ponedjeljak, 11. ožujka 2019.

POSLJEDNJA ŽELJA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2018.
1. knjiga Sage o vješcu
[polj. Ostatnie zyczenie


Bilo da ste o njemu već imali prilike čitati i prije nego što je preveden na hrvatski, ili ste njegove avanture promatrali na zaslonima računala ili se s njim povezali putem igraćih konzola, ili ste ga pak prvi put vidjeli u najavi za nadolazeću Netflixovu seriju, bjelokosog Geralta od Rivije sigurno ste susreli - i upamtili.

Prva Witcher igrica svjetlo dana ugledala je prije 12 godina (što se možda ne čini kao da je bilo jako davno, ali otada je prošlo cijelo jedno desetljeće!) i otada do danas cijele generacije gamera zaljubile su se u lik smjelog vješca i njegovu vještinu baratanja kako mačem, tako i čarolijama. Iako je i prije pojave igrice bilo mnogo poklonika serijala romana koji je ovu igricu nadahnuo, utjecaj popularnosti igrice na rast popularnosti romana ne može se poreći.

Zanimljivo je da je, kronološki gledajući prema radnji, prva knjiga ovog serijala - 'Posljednja želja' objavljena davne 1993. godine, godinu dana nakon druge knjige u ovom serijalu - 'Mač sudbine'. Obje su ove knjige zbirke kratkih priča, priča punih magije, akcije, čudesnih likova i još čudesnijih čudovišta. Također, obje ove knjige na nevjerojatno nas zabavan način upoznaju s centralnim likom svih tih priča i samog serijala - Geraltom od Rivije.

Svaka priča u ovoj knjizi zasebno je malo remek-djelo fantastične književnosti, a međusobno ih povezuju mini-priče između, svojevrsni intermezzi nazvani jednostavno 'Glas razuma'. Svaka od ovdje sabranih priča malo nas bolje upoznaje s Geraltom i fantastičnim svijetom u kojem on djeluje, svijetom nalik na onaj iz Martinovog serijala 'Pjesma leda i vatre' - srednjovjekovnim fantastičnim svijetom napučenim vitezovima, kraljevima, čarobnjacima, vješcima, čudovištima, zmajevima, običnim pučanima i drugim (fantastičnim) bićima.

Priče su zanimljive, zabavne, pune britkih i sarkazmom ispunjenih dijaloga. Likovi koje u tim pričama susrećemo šarolika su družina raznolikih ljudi i stvorenja, jednako zanimljivih kao i priče u kojima se pojavljuju. Svaka priča na svoj je način inspirirana mitologijom i različitim narodnim legendama, a kod većine njih nalazimo i poveznice s poznatim nam bajkama, ali ispričanima na malo drugačiji način.

Dok pronalazi različite načine kako da zaradi svojim zanatom - ubijanjem čudovišta - Geralt nam prikazuje kako se definicija pojma čudovište zna ponekad znatno razlikovati ovisno o pojedinom čudovištu koje na svom putu susretne. Nekad je čudovište točno ono što stoji pred tobom - golemo, zubato čudovište koje proždire nesretnike koji zalutaju u njegov kraj - ali, nekad je čudovište nešto drugo - skriveno, pohlepno čudovište koje čuči i skriva se unutar naizgled običnog ljudskog obličja.

Vješci poput Geralta nisu cijenjeni u Geraltovom svijetu, na njih se gleda kao na izrode, nakaze koje ubijanjem drugih nakaza zarađuju za život. U načinu na koji svijet gleda na vješce u ovim pričama možemo vidjeti poveznicu s načinom na koji današnji svijet gleda na neke druge marginalizirane skupine društva, na neke druge ljude koji su drugačiji i koji se kao takvi izdvajaju iz društva, a upravo će se zbog te činjenice mnogi od nas još čvršće povezati s Geraltom i još ga više zavoljeti.

A zavoljet ćete Geralta, vjerujte mi. U bjelokosog vješca, njegove vještine i njegove sarkastične i ponekad zajedljive komentare, zaljubit ćete se samo tako. Ja svakako jesam. :)