Izdavač: Vorto Palabra, 2018.
[eng. Ready Player One]
Prijevod: Tajana Pavičević
Ono što su 'Guardians of the galaxy' u svijetu Marvela, to je 'Igrač broj jedan' u svijetu futurističkog distopijskog SF-a.
Baš poput 'Guardiansovog' Star-Lorda, i njegove strasti prema glazbi 80-ih, junaci ove priče također su potpuno obuzeti 80-ima: glazbom, igricama i općenito pop kulturom tog razdoblja.
U središtu je priče mladi Wade Watts, tinejdžer koji, kao i većina ljudi u 2044. godini, utočište od ružne stvarnosti traži u onoj virtualnoj: računalnoj utopiji OASIS-u. U svijetu OASIS-a Wadeovo ime je Parzival, i on je jedan od jajolovaca.
Što je jajolovac? Pa, nakon smrti ekscentričnog tvorca OASIS-a, Jamesa Hallidaya, najbogatijeg i najmoćnijeg čovjeka na svijetu (koji je to postao zahvaljujući OASIS-u), u čitavom OASIS-u emitirana je Hallidayeva posljednja poruka, u kojoj on obavještava sve da je negdje u OASIS-u sakrio uskršnje jaje (tj. easter egg). Onome tko pronađe to jaje, pripasti će sav Hallidayev imutak i kontrola nad OASIS-om.
Malo je reći da su od tog trena praktički svi pošli u potragu za Jajetom. Neki su se okupili u klanove, neki postali dio moćne organizacije Šestaša, kojoj je cilj preuzeti kontrolu nad OASIS-om i promijeniti ga iz besplatnog sustava kojeg mogu koristiti baš svi u sustav s naplatom kojeg će moći koristiti samo neki (oni s najviše novca). A neki su, poput Parzivala, u lov pošli sami.
Lov na Jaje nije samo obična potraga za skrivenim predmetom. To je opsežan pothvat koji uključuje prelazak nekoliko razina, od kojih je svaka sve teža od prethodne, a tragovi za pronalazak ključeva koji otvaraju pojedine razine, baš kao i tragovi samog Jajeta, leže u referencama iz pop kulture 80-ih, kojom je Halliday bio opsjednut. Da bi pronašao Jaje, moraš se jako dobro upoznati s tom kulturom, kao i samim Hallidayem i čitavim OASIS-om, a neki od lovaca ne prezaju ni pred čim da bi se domogli Jajeta, što potragu čini ne samo teškom, već i opasnom po život.
Potraga za Jajetom, ukratko, je najizazovnija video igra koju ste ikada morali odigrati.
Ernest Cline napisao je fantastičnu priču, smještenu u uzbudljiv i maštovit virtualni svijet, kojeg je ispunio raznolikim simpatičnim i pristupačnim likovima koje zavolite u trenu u kojem ih upoznate. Napeta i pustolovna, ova je priča u svakoj rečenici prožeta i osjećajem nostalgije za starim arkadnim igrama, filmovima i glazbom 80-ih i općenito nostalgijom za djetinjstvom - ne samo Hallidayevim, nego i vlastitim.
Nisam sigurna koliko se ovaj roman sviđa čitateljima koji ne igraju i/ili ne vole video igre ili nisu uopće upoznati s gaming kulturom. Jer, ovaj je roman basically kao MMORPG igra, o kakvima zasad još sanjamo da bismo jednoga dana mogli zaigrati, i to u virtualnoj stvarnosti, s high-tech opremom kakva zasad još ne postoji (barem ne u cjenovnom rangu dostupnom širokim masama). Moram reći i da je prijevod dosta dobar, uzimajući u obzir tematiku i gomilu gaming talka kojeg je trebalo prevesti a da bi i laicima bio donekle razumljivo o čemu se govori. Jedinu zamjerku imam na prijevod 'bossa' (u smislu bića kojeg moraš proći/potući na kraju određene razine u igri) kao 'šefa'. Niti jedan gamer ne naziva bossove šefovima. Ovaj je termin u gaming kulturi u principu neprevodiv: fajtaš se s bossom ili big bossom, ne boriš se sa šefom ili velikim šefom. Nije taj boss nikakav šef, on je samo najjači protivnik na kojeg si na razini igre na kojoj se nalaziš naišao. Protivnik bi možda bio ok termin. Šef, jednostavno... ne.
Ono što mi se dodatno svidjelo u ovom romanu je tema prijateljstva između ljudi koji se u biti u stvarnom životu nikada nisu upoznali. Da, online druženje nosi i neke svoje opasnosti, svjesna sam toga, ali igrajući online igrice i općenito lutajući online svijetom možeš naići i na neke ljude koji će ti postati doživotni prijatelji. Također, Cline sjajno ovu temu prijateljstva proširuje govoreći o tome da za pravo prijateljstvo nije važno tko si i kako izgledaš, što nam Parzival i Aech dokazuju i na svom primjeru.
Baš poput 'Guardiansovog' Star-Lorda, i njegove strasti prema glazbi 80-ih, junaci ove priče također su potpuno obuzeti 80-ima: glazbom, igricama i općenito pop kulturom tog razdoblja.
U središtu je priče mladi Wade Watts, tinejdžer koji, kao i većina ljudi u 2044. godini, utočište od ružne stvarnosti traži u onoj virtualnoj: računalnoj utopiji OASIS-u. U svijetu OASIS-a Wadeovo ime je Parzival, i on je jedan od jajolovaca.
Što je jajolovac? Pa, nakon smrti ekscentričnog tvorca OASIS-a, Jamesa Hallidaya, najbogatijeg i najmoćnijeg čovjeka na svijetu (koji je to postao zahvaljujući OASIS-u), u čitavom OASIS-u emitirana je Hallidayeva posljednja poruka, u kojoj on obavještava sve da je negdje u OASIS-u sakrio uskršnje jaje (tj. easter egg). Onome tko pronađe to jaje, pripasti će sav Hallidayev imutak i kontrola nad OASIS-om.
Malo je reći da su od tog trena praktički svi pošli u potragu za Jajetom. Neki su se okupili u klanove, neki postali dio moćne organizacije Šestaša, kojoj je cilj preuzeti kontrolu nad OASIS-om i promijeniti ga iz besplatnog sustava kojeg mogu koristiti baš svi u sustav s naplatom kojeg će moći koristiti samo neki (oni s najviše novca). A neki su, poput Parzivala, u lov pošli sami.
Lov na Jaje nije samo obična potraga za skrivenim predmetom. To je opsežan pothvat koji uključuje prelazak nekoliko razina, od kojih je svaka sve teža od prethodne, a tragovi za pronalazak ključeva koji otvaraju pojedine razine, baš kao i tragovi samog Jajeta, leže u referencama iz pop kulture 80-ih, kojom je Halliday bio opsjednut. Da bi pronašao Jaje, moraš se jako dobro upoznati s tom kulturom, kao i samim Hallidayem i čitavim OASIS-om, a neki od lovaca ne prezaju ni pred čim da bi se domogli Jajeta, što potragu čini ne samo teškom, već i opasnom po život.
Potraga za Jajetom, ukratko, je najizazovnija video igra koju ste ikada morali odigrati.
Ernest Cline napisao je fantastičnu priču, smještenu u uzbudljiv i maštovit virtualni svijet, kojeg je ispunio raznolikim simpatičnim i pristupačnim likovima koje zavolite u trenu u kojem ih upoznate. Napeta i pustolovna, ova je priča u svakoj rečenici prožeta i osjećajem nostalgije za starim arkadnim igrama, filmovima i glazbom 80-ih i općenito nostalgijom za djetinjstvom - ne samo Hallidayevim, nego i vlastitim.
Nisam sigurna koliko se ovaj roman sviđa čitateljima koji ne igraju i/ili ne vole video igre ili nisu uopće upoznati s gaming kulturom. Jer, ovaj je roman basically kao MMORPG igra, o kakvima zasad još sanjamo da bismo jednoga dana mogli zaigrati, i to u virtualnoj stvarnosti, s high-tech opremom kakva zasad još ne postoji (barem ne u cjenovnom rangu dostupnom širokim masama). Moram reći i da je prijevod dosta dobar, uzimajući u obzir tematiku i gomilu gaming talka kojeg je trebalo prevesti a da bi i laicima bio donekle razumljivo o čemu se govori. Jedinu zamjerku imam na prijevod 'bossa' (u smislu bića kojeg moraš proći/potući na kraju određene razine u igri) kao 'šefa'. Niti jedan gamer ne naziva bossove šefovima. Ovaj je termin u gaming kulturi u principu neprevodiv: fajtaš se s bossom ili big bossom, ne boriš se sa šefom ili velikim šefom. Nije taj boss nikakav šef, on je samo najjači protivnik na kojeg si na razini igre na kojoj se nalaziš naišao. Protivnik bi možda bio ok termin. Šef, jednostavno... ne.
Ono što mi se dodatno svidjelo u ovom romanu je tema prijateljstva između ljudi koji se u biti u stvarnom životu nikada nisu upoznali. Da, online druženje nosi i neke svoje opasnosti, svjesna sam toga, ali igrajući online igrice i općenito lutajući online svijetom možeš naići i na neke ljude koji će ti postati doživotni prijatelji. Također, Cline sjajno ovu temu prijateljstva proširuje govoreći o tome da za pravo prijateljstvo nije važno tko si i kako izgledaš, što nam Parzival i Aech dokazuju i na svom primjeru.
"Dok smo nastavili razgovor, formalno se upoznavajući, oboje smo shvatili da se već znamo koliko se dvoje ljudi uopće može znati. Godinama smo se poznavali, na najintimniji način. Povezali smo se na čisto mentalnoj razini. Razumio sam je, vjerovao joj i volio je kao dragu prijateljicu. Ništa se od toga nije promijenilo, niti se moglo promijeniti zbog nečeg tako nebitnog poput njezina spola, boje kože ili seksualne orijentacije."
Prema ovom romanu snimljen je i film, i to u režiji Stevena Spielberga, kojeg obožavam. Pogledala sam ga nedugo nakon čitanja i, iako mi je jako dobar, u knjizi je cijela priča toliko potpunija, šarolikija, kompleksnija i opsežnija, da mi je film ipak izgledao tek kao njena blijeda kopija.
Bez obzira jeste li ili niste već gledali film, ako ste ljubitelj futurističkog SF-a i osobito gaming kulture, svakako pročitajte. Ernest Cline piše majstorski, a njegova priča o virtualnoj utopijskoj igri toliko je primamljiva da poželiš i ti biti jedan od njenih igrača.
Ready, Player One! Igra počinje.
Prema ovom romanu snimljen je i film, i to u režiji Stevena Spielberga, kojeg obožavam. Pogledala sam ga nedugo nakon čitanja i, iako mi je jako dobar, u knjizi je cijela priča toliko potpunija, šarolikija, kompleksnija i opsežnija, da mi je film ipak izgledao tek kao njena blijeda kopija.
Bez obzira jeste li ili niste već gledali film, ako ste ljubitelj futurističkog SF-a i osobito gaming kulture, svakako pročitajte. Ernest Cline piše majstorski, a njegova priča o virtualnoj utopijskoj igri toliko je primamljiva da poželiš i ti biti jedan od njenih igrača.
Ready, Player One! Igra počinje.
___________________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2m2PAVh
