Koliko daleko smo spremni ići da bismo zaštitili one koje volimo?
Ovo
je pitanje, moglo bi se reći, tema ovog romana. Odgovor na to pitanje,
kao i sva druga pitanja koje ovo za sobom povlači iscrtao je Jurica
Pavičić u priči o jednoj splitskoj obitelji, a dok se članovi ove
obitelji s tim pitanjem bore, isto se, neizbježno, tijekom čitanja
zapita i sam čitatelj.
Što smo sve spremni oprostiti nekome koga
volimo, na što sve smo spremni pogledati na drugu stranu? I do kuda smo
spremni ići kako bismo tom nekome voljenome pomogli i zaštitili ga? Bez
obzira na sve?
Priča ovog romana vrti se oko slučaja ubojstva
sedamnaestogodišnje djevojke, čije tijelo je ostavljeno u napuštenoj
tvornici. Djevojka o kojoj je riječ kći je uglednih doktora, zbog čega
je pritisak na brzo rješavanje slučaja i pronalazak počinitelja velo
velik, a policija, koja tapka u mjestu uslijed oskudnih tragova, sklona
rješavanju tog slučaja pristupiti gledajući ga na onaj najvjerojatniji,
najlakši način, s upotrebom idealnog sumnjivca.
No, određeni
dijelovi slagalice tvrdoglavo strše ne želeći se uklopiti onako kako bi
trebali. Problem je, samo, što oni koji znaju, informacije o tome što
znaju skrivaju trudeći se zaštititi pravog počinitelja, iz svojih
osobnih razloga, a oni koji njuše istinu tu istu istinu ne mogu nikako
dokazati. Tko će - i hoće li itko - popustiti, pitanje je sad.
Puno
zanimljivih pitanja postavlja ovaj roman, ne samo ono koje sam već
napisala na početku: što bismo napravili da zaštitimo one koje volimo,
već i - bismo li ih i dalje štitili čak i kada bismo znali da su učinili
nešto strašno? I kako bismo živjeli dalje, znajući da bi ono što su
učinili možda mogli i ponoviti?
Ovaj napeti krimić prati članove
jedne obitelji koje muče upravo ova pitanja, a čija djela i reakcije
pratimo usporedo s tijekom istrage koju provode dvojica policajaca.
Priče svih likova međusobno se jedna drugoj približavaju, u određenim
trenucima i ukrste puteve, a onda se opet razilaze, nekako svejedno
držeći jedna drugu na oku. I kako se istina raspliće (što se zapravo
dogodi vrlo brzo, već na početku romana), čitatelj se neprestano pita
što će likovi sljedeće učiniti. Kako će postupiti, hoće li priznati,
hoće li se slomiti? Misterij ovog krimića nije ono 'tko je to učinio'
već 'što će učiniti ljudi koji znaju tko je to učinio'. A tu je i glavno
pitanje: hoće li se, zahvaljujući odanim ljudima, krivac izvući?
Psihološka
previranja i razmišljanja likova upletenih u ovu priču drže vas u
napetosti tijekom čitavog čitanja, a skupa s njima, sve ono što se oni
sami pitaju, pitate se i vi. Atmosfera je sumorna, pomalo mračna, nekako
u skladu s očajem koji prožima protagoniste ove priče, dok se nose sa
svakodnevnim problemima i tim dodatnim problemom u obliku umorstva koje
se nadvilo nad grad i ispunilo sve vijesti i novinske stupce.
Način
na koji se priča na kraju odvije i je me i nije iznenadio. Nekako
mislim da je realan, nekako sam ga i očekivala, iako sam se cijelo
vrijeme pitala hoće li stvarno ovako završiti ili možda..? Roman je
sjajno prikazao kako i s kojom jačinom jedan događaj može utjecati na
jednu obitelj i kako se članovi te obitelji s tim događajem različito, a
nekako i opet isto, nose.
Jurica Pavičić standardno je dobar u
pripovijedanju, to od njegovih krimića uvijek i očekujem. Jedan od
najdražih mi domaćih autora (a i autora općenito), ovim je romanom taj
svoj naj status kod mene samo dodatno potvrdio. Veselim se svakom
idućem, a ovaj vam svakako preporučam.
____________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3vWkgbp
