran utjecaj na Nellin život i živote ljudi koji ju okružuju, ali još tajanstveniju minijaturisticu Nella nikako da uhvati, niti shvati što sve to znači...
Ovaj sjajan roman spaja povijesnu fikciju, dramu i dašak nadnaravnog s iznimnom vještinom pripovijedanja, čineći ovaj roman jednim doista iznimnim djelom. Uživala sam u čitanju baš svake stranice, uranjajući u svijet Amsterdama 17. stoljeća, svijeta bogatih trgovaca, zaposlenih i vrlo cijenjenih zanatlija, zaleđenih kanala i bogataša ljubomornih na statusne simbole drugih bogataša, koji se neprestano natječu tko će imati nešto bolje i sjajnije i više novca od onog drugog. S druge strane, svijet je to i nemilosrdnih zakona koji propisuju smrt svim homoseksualcima, svijet neprikrivenog rasizma i općenito vrlo izražene spolne nejednakosti koja se ogleda u zabrani uzimanja žena za šegrte u obrtima i sl.
Naslovna minijaturistica jedini je lik kojeg zapravo ni u jednom trenutku osobno ne upoznamo na stranicama knjige. Ona je uvijek negdje u pozadini, ovdje ali stalno neuhvatljiva, misteriozna, puna tajni baš kao i minijature koje izrađuje iznimnom vještinom. Posebno mi se svidio taj dašak nadnaravnog koji prožima rad minijaturistice i cijeli njen lik, on daje neku posebnu, pomalo čarobnu, notu čitavom ovom djelu.
Zanimljiva je stvar da su Nella Oortman i Johhanes Brandt stvarno postojali, i da je cijela ova priča inspirirana stvarnom vitrinom, tj. kućom za lutke, koja je bila u vlasništvu Nelle Oortman, a sada se nalazi u Rijksmuseumu u Amsterdamu (slika ispod). Postoje, dakako, razlike između stvarnih Nelle i Johannesa i njihovih književnih pandana - stvarna se Nella, primjerice, udala za Johannesa kao udovica u već odrasloj dobi, a ne kao osamnaestogodišnjakinja poput Nelle u knjizi. Bilo kako bilo, volim djela koja se baziraju na životu stvarnih osoba, makar djelomice. To kao da daje djelu neku osobitu zanimljivost i čini čitanje tim zabavnijim.
Kao što sam spomenula
na početku, ovaj je roman vrlo brzo osvojio čitatelje diljem svijeta,
po meni, s dobrim razlogom. Zanimljiv je, divno pisan, intrigantan i
dirljiv - lako te uvuče u svoju radnju i njegovi likovi te osvoje dok to
još nisi ni shvatio. Kritika je prema romanu bila nešto oštrija od
publike: zamjeraju mu prvenstveno to što je Nella lik koji više sliči na
feministkinju 21. stoljeća no na nevinu i preplašenu tinejdžericu 17.
stoljeća. Realno, sve to stoji, ali Nella mi se svejedno svidjela, makar
ne bila u potpunosti vjerna liku svojeg vremenskog razdoblja.
Ono što možda nedostaje je malo dublja karakterizacija sporednih likova, primjerice Johannesa. Voljela bih da sam mogla saznati što ga zaista pokreće i tko je on u dubini vlastite duše. No, ovaj je roman nekako više koncentriran na žene u Johannesovu kućanstvu, koje su dovoljno zanimljive i intrigantne same po sebi, tako da ovaj mali nedostatak nije zapravo - ništa.
Ako ju do sada već niste pročitali, svakako odvojite vremena za 'Minijaturisticu'. Pravi je dragulj, a oni se, znate i sami, ne pojavljuju baš tako često.
Ono što možda nedostaje je malo dublja karakterizacija sporednih likova, primjerice Johannesa. Voljela bih da sam mogla saznati što ga zaista pokreće i tko je on u dubini vlastite duše. No, ovaj je roman nekako više koncentriran na žene u Johannesovu kućanstvu, koje su dovoljno zanimljive i intrigantne same po sebi, tako da ovaj mali nedostatak nije zapravo - ništa.
Ako ju do sada već niste pročitali, svakako odvojite vremena za 'Minijaturisticu'. Pravi je dragulj, a oni se, znate i sami, ne pojavljuju baš tako često.
