Izdavač: Vorto Palabra, 2019.
17. knjiga Vorkosigan sage
[eng. Gentleman Jole and The Red Queen]
Prijevod: Dubravka Petrović
Ne sjećam se više kako sam i kada točno otkrila Lois McMaster Bujold, odnosno njenu Vorkosigan sagu, ali sve od 'Krhotina časti' pa skroz do 'Ledenih opeklina' i 'Saveza kapetana Vorpatrila', taj me genijalni serijal romana ne prestaje oduševljavati.
Dakako, nije me svaka od 17 knjiga ovog serijala u posve jednakoj mjeri oduševila, neke su mi bile malo bolje od drugih, poput 'Građanske dužnosti' koja mi je uvjerljivo najdraža (i najzabavnija - maslobubi!!!), a neke pak malo slabije, poput već spomenutog 'kapetana Vorpatrila', čija radnja mi je bila mrvicu previše razvučena (šarmu Ivana Vorpartila unatoč) pa nisam toliko uživala čitajući kao s ranijim knjigama.
Zanimljiva je stvar kod ovog serijala to što je gotovo svaka knjiga kod nas izašla u više od jednog ili dva izdanja, neke čak već broje 5. ili 6. izdanje, što je prilično zadivljujuća činjenica kad se uzme u obzir koliko su u nas rijetki naslovi kojima je to uspjelo. Pomislila sam, wow!, pa u Hrvatskoj ima zaista puno fanova znanstvene fantastike (doduše, ne znam gdje se skrivaju, do sada sam u čitavom životu uspjela naletjeti tek na nekolicinu), zbog čega postoji mogućnost da bude i puno znanstveno-fantastičnih naslova u ponudi na našem tržištu, ali, ako ste i sami, kao ja, ljubitelj ovog žanra, znate da to baš i nije tako.
No, vratimo se Bujoldici.
Kako sam inače manijak za čitanje serijala po redu (a red, po meni, ide uvijek kronološki u smislu radnje, bez obzira na to kojim su redom knjige izdavane), tako sam čitanje i ovog serijala započela dvjema knjigama koje su u biti prequeli samog serijala: 'Krhotine časti' i 'Barrayar'. Spomenute knjige zapravo su uvertira u sam serijal, one pričaju o roditeljima glavnog lika ostatka serijala i tome kako je on došao na svijet. Taj lik je Miles Vorkosigan, jedan od najgenijalnijih likova kojeg uopće možete sresti u SF književnom svemiru, primjer jednog od onih karakterno snažnih i karizmatičnih likova koji predstavljaju gravitacijsku silu koja privlači sve ostale likove, tjerajući u biti čitav imaginarni svijet romana u kojem se nalazi da se oko njega okreće i podvrgava njegovoj volji. Čak i u romanima poput ovog, u kojima Miles nije centralni lik, njegova se prisutnost svejedno može osjetiti u ponašanju i postupcima ostalih likova, kao da je on nekakav nevidljivi dirigent prema čijim uputama drugi likovi, to i ne znajući, postupaju.
Miles je spoj dva posve različita svijeta, osoba u kojoj na najgenijalniji mogući način do izražaja dolaze sposobnosti suzdržanosti, kontrole i podvrgavanja svijeta svojoj volji, koje je naslijedio od oca, Barrayarca grofa Arala Vorkosigana, i slobodoumnost i sposobnost vještog snalaženja u najnepredvidivijim situacijama, koje je naslijedio od svoje majke, Betanke Cordelie Naismith Vorkosigan. Kako su se te posve različite osobnosti susrele i kako je rezultat tog sudbonosnog susreta na kraju ispao Miles, saznala sam pročitavši gore već spomenute prequele, a u ovom romanu, na scenu još jednom stupa ne sam Miles (bar ne odmah), nego njegovi roditelji, odnosno njegova majka.
Dakako, nije me svaka od 17 knjiga ovog serijala u posve jednakoj mjeri oduševila, neke su mi bile malo bolje od drugih, poput 'Građanske dužnosti' koja mi je uvjerljivo najdraža (i najzabavnija - maslobubi!!!), a neke pak malo slabije, poput već spomenutog 'kapetana Vorpatrila', čija radnja mi je bila mrvicu previše razvučena (šarmu Ivana Vorpartila unatoč) pa nisam toliko uživala čitajući kao s ranijim knjigama.
Zanimljiva je stvar kod ovog serijala to što je gotovo svaka knjiga kod nas izašla u više od jednog ili dva izdanja, neke čak već broje 5. ili 6. izdanje, što je prilično zadivljujuća činjenica kad se uzme u obzir koliko su u nas rijetki naslovi kojima je to uspjelo. Pomislila sam, wow!, pa u Hrvatskoj ima zaista puno fanova znanstvene fantastike (doduše, ne znam gdje se skrivaju, do sada sam u čitavom životu uspjela naletjeti tek na nekolicinu), zbog čega postoji mogućnost da bude i puno znanstveno-fantastičnih naslova u ponudi na našem tržištu, ali, ako ste i sami, kao ja, ljubitelj ovog žanra, znate da to baš i nije tako.
No, vratimo se Bujoldici.
Kako sam inače manijak za čitanje serijala po redu (a red, po meni, ide uvijek kronološki u smislu radnje, bez obzira na to kojim su redom knjige izdavane), tako sam čitanje i ovog serijala započela dvjema knjigama koje su u biti prequeli samog serijala: 'Krhotine časti' i 'Barrayar'. Spomenute knjige zapravo su uvertira u sam serijal, one pričaju o roditeljima glavnog lika ostatka serijala i tome kako je on došao na svijet. Taj lik je Miles Vorkosigan, jedan od najgenijalnijih likova kojeg uopće možete sresti u SF književnom svemiru, primjer jednog od onih karakterno snažnih i karizmatičnih likova koji predstavljaju gravitacijsku silu koja privlači sve ostale likove, tjerajući u biti čitav imaginarni svijet romana u kojem se nalazi da se oko njega okreće i podvrgava njegovoj volji. Čak i u romanima poput ovog, u kojima Miles nije centralni lik, njegova se prisutnost svejedno može osjetiti u ponašanju i postupcima ostalih likova, kao da je on nekakav nevidljivi dirigent prema čijim uputama drugi likovi, to i ne znajući, postupaju.
Miles je spoj dva posve različita svijeta, osoba u kojoj na najgenijalniji mogući način do izražaja dolaze sposobnosti suzdržanosti, kontrole i podvrgavanja svijeta svojoj volji, koje je naslijedio od oca, Barrayarca grofa Arala Vorkosigana, i slobodoumnost i sposobnost vještog snalaženja u najnepredvidivijim situacijama, koje je naslijedio od svoje majke, Betanke Cordelie Naismith Vorkosigan. Kako su se te posve različite osobnosti susrele i kako je rezultat tog sudbonosnog susreta na kraju ispao Miles, saznala sam pročitavši gore već spomenute prequele, a u ovom romanu, na scenu još jednom stupa ne sam Miles (bar ne odmah), nego njegovi roditelji, odnosno njegova majka.
Ako niste pročitali sve romane koji prethode ovom, smatrajte se upozorenima, jer slijedi mali spoiler alert:
[SPOILER ALERT]
U ovom romanu, priča prati Cordeliu Naismith Vorkosigan, potkraljicu Sergyara, nekoliko godina nakon suprugove smrti. Cordelia još uvijek pati za Aralom, koji je bio i uvijek će biti ogroman dio njenog života, ali polako počinje gledati prema budućnosti. Svjesna da će kao Betanka - pripadnica rase koja je prilično dugovječna - i sama doživjeti još dugi niz godina, Cordelia razmišlja o tome da ostvari svoj davni san i, pomoću zamrznutih gameta koje su ona i Aral davno uskladištili, začne kćeri koje je dugo priželjkivala imati. Planirajući svoj novi život, Cordelia lagano planira i mirovinu, kao i način na koji će svoje planove priopćiti svom sinu Milesu, što joj predstavlja možda i najtežu zadaću od svih ostalih. Posve neplanirano, u Cordelijine planove uplest će se i admiral Jole, šef sergyarske flote, i to u posve neplaniranoj ulozi.
Je li Cordelia spremna ponovno nekoga zavoljeti, u godinama u kojima je mislila da je taj dio svog života davno prevazišla i da je on umro zajedno s Aralom? I kako će na sve te novosti reagirati vječno nepredvidivi Miles, koji se, također neplanirano, pojavi na Sergyaru kako bi istražio još jedan misterij - onaj ponašanja svoje majke?
Pa, događaji će se odviti onako kako se uvijek odvijaju u romanima LMB: nepredvidivo, zabavno, maštovito i - genijalno.
[END OF SPOILER ALERT]
Osim što je neodoljivo šarmantan, zanimljiv i zabavan, ovaj roman neodoljivo je i zreo: donosi nam priču o likovima u zrelim godinama života, koji svojim životima upravljaju odlučno, smjelo i u skladu sa svojim ciljevima. Kako je relativna mladost (glavnih) likova obično poput nekog 'must have' u fantastičnim i znanstveno-fantastičnim romanima, LMB-ina crvena kraljica i kavalir Jole pravo su osvježenje. Nadodajmo na to LMB-inu otvorenost temama koje su u našem malom svijetu pomalo tabu, a koje njena Cordelia, da tako kažem, 'jede za doručak', i dobit ćemo fantastičan roman koji je i sam pravo osvježenje. Možete ga čitati bez obzira na to jeste li već pročitali neki od romana ovog serijala ili ne - njegova priča sjajno stoji i kao posve samostalna priča.
A tu je i Miles. Najnajnajdraži mi i najnajnajposebniji lik nekog serijala IKAD! Možda nije u glavnoj ulozi, ali Milesu to nikada nije predstavljalo problem.
Svijet Vorkosigan sage prikazuje nam izrazitu maštovitost Lois McMaster Bujold, pomoću koje je ona zamislila i detaljno nam i vješto opisala čitave svjetove: planete, ekosustave, svemirske postaje i dijelove svemira. Svi romani u ovom serijalu obiluju akcijom (dobro, ovaj baš i ne toliko), intrigama, političkim igrama moći, pametnim humorom i britkim sarkazmom kojeg, Milesu i Cordeliji prije svih ostalih, ne nedostaje.
Lois McMaster Bujold, kao i Milesu, mogu zahvaliti što su me upoznali s nevjerojatnim znanstveno-fantastičnim svijetom, zbog kojeg bih rado, da mogu, otišla na odmor na koloniju Beta, istražila kriminalno 'podzemlje' na Jacksonovom skrovištu, promatrala teraformaciju Komarra iz sigurnosti njegovih kupola, pa čak posjetila i za strance negostoljubivi Barrayar, probušila eksplozivni balon u divljini Sergyara, ili se sa slobodnim Dendariijskim plaćenicima otisnula u bilo kakvu novu pustolovinu.
Dosadašnjih 17 bilo je sjajno. Jedva čekam osamnaestu!
_______________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2muaxbN
