srijeda, 18. rujna 2019.

TVORNICA LUTAKA, Elizabeth Macneal

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. The doll factory
Prijevod: Andrea Marić


Sredina je 19. stoljeća u viktorijanskom Londonu. Javnost sa zanimanjem prati gradnju Kristalne palače i pripreme za otvorenje Velike izložbe Kraljevske akademije. Ova je izložba događanje kojeg svaki građanin želi posjetiti, a svaki umjetnik želi na njemu izlagati.

Roman prati nekoliko različitih, vrlo zanimljivih likova, a u srcu su priče dva posve oprečna lika: Iris i Silas.

Iris je mlada žena koja sa svojom sestrom Rose dane provodi oslikavajući porculanske lutke u sumornoj radnji zlobne gospođe Salter. No, porculanske lutke nisu ono što Iris želi oslikavati: njena je velika, iako skrivena želja postati slikaricom. Za ženu poput Iris, koja je, k tome, obilježena urođenom tjelesnom nesavršenošću u obliku krivo srasle ključne kosti, samostalno se baviti onim što želiš prava je društvena sablazan. Ipak, kad upozna mladog slikara Louisa, kojem pristane biti model za sliku u zamjenu za poduku iz slikarstva, Iris će dobiti i priliku da ostvari svoje snove, napusti zlu gospođu Salter i počne živjeti život o kakvom je sanjala.

Silas je povučen vlasnik trgovine neobičnim stvarima i kolekcionar tih neobičnih stvari, poput neobičnih prepariranih životinja i životinjskih kostura, koje sam izrađuje. Posebno ga uzbuđuju primjerci s nekom manom ili neobičnom karakteristikom, a san mu je izložiti neke od svojih najboljih primjeraka na Velikoj izložbi. Motajući se oko Kristalne palače, koja je još uvijek u izgradnji, i promatrajući mjesto na kojem bi mogle biti izložene njegove kreacije, Silas ugleda još jednu "kreaciju" koju bi rado dodao svojoj zbirci: Iris. Zbog svoje tjelesne deformacije, Iris odmah privuče Silasa, a njegova se opčinjenost ubrzo pretvori u pravu opsesiju, tim više što ga Iris zapravo uopće ne primjećuje. No, Silas rijetko odustaje od svojih nauma da svojoj kolekciji pridoda najljepše i najčudesnije primjerke, pa tako ne odustaje niti od nauma da se približi Iris i pokaže joj kako su njih dvoje upravo stvoreni jedno za drugo.

Ova mračna i pomalo gotička priča spaja želju jedne žene za slobodom u društvu koje na žensku slobodu ne gleda baš naklono i opsesivnu želju jednog muškarca za onime što ne može imati. Mjesto i vrijeme radnje - viktorijanski London - savršena je kulisa za ovu priču, koja u pojedinim dijelovima čak poprima Dickensovske manire. Budući da sam velika ljubiteljica Dickensa, ovo govorim kao veliki kompliment.

'Tvornica lutaka' u svom pogonu sadrži mnogo slojeva. Ona je povijesni roman, romansa, triler, čak pomalo horor, i priča o osnaživanju žena. Mjesto i vrijeme radnje opisuje tako jasno da tijekom čitanja imate dojam kao da ste doista tamo. Silasova opsesija i radnje koje potaknut tom opsesijom poduzima na tragu su jako dobrih trilera. Primjerci iz Silasove trgovine, a i neke scene života na ulicama Londona 19. stoljeća, potpomažu dočarati prizore kao iz nekog horora, doprinoseći time i ponekad dosta mračnoj atmosferi romana. Slatka ljubav koja se tek rađa između Iris i Louisa živopisna je i romantična baš u pravoj mjeri, a Irisina potraga za slobodom i izlaskom iz nametnutih društvenih ograničenja i kalupa u koje ju društvo kao ženu želi zatvoriti srž je ovog romana i njegov najbolji dio.

Sve je u ovom romanu zaista lijepo napisano, zanimljivo i baš vuče na čitanje. Priča je također i prilično napeta, radnja prema kraju sve više iznenađuje, a kraj je naprosto savršen. Iris je žena koja ne čeka da ju drugi spase i daju joj ono što želi, već se svojim rukama i talentom izbavlja iz života koji joj je nametnut i, ono što želi, uzima. Viktorijanska feministica, mogli bismo reći.

Ovo je slojevit roman u kojem se isprepliće više različitih žanrova i koji nam pruža više različitih iskustava. Nekako je, ne znam, poseban. Volite li neobične priče na kakve ne nailazite baš svaki dan, uputite se u 'Tvornicu lutaka'. Lutke koje ondje sretnete nećete naći nigdje drugdje. 

____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2mnbXVs