Celaena Sardothien jedna je od najdražih mi književnih junakinja u posljednje vrijeme, a možda i ikad.
Celaena
je zloglasna kraljeva Ubojica, jedna od najboljih, opaka i drska i
nemilosrdna. Celaena je i hrabra ratnica, odana prijateljica, uporna u
preživljavanju i prelaženju svih prepreka koje su je naumile slomiti (a
bilo ih je i previše u njenom dosadašnjem životu). No, Celaena je,
također, i Aelin - izgubljena kraljica Terrasena, pripadnica Fae loze,
djevojka u kojoj čuči ogromna snaga magije. Djevojka čija je sudbina
spasiti svoj dom i vratiti mu nekadašnju moć i veličanstvenost.
I
Celaena i Aelin ista su osoba. Barem bi to trebale biti. Je li moguće,
onda, jednu od njih voljeti a drugu mrziti? Kao što sam već rekla na
početku, Celaenu volim, među najdražim mi je knjiškim likovima. Aelin
mi, s druge strane, nije baš draga. Kraljević Dorian jednom je prilikom
rekao kapetanu Chaolu Westfallu da ne može birati koji će dio Celaene
voljeti. Koliko god to bilo točno, Doriane, itekako se može. :P
U
prošloj je knjizi Celaena otputovala u kraljevstvo svoje opake tete
Maeve ne bi li ondje naučila kontrolirati svoju magiju i otkrila tajnu
triju Ključeva sudbine, pomoću kojih zli kralj Adarlana planira otvoriti
vrata među svjetovima, odande pustiti opaku vojsku Valga i pokoriti
čitavu Erileju. Iako nije pronašla baš sve što je tražila, Celaena je
uspjela savladati svoju moć, porazila je jednog od Valga vojskovođa,
stekla je doživotnog prijatelja u Rowanu i prihvatila je svoju Fae
stranu, postavši ona koja je oduvijek i bila, prije no što su joj
uništili dom - Aelin Ashryver Galathynius, princeza Terrasena.
Odmah
na početku ove knjige, Aelin se vraća u Rifthold, i dalje tragajući za
Ključevima sudbine, kako bi pokušala steći saveznike za borbu koja tek
dolazi - borbu s opakom vojskom Valga koju kralj u tajnosti okuplja
negdje ispod planina Moratha. No, vrativši se u Rifthold, Celaena -
Aelin - zatječe ga puno drugačijim no što ga je ostavila. Kralj je svog
vlastitog sina, kraljevića Doriana, zatočio pomoću ovratnika kojim
Doriana kontrolira i podvrgava svojoj volji; Chaol je pobjegao iz dvorca
i napustio mjesto kapetana kraljevske straže te se pridružio
pobunjenicima, kojih je malo, ali koji svaki dan stavljaju živote na
kocku kako bi oslobodili svoje sunarodnjake iz šaka demona kojima kralj
želi nastaniti njihova tijela. Povezanost Chaola i Celaene, koliko god
do tada već bila tanka, već pri njihovom prvom ponovnom susretu posve
pukne, a Celaena - Aelin - biva uvučena u trostruku borbu: onu protiv
kralja i njegovih zlih sila, onu s vlastitim prijateljima s kojima
nikako ne pronalazi zajednički jezik, i onu s prošlosti - sa svojim
starim gospodarom, Arobynnom, kojem se Cealena konačno planira osvetiti
za sve što joj je učinio.
Zašto ne volim Aelin, pitate se? Iz
svega ovoga zvuči kao da Aelin ima jako puno posla, a, iako tu i tamo
krene u neku akciju, Aelin zapravo većinu vremena provodi provocirajući
Rowana oskudnom odjećom. Cijeli taj zaokret od Chaola na Rowana mi je
bio nekako jako zbrzan i bezveze, a nekako sam mislila i da je ta carranam
veza između Fae ratnika i njegove kraljice ipak nešto više od obične
požude, pa čak i ljubavi. Nešto... veće. Značajnije. Što da vam kažem,
moguće je i da sam samo pristrana. #teamChaolena forever :D
Između
urote da se osveti Arobynnu, spašavanja Aelininog rođaka Aediona,
konstantne borbe s Valgama i pronalaženja načina da oslabi kralja i dođe
do Doriana, Aelin ovdje ima baš dosta praznog hoda. S druge strane,
dijelovi priče koji su smješteni u planine gdje kralj okuplja svoju zlu
vojsku, a koje pratimo preko opake vještice Manon Crnokljunašice, doista
su fantastični, zanimljivi i uvijek na rubu nekog novog preokreta.
Manon mi je i prije bila vrlo intrigantan lik, a ovdje se tek počela
prikazivati u svom punom sjaju, kao jedna genijalna, opaka, fascinantna
junakinja. Kad me već Aelin razočarala... :D
Osim Manon, još je
nekoliko zanimljivih likova koje ćemo ovdje upoznati i čija se priča
malo više otkriva, poput one Elide Lochan, tajanstvene Kaltain i njene
Sjenovatre, jednog od Valga prinčeva koji čuči u Dorianu ili pak samog
kralja Adarlana; što su dodatne zanimljivosti koje ovu knjigu drže
napetom i uzbudljivom čak i unatoč povremenom praznom hodu Aelininih
planiranja i iščekivanja neke akcije u Riftholdu.
Možda je u ovoj
knjizi moglo biti i manje od ovih 600+ stranica i možda je cijela priča
mogla preživjeti i bez Rowana (koji mi je bio ok u prošlom nastavku,
ali ovdje je samo naporan), ali ona je i dalje majstorski ispričana,
uzbudljiva, nabijena magijom, puna preokreta i ljudi koji iz saveznika
postaju neprijatelji i obrnuto, čak i ondje gdje to nikada ne biste
očekivali. Dijelovi koji se odnose na kraljevu mračnu vojsku posebno su
mračni, na nekim mjestima čak stravični, surovi i opaki, ali tu je
uvijek protuteža naših glavnih junaka koji najsjajnije zablistaju upravo
onda kada je to najpotrebnije.
Najzanimljiviji preokret, posve
neočekivan, jedan od onih od kakvih vam vilica opadne na pod, čeka tek
pri kraju i ostavi vas s moždanom eksplozijom. Možda je s te strane
dobro što sam malo sporija pa tek sad nadoknađujem stanku s ovim
serijalom, budući da mogu odmah nastaviti dalje. Da sam morala čekati da
izađe sljedeća knjiga, ne znam što bih. Off to the next one, then!
______________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3QoiB7G
Kako do kompletnog serijala: https://bit.ly/3IyTi14
