Kad me pitaju postoji li neki žanr koji baš i ne volim čitati, obično kažem da su to ljubići. Iako, sad kad malo razmislim o tome, to i nije baš skroz točno. Štoviše, neki od najdražih mi romana - 'Ponos i predrasude', primjerice, ili 'P.S. Volim te', spadaju upravo u kategoriju ljubića. Zašto onda lažeš, Martina? A ne lažem, samo nisam baš precizna. Zapravo ne volim samo one tipizirane ljubiće s klišeiziranim likovima. I seksiće. Ako je radnja zanimljiva, likovi zabavni, dijalozi duhoviti, bring it on! Srećom, kod Tracy Brogan pronašla sam nešto upravo takvo.
Način na koji Tracy pripovijeda romantične priče veoma je zabavan, i prilično duhovit. Nije baš da ovdje nema niti jednog klišeja i da radnja nije predvidiva, ali likovi ovih priča toliko su simpatični i atmosfera je tako nekako feelgood da je čitanje ovih romana jedno jako ugodno iskustvo.
Naslovna dva romana povezuju dvije stvari. Prva, mjesto radnje. Bell Harbor mali je obalni gradić u kojem svatko svakoga poznaje, svatko zna tko s kim izlazi i sve tajne ubrzo se pročuju. To možda zvuči kao da se radi o zatvorenoj i neugodnoj sredini, ali istina je potpuno suprotna: Bell Harbor ugodno je mjestašce u koje ljudi dolaze kako bi pobjegli i našli svoj mir, a često i započeli novi, mirniji život.
Druga stvar koja povezuje ova dva romana su njihove glavne junakinje. Sadie ('Luda mala stvar') i Evelyn ('Najbolji lijek') nisu u krvnom srodstvu, čak (sve do jednog kasnijeg poglavlja u drugom romanu) se i ne poznaju, ali dijele neke zajedničke osobine. Obje su samostalne i sposobne žene, žene koje nisu u potrazi za princom na bijelom konju, žene koje se znaju brinuti same za sebe i koje ne traže nekoga tko će ih spašavati ili im pomagati već ravnopravnog partnera za njihov životni ples.
Sadiena priča započinje njenim dolaskom k teti Dody u Bell Harbor, kamo se, sa svoje dvoje djece, odlučila otići sakriti od ružnog razvoda i prevarantskog (bivšeg) muža s kojim se još prepucava oko skrbništva i podjele bračne stečevine. Sadiena ekscentrična teta i dvojica šašavih bratića upravo su ono što joj treba, a kada joj u život utrči i šarmantni Des, sve dosad pomahnitale kockice počnu se slagati na svoje mjesto.
Evelyn je, pak, vječno zaposlena plastična kirurginja koja nema ni vremena ni volje za pronalazak partnera - što nimalo ne sprečava ni roditelje joj ni prijatelje da ju neprestano podbadaju u vezi njenih godina i nedostatka muškarca u njenom životu. Stoga Evelyn smisli plan - metodičan i praktičan - prema kojem će upoznati nekoga s kim neće gubiti vrijeme, već će to odmah biti materijal za brak. Na papiru, ovaj plan izgleda obećavajuće, no jedan slučajan susret s Tylerom - koji je posve suprotan svemu što Evelyn od budućeg partnera očekuje - cijeli će ovaj plan baciti u vodu. Vrijeme za promjenu plana?
Obje ove priče nasmijale su me i zabavile. Prva možda malo više od druge, ali moram spomenuti da najbolji dijelovi prve, Sadiene, priče - a tu mislim na tetu Dody i Sadiene bratiće, sa svim njihovim najsimpatičnijim ekscentričnostima - imaju gostujuću ulogu i u Evelyninoj, u kojoj su jednako zabavni.
Posebno mi se svidjelo što u ovim romantičnim pričama glavnim junakinjama muškarci - tj. ljubavna veza - nisu nasušna potreba, već dobrodošao dodatak na već uređen život koji su same izgradile. Dodatno, svidjelo mi se i što je lik Sadie zapravo lik samohrane majke, što je nešto na što ne nailazimo baš često u romantičnim komedijama ili ljubićima općenito.
Same romanse o kojima ovi romani pripovijedaju spontane su, nisu nametnute, odvijaju se prirodnim tijekom i zapravo je gušt pratiti ih kako se razvijaju. Sve je nekako normalno, blisko čitateljima. Nema ovdje multimilijardera manekena i sanjivih sirotica koji se, eto, na prvi pogled zaljube jedno u drugo, likovi ovih romana su prizemni i svakodnevni, a njihovi slučajni susreti s osobama u koje će se zaljubiti nekako su realni. Možete ih nazvati slučajnošću, ili sudbinom, ili jednostavno - životom.
Tijek romanse između glavnih likova, povremene prepreke, hepiend i svi ostali sastojci koji su uobičajeni za jedan ljubić su, naravno, ovdje, i lako ih je predvidjeti, ali sa svim tim tipičnim stvarima koje krase romane ovog žanra Tracy kao da se nekako namjerno poigrava, a ponegdje ih i malo ismijava i s njima se zabavlja. A u načinu na koji to radi zabavila sam se i ja. Provjerite hoćete li i vi.
______________________________________
