ODABRANA, Kiera Cass

Izdavač: Mozaik knjiga, 2015.
3. knjiga iz serijala Izbor
[eng. The Selection: The One]

Kad sam počela čitati ovaj serijal, bila sam ugodno iznenađena time što nije bio ono što sam očekivala. Ono što sam očekivala bila je teen romansa u balskim haljinama, smještena u fantastični distopijski svijet, a ono što me dočekalo unutar korica prve knjige iz ovog serijala, 'Izbor', bilo je sve to, ali i puno više od toga: malo povijesti, malo akcije, malo pustolovine; netipična heroina i nemilosrdno natjecanje za krunu. Svidjelo mi se i to što ljubavna priča, koja bi trebala činiti okosnicu radnje, nije bila ni tipična ni predvidiva, već u svakom smislu nešto osvježavajuće, nešto drugačije.

Nažalost, druga se knjiga u serijalu, 'Elita' pokazala znatno slabijom od svoje prethodnice. Ljubavna priča, ili bolje rečeno, ljubavni trokut, kao i lik glavne heroine, postali su predvidivi i posve identični svim ostalim teen romansama, u kojima glavna junakinja neodlučno korača između svoje dvije ljubavi, mijenjajući mišljenja brže nego svoje balske haljine. Nedostatak u romantičnom dijelu djelomično ublažava veći fokus priče na distopijski svijet u kojem se ta romansa odvija i opise društvenih i inih problema koji se u tom svijetu javljaju.

U ovom, trećem dijelu serijala, priča o Izboru kandidatkinja za novu kraljicu Illee i novu izabranicu princa Maxona se nastavlja. Djevojke iz Elite stigle su pred sam kraj natjecanja i nije im ostalo još puno vremena prije no što princ donese svoju konačnu odluku. America je još uvijek među tim djevojkama, odlučnija no ikad da da sve od sebe da pobijedi, shvativši kako zapravo istinski voli Maxona. Politička situacija u zemlji je sve nemirnija, pobunjenički napadi su sve učestaliji, a postaju i sve okrutniji. Malo po malo, America doznaje pravu istinu iza tih napada, kao i pravu ćud kralja Clarksona, s kojim se i dalje nikako ne slaže. Iako je sigurna da voli Maxona, još nije sigurna može li ponijeti odgovornost kraljice nakon što se uda za njega, a sada, nakon što svjedoči nekolicini susreta Maxona s drugim djevojkama iz Elite, počinje sumnjati u Maxonove osjećaje, čime se njena nesigurnost u vlastitu budućnost, ali i spremnost na borbu do kraja, svakim danom samo još više povećava...

Kako joj i sam naslov kaže, ova knjiga nam pruža uvid u napetu završnicu natjecanja koje je započelo Izborom i daje nam odgovor na pitanje koja će od djevojaka na kraju postati izabranica princa Maxona i samim time i nova kraljica Illee. S druge strane, otkrivamo i istinu iza pobunjeničkih napada i svjedočimo pokušaju rješavanja krize s pobunjenicima, svjedočeći, pritom, i nekim neočekivanim obratima u tom procesu.

Glede distopijskog svijeta u kojem se ova priča odvija, u ovoj knjizi dobivamo još širi uvid u njega i otkrivamo neke njegove tajne. Ipak, moram reći da mi je taj dio djelovao dosta nedorečenim i zbrzanim, fali mu malo više dubine i malo više objašnjenja. Primjerice, znamo da su napadi pobunjenika motivirani nepravednim sustavom kasti koji vlada u zemlji i da žele da se te kaste ukinu, kao što znamo i da se kralj Clarkson tome žestoko protivi, no on i dalje ne daje nikakve razloge za obrazloženje svojeg stajališta. Također, kad jednom doznamo koji je krajnji cilj pobunjenika, izostaje objašnjenje zašto je ono što će se dogoditi loše i na čemu se te pretpostavke temelje. Kao da je cijela ta politička situacija u zemlji samo nešto što će popuniti prazne stranice romana, kako on ne bi bio fokusiran samo na kraj Izbora.

U romantičnom smislu, priča između Americe i Maxona u ovom se dijelu pretvara u pravu teen sapunicu u kojoj oni jedno drugome sve manje vjeruju, i to zbog trivijalnih sitnica, neprestano mijenjaju vlastite odluke, svađaju se i mire, istodobno izbjegavajući biti onaj prvi koji će onom drugom reći da ga voli. Predvidivo, a i pomalo iritantno ponašanje.

Bez obzira na sve što sam do sada napisala, ova knjiga svejedno ima neku moć kojom me natjerala da ju 'progutam' u kratkom vremenu. Uz sve njene mane, ona sadrži dovoljno napetosti i obrata da zadrži čitateljevu pažnju: neprestano se nešto događa, a kraj je sve bliže te ga, iako zapravo znamo što će se na kraju dogoditi, tj. koga će izabrati, svejedno želimo to što prije, onako 'zaistač', i saznati.

Sam kraj mi je bio dosta dobar, iako bih voljela saznati što bi bilo da se onaj zadnji prevrat, tik prije Maxonove objave o pobjednici Izbora, nije dogodio. Ovako mi je taj obrat djelovao kao nešto što je trebalo poslužiti da riješi stvari, jer autorica nije znala kojim bi se drugim načinom poslužila da otpetlja ono što je netom prije obrata zakomplicirala. (Znam da pišem u zagonetkama, ali shvatit ćete kad pročitate. ;))

Sve u svemu, ova knjiga mi nije bila tako dobra kao 'Izbor', ali mi je bila za nijansu bolja od 'Elite'. U svakom je slučaju poslužila kao solidna završnica trilogije, kojom ta trilogija djeluje kao zaokružena cjelina, iako postoje i nastavci. 4. dio, 'Nasljednica', već je preveden, i, s obzirom na zaokruženu i završenu Americinu priču iz ova prva tri dijela, baš me zanima u kojem će smjeru priča, nakon ovoga, dalje krenuti.

NAJBOLJE OD MENE, Nicholas Sparks

Izdavač: Fokus, 2014.
[eng. The best of me]

'Najbolje od mene' nas vodi u priču o Dawsonu Coleu i Amandi Collier. Njihova ljubav je započela dok su bili mladi. Takve ljubavi su divne i bez mane, uvijek uzbudljive.

Sada, nakon 20 godina, Dawson i Amanda nisu zajedno. On je nju pustio - "ako nešto voliš, pusti to" - jer je htio najbolje za nju: dobar faks, dobar život, sve što joj on nije mogao pružiti. On ne pripada u njezin savršen svijet - on je Cole. Coleovi su propalice, drogeraši, šljam u cijelom gradu. Iako se Dawson razlikovao od većine njih, Amandini roditelji ga nisu prihvatili.

Dawson i Amanda se ponovo sretnu kada umre njihov zajednički prijatelj, Tuck. Tuck je bio njihovo utočište. Dawson je pobjegao k njemu kada mu je bilo dosta njegove obitelji. Kod Tucka su Amanda i on mogli biti zajedno.

Tuck je iza sebe ostavio svoj pomno isplaniran sprovod, te je s tim planom htio Dawsona i Amandu zbližiti kao prije, iako je znao da će mu to teško uspjeti. Amanda je sada udana i ima djecu, Dawson radi na platformi, nikad nije našao onu pravu i progoni ga ono što je napravio nakon što su on i Amanda prekinuli. To ga je promijenilo. Ali ipak, nešto je isto: vole se. Vole se unatoč svemu. Jedan vikend mogao bi ih ponovno spojiti ili zauvijek razdvojiti. Takav je bar bio Tuckov plan, ali sudbina, pak, ima svoje planove.

Sparks, po meni, piše lagane knjigice bez previše mudrolije. Nisu sve te knjige savršene, ali jednostavne su. Pročitao sam dosta njegovih knjiga jer me opuštaju. Ima boljih, ima lošijih. Ova je jedna od boljih.

Svaki lik mi je bio drag, cijela priča je lagana i lako te uvuče. Uz one glavne, pratimo i ostale likove, mijenja se POV, čime dobijemo uvid u cijeli spektar radnje, punu priču.

Iako sam dečko, ponekad uzmem i ljubić u ruke jer me oni ne tjeraju na razmišljanje: sve je lako, likovi su jednostavni, ali opet slojeviti. Tako to Sparks radi.

Osim 'Najbolje od mene', pročitao sam i 'Safe Haven', 'A walk to remember' i 'Dear John', Sparksove knjige čijem se prijevodu nadam. I kad smo već kod prijevoda, bile su tu neke mane: Saints su ispali bend, a ustvari su ragbi tim, fale slova (ali to neću zamjeriti) i ime jednog od likova je nekad Clara, a nekad Claire. :-/ Hvala na prijevodu, ali ajde, to su sitne greške pa neću cijepidlačiti. Barem su preveli nešto novo od Sparksa.

[Josip Labaš]

NA ODMORU, Emma Straub

Izdavač: Profil, 2015.
[eng. The Vacationers]

Ovo je priča o jednoj, ponešto proširenoj, obitelji, koja, zajedno s par prijatelja, odlazi provesti 2 tjedna odmora u Španjolsku, na Mallorcu. Spomenutu družinu 'na odmoru' čine bračni par Jim i Franny, njihova kći Sylvia, njihov sin Bobby i njegova djevojka Carmen, te obiteljski prijatelji, bračni par Charles i Lawrence.

Odmah nakon što upoznamo likove, dok još spremaju posljednje stvari i ukrcavaju se na zrakoplov, jasno nam je da postoji nešto što im se relativno nedavno dogodilo, a što prešućuju i što izbjegavaju spominjati. U nastavku druženja s njima, otkrivamo i da to nešto nije i jedina stvar koju jedni od drugih skrivaju, iz različitih razloga.

Dva tjedna na Mallorci za sve likove u ovoj priči predstavljaju ne samo odmor, nego i manje-više bijeg od njihovih uobičajenih života. Svatko od njih na odmor gleda kao na predah od problema koji ga tište, dobrodošao time-out tijekom kojeg mogu stati i razmisliti kako će se s tim problemima nositi jednom kad se vrate kući.

Franny na Mallorcu odlazi kako bi odlučila kako će se postaviti prema suprugovoj nevjeri i što želi učiniti s njihovim brakom. Jima more iste brige, zajedno s krivnjom zbog počinjene nevjere, kao i otkazom kojeg je zbog te iste nevjere dobio, a zbog kojeg se sada našao u prisilnoj mirovini u kojoj ne zna što bi sam sa sobom. Sylviu, kao i sve tinejdžere, muče ljubavni problemi: konkretno, dečko koji ju je ostavio radi njene najbolje prijateljice. Bobby i Carmen imaju financijskih problema, uz one u njihovoj vezi, a za koje nisu ni svjesni da postoje, što je u neku ruku ista stvar koja muči i Charlesa i Lawrencea.

Kao što se to uvijek dogodi, tajne koje pojedinci misle da mogu zauvijek skrivati od svojih partnera u jednom trenutku ipak izađu na vidjelo, pa to nije iznimka ni u ovoj priči. Kako koja tajna, koliko god bezazlena bila, isplivava na površinu, veze unutar obitelji (i pripadajuća prijateljstva) na mjestima pucaju, a na drugim se mjestima učvršćuju.

Sami likovi čine jedno zabavno društvance, bez obzira na sve njihove mane, i s njima se bilo zabavno družiti, iako je to druženje, na samo 200-tinjak stranica, bilo relativno kratko. Roman nije podijeljen na poglavlja, već na dane, kojih je na ovom čitalačkom odmoru bilo četrnaest, a koji su, baš kao i svaki odmor, i prebrzo došli svom kraju.

Ova je priča i dramatična, i zabavna, i opuštajuća. Idealna je za kratak odmor od svakodnevnog života i dovoljno je kratka da za njega ne morate uzimati i stvarni godišnji. U jednoj je recenziji u New York Timesu za ovu priču bilo napisano da "ćete se čitajući ju osjećati baš kao da ste i sami otišli na odmor s njenim likovima". Osobno, za takav mi je osjećaj falilo još malo opisa same Mallorce, kojih ima, ali ne u dovoljnoj mjeri da mi u potpunosti dočaraju doživljaj odmora na tom španjolskom otoku. No možda samo cjepidlačim. :)

Nemojte čekati ljeto za čitanje, uhvatite ovu knjigu kad god zatrebate - nakratko, čitajući - otići 'na odmor'.

ELEANOR I PARK, Rainbow Rowell

Izdavač: Znanje, 2015.
[eng. Eleanor & Park]

Park je sasvim običan tinejdžer, ne dovoljno cool da bi pripadao popularnoj škvadri, ali ni previše ne-cool da bi ga smjestili među šmokljane. Moglo bi se reći da Park uspješno plovi onim mirnim, srednjim vodama svoje srednje škole, njegujući filozofiju "nemoj im dati materijala da te zadirkuju pa te ni neće zadirkivati", koja je sve do sada uspješno funkcionirala. Sve do Eleanor.

Eleanor je nova cura u školi, što je već samo po sebi dovoljno da se nađe na radaru 'popularnih' klinaca, koji samo traže novu metu za zadirkivanje. A osim što je nova, Eleanor se ističe i samom svojom pojavom: ona je krupna, crvenokosa i čudnovato odjevena. Već nakon prvog ulaska u školski autobus, prema njoj lete raznorazni komentari i nadimci koje joj dobacuju ostali klinci, a kojima je prisiljena umaknuti smjestivši se na jedino slobodno mjesto - ono pokraj Parka.

Prijateljstvo koje će se prvo roditi iz nužnosti dijeljenja mjesta u školskom autobusu, pa nastaviti otkrivanjem ljubavi prema istim bendovima i čitanju stripova, postupno će prerasti u prekrasnu romantičnu pustolovinu. Eleanor i Park privući će jedno drugo međusobnim sličnostima, ali i razlikama, te će zajedno otkriti čari one prve prave ljubavi.

Ljubavna priča Eleanor i Parka živa je, stvarna, opipljiva. Ona nije samo još jedna teen romansa u nizu sličnih; drugačija je, realistična. Ona prikazuje ljubav sa svim njenim nesavršenostima i nespretnostima, nesigurnostima i strahovima, kao i svim onim nježnostima, slatkim brigama i nezaboravnim trenucima. 

U ulozi Eleanor ili Parka u nekom se trenutku života našao, sigurna sam, svatko od nas. Upravo se zato s njima tako lako poistovjetiti, s njima suosjećati i s njima se veseliti: jer oni utjelovljuju naše tinejdžerske dane i podsjećaju nas na vrijeme naših prvih ljubavi.

Ljubav Eleanor i Parka je ljubav između dvoje nesavršenih tinejdžera, koji su jedno drugom savršeni. To je ono što mi se najviše svidjelo kod njihove priče: poruka da svatko može pronaći pravu ljubav i biti voljen, bez obzira na sve mane koje on sam misli da ima. Jer, ono što jedna osoba vidi kao vlastitu manu ili nesavršenost, druga će osoba vidjeti kao samo još jedan, njoj jednako savršen, djelić fantastične osobe u koju se zaljubio/la.

'Eleanor & Park' nije samo ljubavna priča. Ona govori i o problemima odrastanja i (ne)uklapanja među vršnjake, a progovara i o vječnom problemu maltretiranja i bullyinga koji se javlja u baš svakoj školi i kojeg je svatko od nas, na neki način, bivajući metom ili svjedokom, iskusio. Grozne stvari i psine koje druge djevojčice rade Eleanor nešto je kroz što mnogi klinci svakodnevno prolaze, a ova knjiga, preko Eleanor, pokazuje nam koliko je to stresno i kako utječe na psihu tinejdžera koji su takvom maltretiranju neprestano izloženi.

Ova priča obrađuje i još jedan, malo teži, problem: zlostavljanje u obitelji. Pri tome, ona se ne bavi toliko samim činom zlostavljanja, već životom u neposrednoj opasnosti od zlostavljanja. Što učiniti kada si svjestan da se u tvojoj neposrednoj blizini nalazi potencijalni zlostavljač, a ne možeš ništa učiniti da pobjegneš? Kako se spasiti od nečega što se još nije dogodilo, ali mogućnost da se dogodi je sveprisutna i gotovo je se može opipati? S takvom se opasnošću Eleanor mora svakodnevno nositi, znajući da ne može računati na pomoć ni od koga od svoje obitelji. 

I Eleanor i Park izlaz iz svojih problema vide jedno u drugome. Oni su jedno drugome utočište i utjeha. Međusobno se ohrabruju, potiču, jedno su drugom inspiracija. Uvijek su ovdje kada su jedno drugom potrebni, u svim sretnim, ali i onim teškim trenucima.

Bez obzira na sve probleme s kojima se Eleanor i Park suočavaju (ili baš usprkos njima), njihova priča ostaje pozitivna. Sam je kraj, doduše, ponešto nedorečen, ali i kao takav je savršen - jer daje čitatelju da ga interpretira na svoj način. Gotovo kao da nam ova knjiga donosi početak ljubavne priče Eleanor i Parka, a na nama ostaje da zamislimo njen kraj. Onako kako ga ja zamišljam, on je, bez ikakve sumnje, happy end. Nakon svega kroz što su prošli, Eleanor i Park jedino takav kraj i zaslužuju.

Usput, nemojte misliti da samo zato što se radi o teen romansi ova priča nije za vas ako više niste 'teen'. Ona je bezvremenska, prelijepa, realna i svakidašnje-nesvakidašnja. Ne propustite ju pročitati.

ISTINA I DRUGE LAŽI, Sascha Arango

Izdavač: Znanje, 2015.

[njem. Die Wahrheit und andere Lügen]

Henry je čovjek koji ima sve što je od života htio. Uspješan i hvaljen pisac, svojim se pisanjem obogatio, u sretnom je braku, a u slobodno se vrijeme zabavlja s ljubavnicom. Henry uživa u svom životu takvom kakav je i ne želi ga mijenjati. No, kada mu ljubavnica obznani da je trudna i da očekuje od njega da napusti svoju suprugu i oženi se njome, Henryu će to malo poremetiti planove. 

Svaki problem ima rješenje, ali rješenja su ponekad dugotrajna i zahtjevaju podosta truda, a Henry je više sklon uklanjanju svojih problema nego njihovom rješavanju. Zato, kad mu ljubavnica obznani za njega neugodnu vijest, Henry je se jednostavno odluči riješiti. Na njegovu žalost, jednostavno uklanjanje problema na kraju se pretvori u ogromnu pogrešku, koja bi Henrya mogla stajati svega i potpuno mu uništiti život...

Ovaj nesvakidašnji psihološki triler pisan je najvećim dijelom iz kuta gledanja jednog ubojice i prevaranta, i nekako je neuobičajeno zabavan, na neki crnohumorni način.

Henry kakvog upoznamo na početku romana ubrzo se ispostavi da je tek privid osobe kakva on ustvari jest, puno je toga skriveno ispod površine njegovog lika. Postupno doznajemo više o njemu samome i bolje ga upoznajemo, kao i ostale likove koji su prisutni u njegovom životu, ali koji su ipak tek nevažni sateliti koji se okreću oko sile koja ih sve privlači, a to je sam Henry.

Henryev lik je u biti negativac, ali mi je on svejedno nekako bio simpatičan, nisam se mogla natjerati da ga gledam u drugačijem svjetlu. Da, on je oportunist, i ljigavac, i varalica, i spreman na sve da održi svoj život u stanju u kakvom ga želi, ali također je vrlo snalažljiv i pametan i ima neku karizmu kojoj se teško oduprijeti, tako da što god da učini i koliko god to bilo grozno, nekako nisam mogla prestati navijati za njega da se ipak izvuče.

Radnja romana je napeta i nepredvidiva, nemoguće je pogoditi što će se sljedeće desiti, a kamoli predvidjeti kako će cijela priča završiti. Koncept pisanja neodoljivo podsjeća na 'Nestalu' Gillian Flynn, iako je ovaj roman možda za nijansu manje kompleksan i razlikuje se u tome što Henry, za razliku od Amy iz 'Nestale', niti jedan svoj postupak nije unaprijed isplanirao, već su njegove reakcije više impulsne: on rješava probleme s kojima se suočava jedan po jedan, rješenjima koja mu u tom trenutku padnu na pamet. Pri tome on ni u jednom trenutku ne dopušta da panika koju iznutra osjeća izbije na površinu.

Čitav je roman u biti tek Henryev hod po rubu, na kojem on vješto balansira između opasnosti da bude uhvaćen i mogućnosti da se nekažnjeno izvuče iz svega. Pri tome će vam od svake opasnosti koja taj njegov hod poljulja zastati dah, pri svakom izbjegnutom 'metku' ćete odahnuti i biti zapanjeni vještinom kojom je Henry taj 'metak' izbjegao, a povremeno ćete jednostavno morati i zapljeskati genijalnosti Henryeva uma koja ga baš svaki put iz svake situacije izvuče neokrznutog.

Jako je zanimljivo čitati o tome kako funkcionira um jednog prevaranta i ubojice, još više stoga što Henry nije klasičan psihopat i/ili sociopat serijski ubojica na kakve smo navikli nailaziti u romanima ovog žanra, već je on jednostavno oportunist koji će samo iskoristiti dane mu prilike da svoj život učini jednako lagodnim i ugodnim kakav je bio i do sada, bez obzira kojim se i kakvim metodama u tu svrhu morao poslužiti.

Ovo je jedan od boljih trilera koje sam ove godine pročitala, kojeg bih bez ikakve sumnje svrstala i među najbolja ostvarenja ovog žanra općenito. Istina je u ovom romanu to da su laži svuda oko nas, da je i sama istina ponekad tek neki oblik neke druge laži, a doći do one izvorne istine ispod svih tih laži posao je s punim radnim vremenom. Pročitajte ovu knjigu i otkrijte je li taj posao možda stvoren baš za vas.

LJUBAV I HIPNOZA, Liane Moriarty

Izdavač: Lumen, 2014.

[eng. A hypnotist's love story]

 

Ne nailazim baš često na pisce (bez obzira na to svidi li mi se ili ne njihova knjiga koju čitam) čiji me stil pisanja toliko opčini da poželim da knjiga nikada ne završi samo da mogu što dulje uživati u čitanju ispisanih riječi. Liane Moriarty je za mene jedna od takvih spisateljica.

Uživala sam čitajući njenu 'Suprugovu tajnu' jednako kao što sam uživala čitajući i ovu knjigu. Tematski se te dvije knjige razlikuju - prva vuče na triler misteriju, druga je više dramatično romantična ljubavna priča - ali stil pisanja u obje je knjige jednako tečan, šarmantan i mami na čitanje.

Radnja ove knjige vrti se oko Ellen, hipnoterapeutkinje koja je netom započela novu ljubavnu vezu s Patrickom, samohranim ocem čija je žena umrla od raka nekoliko godina prije. Ellen i Patrick odlično se slažu i on ju u potpunosti podržava i ne omalovažava njen posao kao što to čini većina ljudi, smatrajući hipnoterapiju šarlatanstvom i nadriliječništvom. Sve u vezi s Patrickom Ellen se čini savršenim, no on ima i jedan 'problemčić' u obliku bivše djevojke Saskie, koja ga sve otkad su prekinuli neprekidno uhodi. Ellen se ne zabrinjava previše oko toga, no ne zna da je njena najnovija klijentica zapravo prerušena Saskia, kao ni to da njih dvije možda imaju i puno više toga zajedničkog no što bi mogla i naslutiti...

Ovo je priča o nekolicini običnih ljudi i njihovim isprepletenim životima, u kojima se zna sakriti i poneka tajna. Jedna od karakteristika pisanja Liane Moriarty je dubinska karakterizacija likova, zbog čega je nama kao čitateljima omogućeno da njene likove upoznamo do srži, te da nam se nakon druženja s njima od njih teško odvojiti.

Iako se ovdje radi o ljubavnoj priči, naglasak na samu tu ljubavnu priču nije toliko velik, već se Moriarty u ovom romanu više bavi onim, recimo to tako, popratnim pojavama ljubavne veze: povjerenjem, zajedničkim životom, raskidom, nemogućnosti da se prestanemo držati za spone već odavno gotove ljubavne veze, opsesijom, sumnjama, natjecanju za nečiju naklonost s njegovom savršenom mrtvom suprugom... Moriarty postavlja pitanje gdje se točno nalazi granica na kojoj ljubav prelazi u opsesiju i u kojem trenutku znamo da smo tu granicu prešli, kako se vratiti natrag i u kojem smo trenutku u tome uspjeli, te kako se natjecati s idealom mrtve supruge čije savršenstvo je u očima osobe koju volimo nedostižno i nedodirljivo.

Samu priču pratimo preko Ellen, ali i preko Saskie, na čijem primjeru je sjajno ocrtan problem nemogućnosti nošenja sa prekidom ljubavne veze. Pri tome vidimo i da nije uvijek samo ljubav ta koja nas još drži vezanima za osobu koja nas je ostavila, već je to ponekad samo pokušaj ponovnog uspostavljanja ravnoteže iz koje nas je iznenadni prekid izbacio i sada jednostavno ne znamo kako popuniti prazninu koju je druga osoba ostavila za sobom u našem životu.

Svi 'ljubavni' problemi u ovom romanu opisani su tako vjerno i realistično, da se s osobama koje su se u tim problemima našle nije nimalo teško povezati. Dodatna zanimljivost kod čitanja ovog romana je to što ćete doznati ponešto o hipnoterapiji, što će vam iz uma izbrisati onu generalnu sliku koji većina ljudi dobije kad im netko spomene hipnozu (ni ja nisam do sada u tome bila iznimka!) - rotirajuće spirale i njišuće kristale koji ljude bacaju u trans da bi ih se natjeralo da se glasaju poput kokoši ili nešto slično. Hipnoza i hipnoterapija su nešto sasvim drugo, kao što će vam Ellen u romanu predočiti.

Nakon dvije pročitane knjige, mogu reći da volim kako piše Liane Moriarty i veselim se čitanju njenih daljnih uradaka. Obje su me njene knjige 'hipnotizirale', provjerite hoće li im to uspjeti i s vama!

BIJELA KAO SNIJEG, Salla Simukka

Izdavač: Znanje, 2015.

[fin. Valkea kuin lumi]

2. knjiga iz trilogije Snjeguljica

 

Druga knjiga trilogije o Lumikki Andersson puno mi se više svidjela od prve. Dok sam čitajući prvu knjigu o Lumikki dobila dojam da je ona tek tinejdžerica koja voli izigravati Jamesa Bonda, izvodeći "akrobacije" i dovodeći se u situacije koje nikako nisam mogla povezati s njenim godinama, lik Lumikki je ovdje puno zreliji i uvjerljiviji, i puno se bolje uklapa u priču.

A priča ide ovako: Lumikki je nakon događaja iz prve knjige, u kojima je otkrila tajnu krvavog novca od droge, odlučila na neko se vrijeme maknuti od svega i otići iz Finske na odmor u Prag. Dok pokušava uživati i opustiti se na odmoru, prilazi joj jedna djevojka koja ju iznenadi tvrdnjom da joj je ona sestra, izvanbračna kći njenog oca. Lumikki joj, naravno, nije sklona povjerovati tek tako, iako ju istovremeno muče sjećanja na rano djetinjstvo u kojem je - to nepogrešivo osjeća - imala sestru. Je li ta sestra upravo djevojka koja joj se sada predstavila, Lumikki tek treba sa sigurnošću utvrditi, no prvo će ju morati spasiti od nekih ne baš dobronamjernih ljudi povezanih sa zlokobnom vjerskom sektom koja planira napraviti nešto što će značiti smrt ne samo njezine novopronađene sestre, već i mnogih drugih ljudi...

Iako se radnja ovog romana ne odvija u Finskoj, kao radnja prvog romana o Lumikki, već u Češkoj, onaj mračni i zlokobni osjećaj koji ima običaj visiti negdje u zraku, a koji je tako karakterističan za skandinavske trilere, je i ovdje prisutan. Za triler, ovaj je roman neuobičajeno kratak, ali to ne znači da mu manjka išta od napetosti i suspenzije koja inače obilježava romane tog žanra.

Priču pratimo preko Lumikki, ali i preko nekolicine drugih likova koji se povremeno u toj priči pojavljuju. Kao što sam već spomenula, lik Lumikki ovdje je puno kompletniji i razrađeniji, te se bolje uklapa u priču. No, dok je u prvoj knjizi veći naglasak bio na priči, ovdje je malo veći naglasak na samu Lumikki, koju kao čitatelji imamo prilike puno bolje upoznati, većinom preko sjećanja koja ona povremeno s nama dijeli. 

U dijelu tih prisjećanja, Lumikki priča o svom bivšem dečku, kojeg još voli i za kojim pati jer ju je ostavio. Taj je dio njenih prisjećanja bitan, ne samo jer nam pruža priliku vidjeti stranu Lumikki koju prije nismo mogli vidjeti, već i stoga jer ona priča o vezi koja u našem društvu, ali i nažalost u većini društava danas, još uvijek izaziva čuđenje, ako ne i zgražanje. Naime, Lumikkin je bivši dečko transseksualac, a način na koji Lumikki govori o njemu podiže svijest o jednakosti spolova i rodova, te progovara o problemima s kojima se transseksualne osobe svakodnevno suočavaju.

"Od malena osjećam kao da nešto nije u redu sa mnom. Da imam krivo ime i krivu odjeću i da krivo izgledam. Da se krivo ponašam. Ili da me ljudi gledaju i nešto pretpostave, ali da se ja ne osjećam onako kako oni pretpostavljaju."

Ljudska potreba da na sve različito i drugačije od onoga što je uvriježeno, što je u većini i što je poznato, gledamo sa strahom, neodobravanjem ili čak gnušanjem, problem je kojeg je teško riješiti, pogotovo u malim društvima poput našeg. Upravo zato pozdravljam svaku knjigu koja ima hrabrosti progovoriti o onome neuobičajenom i nesvakidašnjem, odnoseći se prema tome onako kako bi i trebala - kao prema normalnoj, svakodnevnoj pojavi. Jer ona to i jest, a jednog dana, kad baš svi to shvatimo, opisivanje ovakvih ljubavnih veza u knjigama neće biti ništa neuobičajeno.

"Nije morao biti hrabar kako bi otkrio svoju tajnu. Lumikki su riječi poput transseksualac i promjena spola zvučale potpuno strano. Ne zbog toga što ih se bojala. Nije se radilo o tome. Već zbog toga što su dolazile negdje izvana, iz želje drugih ljudi da definiraju, kategoriziraju i dijagnoziraju, da odrede granice i uredno poslože tuđe živote."

Što još reći? Svidjela mi se ova knjiga, njena atmosfera, zaplet i radnja, kao i način na koji je Lumikkin lik sazrio u odnosu na prvu knjigu. Lumikki je ovdje riješila još jedan misteriozni slučaj, puno uvjerljivije i u skladu sa ograničenjima svog lika. Pružila nam je priliku i da zavirimo u njenu unutrašnjost i otkrijemo još ponešto o njoj samoj, usput nam ostavivši dovoljno toga skrivenim i potaknuvši par pitanja na koja ćemo morati odgovore potražiti u sljedećoj knjizi. 

Što se tiče povezanosti knjiga u serijalu, ova se knjiga sasvim lako čita i kao samostalan roman, i kao roman u nizu, tako da vam ostaje na izbor odakle ćete krenuti čitati Lumikkinu priču.