srijeda, 15. siječnja 2025.

U IME LJUBAVI, Stephanie Scott

Izdavač: Znanje, 2021.
[eng. What's left of me is yours]
Prijevod: Mirjana Čanić

Ne znam na što pomislite kad pomislite na japansku umjetnost i slikarstvo, ali koja god da vam slika (prikaza pejzaža ili ljudi) u tom trenutku padne na um, ovaj je roman otprilike takav. Vrlo je liričan, jako lijepo pisan i odiše tom nekom smirenom atmosferom, unatoč tome što se radnja vrti oko jednog slučaja umorstva.

Da, spomenula sam umorstvo, ali ovo nije detektivski roman niti triler, i samo umorstvo nije bit priče. Ovo je obiteljska drama, romantična priča i djelomice sudski proces, ali je prije svega priča o - ljubavi. I svemu onome što zbog nje činimo.

Sastoji se od nekoliko dijelova i upoznaje nas s pričom kroz nekoliko likova. Tu je, prije svega, Sumiko, mlada pravnica, koju jedan čudan telefonski poziv odvede u istragu o majčinoj smrti, za koju je do sada mislila da je poginula u prometnoj nesreći. Sumina majka Rina, bila je, naime, umorena, a njen ljubavnik Kaitaro optužen i osuđen za njeno umorstvo. Kaitara je, pak, bio unajmio Sumin otac, s ciljem da Rinin preljub iskoristi u planiranom procesu razvoda. Istražujući što se dogodilo, Sumiko se vraća u prošlost, polako upoznajući svoju majku i sve njezine skrivene strane, ali doznajući štošta i o samoj sebi, majčinoj ljubavi, ljubavi samoj, i svemu onome na što te ta ljubav može natjerati.

"Toga popodneva, sama na podu djedove radne sobe, dok sam gledala u te riječi, shvatila sam da su od svih laži koje su nam izgovorene najbolje one najbliže istini."

Temeljena na istinitim događajima, ova priča upoznaje nas s krutim pravosudnim sustavom u Japanu, procesima kriminalističke istrage, suđenja i ophođenja prema osumnjičenicima i žrtvama, te općenito funkcioniranjem pravosuđa u kulturi koja se toliko razlikuje od naše. Upoznaje nas i s određenim povijesnim činjenicama, te terminom wakaresaseya, što je naziv koji označava agenta kojeg jedan od supružnika unajmi kako bi zaveo drugog, s ciljem osiguravanja povoljne brakorazvodne parnice i dobivanja skrbništva nad djecom. Ova tema, o kojoj doslovno nisam znala ništa, fascinirala me i bila mi vrlo zanimljiva, a sama djelatnost wakaresaseya jedno je vrijeme u Japanu bila iznimno popularna.

Iako nas Sumiko vodi kroz pravni proces suđenja i svega što se zbivalo nakon Rininog ubojstva, priča ne ide u smjeru toga tko je počinitelj, već zašto je učinio to što je učinio. Rinino ubojstvo zapravo je zločin iz strasti, a, komadić po komadić, ova priča slaže potpunu sliku svega što se poklopilo da bi do te strasti došlo i da bi ona kulminirala tragedijom kojom jest. U srži je svega ovdje ljubav, i sve ono što je netko u ime te ljubavi spreman učiniti.

"hatsukoi - 'prva ljubav', miren - 'dugotrajna privrženost', kataomoi - 'jednostrana čežnja', aishiau - 'uzajamna ljubav', fukai aijo - 'snažna ljubav' (...) Ljubav, koja je za tolike pitanje života i smrti."

Iskreno, navikla na uobičajene misterije i priče o umorstvima, stalno sam očekivala neki nevjerojatan obrat, ali ono što je rezultiralo obratom u ovoj priči nije uopće ono što sam očekivala da bude. No svidjelo mi se.

Ljubav, i sve njene nijanse, u ovoj su priči doista lijepo opisane. Ne samo romantična ljubav, već ljubav majke prema kćeri, kćeri prema majci, djeda prema unuci. Upravo je ta vrsta ljubavi Rini dala posljednji poticaj prije no što se dogodila tragedija, i pokazala mi njen lik u drugačijem svjetlu od onog u kojem sam je do tada promatrala: kao hrabru ženu, umjesto žene koja vječno svoju sreću podređuje drugima.

"Čak i sad, mogla je ostati s njime, držati se njega, umjesto da se napokon osloni na sebe. 'Ne trebaš mi', rekla je. 'Ne želim te.' (...) 'Bit će mi bolje samoj.'"

Lijepa, lirična, nekako melankolična, emotivna, poučna i tragična, ovo je dirljiva i nesvakidašnja priča o ljubavi i svemu što ljudi u njeno ime čine.

_________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/u-ime-ljubavi/405405

utorak, 7. siječnja 2025.

MEKSIČKI ROMAN STRAVE, Silvia Moreno-Garcia

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.
[eng. Mexican gothic]
Prijevod: Maja Opačić 

"Zmija ne proždire svoj rep, ona proždire sve oko sebe, halapljivo, s glađu koju je nemoguće utažiti."

Glamurozan, tajnovit, prpošan, nevjerojatno zabavan i istovremeno prilično užasan (u naslovnom stravičnom smislu, jel), ovaj me roman baš iznenadio time koliko sam uživala čitajući ga. Također, posve je različit od Garcijinog drugog romana koji sam ranije pročitala (Baršunasta bijaše noć).

Glavni lik romana, Noemí Taboada, pripadnica je više društvene klase, mlada djevojka kojoj se život vrti oko priželjkivanog studija antropologije i vječnih zabava. Kada primi neobično rastrojeno pismo sestrične Cataline, koja se nedavno udala i odselila na muževo imanje, stanovitu Kuriju, Noemí odlazi izvidjeti što se događa s Catalinom i može li joj pomoći. Ono što zatekne u Kuriji nadmašit će sve što je Noemí možda očekivala da bi mogla ondje zateći - naime, stanovnici Kurije odreda su čudni i nametljivi, pravila kuće su u najmanju ruku bizarna, a tek kada i Noemí počne dobivati čudnovate snove i strahove, počet će se otkrivati sve bizarne i strahovite čari koje Kurija skriva unutar svojih zidova. I doslovno i figurativno.

"Kuća je kriva. (...) Nije stvorena za ljubav, ta kuća."

Unatoč tome što se radi o svojevrsnoj horor priči, ovaj je roman jako, jako zabavan. Tome najviše pridonosi sama Noemí, koja je vrlo tvrdoglava, odlučna istjerati ono što naumi do kraja, ne trpi prigovore i nametnuta ograničenja, nema dlake na jeziku i vrlo je hrabra u svom nastupu, čak i kada se nađe oči u oči s nečim doista užasnim.

"U blizini, na jednom humku, vidjela je kako se nešto pomaknulo, a onda je uočila i lik napola skriven iza izmaglice i stabla. 'Tko je ondje?' rekla je, nadajući se da nije puma. To bi baš bila smola."

Horor dio priče bio mi je jako fora (i užasan, pa čak i odvratan u nekim dijelovima, moram priznati), a ima i tu neku vibru koja jaaaako podsjeća na Last of us. To je sve što ću reći o ovoj poveznici, da ne bi bilo spojlanja. :)

Miks klasičnog haunted house romana (malo podsjeća i na Prokletstvo Kuće Hill), priče o duhovima i gotičkog romana, uz malo romanse, obilje humora i jednostavno vrlo napetu i zanimljivu radnju, ovaj mi je roman bio pravo osvježavajuće otkriće.

Strava, stvarno, ali u dobrom smislu, dakako.

_________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/meksicki-roman-strave/

četvrtak, 2. siječnja 2025.

POČINJEMO NA KRAJU, Chris Whitaker

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.
[eng. We begin at the end]
Prijevod: Ira Martinović

Kraj na kojem počinjemo u ovoj priči povratak je Vincenta Kinga, osuđenog za ubojstvo djevojčice, u rodni grad nakon izdržavanja kazne od dugih 30 godina. Radilo se o nesretnom slučaju i u vrijeme presude Vincent je bio tek dječak, a ono što ga je osudilo bilo je svjedočenje njegovog najboljeg prijatelja, Walka, koji je kasnije postao mjesni policajac.

Iako se ova tragedija i sve što ju je pratilo odigrala tako kako se odigrala, dvojica prijatelja jedan drugome ništa ne zamjeraju, a ono što me iznenadilo je to što ni ostatak grada prema Vincentu ne gaji nikakva zamjeranja ni bijes i ne dočekuje ga oboružan vilama, spreman za progon, već koliko-toliko otvorenih ruku i sa, pa, sažaljenjem. No, nemaju otvorene ruke baš svi.

Ubijena djevojčica bila je sestra Vincentove tadašnje djevojke, Star, koja je vrlo teško podnijela cijelu situaciju. 30 godina kasnije, Star je samohrana majka dvoje djece, sklona ovisnostima i suicidalnim epizodama. O Star, kao i o svom bratu Robinu, brine se Starina kći Duchess, koja sebe naziva odmetnicom, uživa u pričama o slavnim odmetnicima (među kojima je navodno i jedan njen predak), te je prilično, hm, buntovne prirode. Duchess itekako zamjera Vincentu ono što je učinio, a kada u pravedničkom gnjevu učini nešto nepromišljeno, taj će postupak pokrenuti niz događaja koji će rezultirati još jednom tragedijom - i njenim još tragičnijim posljedicama.

Tragičan događaj otprije 30 godina obilježio je život svih stanovnika jednog grada, posebno one koji su s akterima (bili) usko povezani. Star se predala vlastitim demonima, Vincent odrađuje pokoru i preuzima krivnju za sve loše što se otada dogodilo, dok Walk živi u prošlosti i nadi u povratak u neka davno izgubljena vremena. Duchess, pak, u cijelom tom kaosu samo pokušava preživjeti i, bez uzdanja u majčinu pomoć, stvoriti neki bolji život za svog malog brata.

Ovaj nam roman zorno prikazuje kako jedan tragičan čin može obilježiti toliko puno života, koji zbog njega više nikada neće biti isti. On nam također prikazuje i koliko se teško jednoj djevojčici nositi s ozbiljnim životnim problemima, bijesom i nepravdom, stvarima s kojima se u svojim godinama ne bi niti trebala nositi. Duchess je ponekad nesnosna i teška, ali, s obzirom na sve kroz što je u svom kratkom životu morala proći, teško je s njom ne suosjećati, pa i diviti joj se na hrabrosti i volji i svemu što je spremna učiniti za svog brata.

U početku sam imala dojam da će ovaj roman biti neka vrsta trilera, ali on uopće nije pisan u tom tonu. On je tragična priča, dramatičan uvid u život i svijest ljudi jednog malog grada, suočenog s posljedicama jedne davne tragedije. Kroz splet obiteljskih, prijateljskih i susjedskih odnosa, ovaj roman priča priču o posljedicama davnih djela, procesu kajanja i traženja iskupljenja, dubini pravog prijateljstva, vjeri u ljude i potrazi za istinom.

Zanimljiv, tragičan, ali i nekako iskupljujuć roman, u kojem se izmjenjuje drama, detektivska priča, sudska drama, priča o odrastanju i sazrijevanju, i još štošta. Možda počinjemo tek na kraju, ali ima na tom kraju još puno toga što je ostalo za reći. 

__________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/pocinjemo-na-kraju/

ponedjeljak, 9. prosinca 2024.

ČITAM TE KAO KNJIGU, Emily Henry

Izdavač: Egmont, 2022.
[eng. Book lovers]
Prijevod: Tanja Jelinić

Čitala sam ovu knjigu u nekoj fazi svog života u kojoj sam - u smislu romantičnih odnosa - bila u totalnom raspadu sistema i, iskreno, tako umorna od svega (romantičnog, jel). Pa se nekako poklopilo da mi se s Norom, glavnom junakinjom ovog romana, bilo savršeno lako poistovjetiti (ne doslovno, ali u nekim glavnim crtama, ajmo reći). Možda mi je zato bila draža nego što bi mi bila da sam je upoznala u neko drugo vrijeme, ali eto, tako se poklopilo.

Nora Stephens uspješna je književna agentica koja u stvarnom životu predstavlja stereotip tipične gradske cure i karijeristice - onaj tip žene koju u romantičnim filmovima dečki ostave zbog 'djevojke iz susjedstva', što bi bilo pomalo smiješno da nije činjenice da se Nori to doista i dogodilo - i to sa doslovno svakim dečkom s kojim je izlazila.

Norina sestra Libby smatra da bi Nora bila puno sretnija u ljubavi i u životu kada bi i sama isprobala doživljaj zaljubljivanja u 'dečka iz susjedstva', a gdje drugdje bi to bilo bolje ostvariti nego u tipičnom malom gradu, jednom od onih u kojima se radnje romantičnih filmova tipično događaju. Sestrinsko putovanje zamišljeno je tako da potpuno preobrazi Noru i odmakne ju od svih onih stvari o kojima je ovisna, ali Nori se prilično teško posve odmaknuti od posla i (još teže) svog karaktera. Pogotovo kad prva osoba na koju na putovanju naleti bude Charlie Lastra - kolega iz velikog grada, osorni književni urednik kojeg jedva može smisliti, ali koji se pokaže kao puno sličniji joj nego što je mogla zamisliti.

I evo nas u klasičnoj enemies-to-lovers romantičnoj komediji. Ali - jako dobroj, da znate.

Čitajući ovu knjigu, imala sam dojam da i ona mene čita kao knjigu, jer se moj i Norin pogled na veze dosta poklapao.

"Gledala sam prijatelje koji su bili u vezama kako pristaju na kompromis za kompromisom, kako se uvlače u sebe i postaju sve manji sve dok nisu postali samo dio cjeline, sve dok sve njihove priče nisu počele dolaziti iz prošlosti, a njihove profesionalne ambicije, njihove prijatelje i njihove stanove zamijenile naše ambicije, naši prijatelji, naš stan. Poluživoti koji su im mogli biti oduzeti bez imalo upozorenja."

Dok za svoj to (još) ne mogu reći, Norin se pogled na veze, kako sve više upoznaje Charlieja i shvaća neke stvari, s vremenom izmijeni. Charlie i Nora karakterno su vrlo slični, zbog čega si savršeno pristaju. Oboje su skeptični i rezervirani, vole i ne vole iste stvari, a kada su zajedno, stranice pršte od dobre i prilično zabavne komunikacije, sarkastičnih dosjetki i romantične napetosti. Vidite odmah da su njih dvoje totalno jedno za drugo, ali, naravno, bit će tu još par zavrzlama i prepreka prije nego što i oni sami to shvate. :)

Ono što je fora je i to što se dobar dio romana vrti oko knjiga, a dobar se dio radnje odvija i u jednoj knjižari - dodatan užitak za sve nas knjigoljupce. :)

"Postoji li išta bolje od ledene kave i knjižare na sunčani dan? Mislim, osim vruće kave i knjižare na kišni dan."

Moram priznati da me sami likovi na početku nisu baš oduševili, ali što sam ih više upoznavala, to su mi bili sve draži. A osim same romantične priče, fokus ove knjige je i na sestrinskom i obiteljskom odnosu, koji se isto nađe u raznim iskušenjima - i na razne ih načine uspije prevladati.

"Nekada, čak i kad započneš s posljednjom stranicom i misliš da znaš sve, knjiga nađe načina da te iznenadi."

Emily Henry uzela je dvoje posve netipičnih likova za romantične komedije - par ciničnih, zatvorenih i ne osobito likeable likova - i natjerala me da ih zavolim. I to toliko da mi se nije bilo drago prestati s njima družiti.

"Ova knjiga, ovaj posao, ovo putovanje, ovi beskrajni razgovori koji traju danima. Želim da to potraje, a moram znati kako završava. Želim s time završiti, a treba mi da se nastavi zauvijek."

Ovo je zapravo knjiga o ljubiteljima knjiga, koji se zaljubljuju uz knjige, namijenjena ljubiteljima knjiga. Pun pogodak - čak i kada ju, kao u mom slučaju, čitate baš nimalo romantično raspoloženi.

_______________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/citam-te-kao-knjigu/

srijeda, 4. prosinca 2024.

MILOSTI, Kiran Millwood Hargrave

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.
[eng. The Mercies] 
Prijevod: Sanja Ščibajlo

Stvarna oluja - oluja nad olujama, kako se o njoj pričalo - opustošila je ribarski gradić Vardø na obali Norveške 1617. godine i u smrt odvela gotovo sve njegove muške žitelje. Za ovaj prirodni fenomen vrlo su brzo okrivljene žene Vardøa (ne sve, naravno, samo one nepodobne), uz optužbe vještičarenja. Suđenja koja su uslijedila bila su okrutna i brutalna, a kazne za žene proglašene vješticama još okrutnije i brutalnije.

Prvi roman za odrasle Kiran Millwood Hargrave inspiraciju je izvukao upravo iz ovih povijesnih događaja, uzevši oluju i suđenja kao početnu i krajnju točku priče, dok je samu priču usmjerio na živote žena u Vardøu i njihovu borbu za preživljavanjem - i surovih životnih uvjeta, i hajke muškaraca koji ih pod svaku cijenu žele kazniti i u njima zatrti svaku iskru neovisnosti i slobode.

Priča prati dvije žene: Maren, odraslu u Vardøu, koja je u oluji izgubila oca, brata i zaručnika; te Ursu, novopečenu suprugu novopečenog predstavnika vlasti u Vardøu, koja surovost života u ovom tmurnom gradiću nije mogla ni sanjati kada je pristala udati se i preseliti se onamo iz Bergena.

Neovisnu Maren guši život uz sve zloćudniju majku i potpuno nezainteresiranu šogoricu, dok preplašenu Ursu sve više šokira njen novi život i uloga supruge. Dvije žene će jedna u drugoj naći ne samo prijateljicu, nego i utjehu, snagu, potporu i ljubav.

I dok dio žena u Vardøu samo želi preživjeti i ostati slobodne od konstantnih nametanja vjere i načina za koje crkva misli da su ispravni, drugi dio žena, zajedno sa poslanikom i ostalim muškarcima koji su s njim došli provoditi pravdu iz obližnjeg dvorca, ne preza ni od čega da svoje sunarodnjakinje osudi na smrt. I to samo zbog toga što im se neka od njih zamjerila - svojim ponašanjem, načinom odijevanja, ili pak porijeklom i običajima.

"Mislila je da je vidjela najgore što se može vidjeti u toj luci, da se ništa ne može usporediti s opakošću one oluje. Ali sada zna kako je bila glupa kada je vjerovala da zlo postoji samo ondje, na pučini. Bilo je ovdje, među njima, hodalo na dvije noge, izričući osudu ljudskim jezikom."

Posebna pozornost u ovom romanu skrenuta je na problem naroda Sami, autohtonog naroda koji naseljava sjeverna područja Finske, Švedske i Norveške, a čiji su običaji (i više od toga vjerojatno zemlja!) smetali crkvenjacima i samoprozvanim utjerivačima ispravnosti. Neki se pripadnici ovog naroda i dan danas bore s diskriminacijom i oduzimanjem prava, iako su puno postigli da im se autohtoni status i običaji međunarodno priznaju i da ih se uključi u zajednicu.

Ljudska zloba ono je što je u ovom romanu fenomenalno opisano, a ono što je tužno je to da ista ta zloba i dalje živi - možda ne u obliku progona vještica, ali ima načina da se i danas probije i ugnjetava sve one koje smatra previše drugačijima, previše neovisnima, previše slobodnima. Posebno kad se radi o ženama.

Za okrivljene žene Vardøa, u ovom romanu, nažalost, nema milosti, no njihova snaga, prkos (pogotovo kod fenomenalne Kirsten) i borba nešto su što inspirira i zadivljuje, bez obzira na konačan ishod njihove životne priče.

Iskreno, početak romana me malo mučio, dok nisam pohvatala konce i ufurala se u priču, koja nije brza i nije baš ispunjena događajima, ali jako je zanimljiva i baš sam uživala čitajući je. Neće se svidjeti svima, pogotovo ako niste fan sporih radnji i priča u kojima ima puno atmosfere i nekakve melankolije (ne znam kako bih to bolje opisala). Usporedila bih ovaj roman s Eseškom zmijom, ili možda Nijemim pratiteljima, u smislu atmosfere i brzine odvijanja radnje, pa ako vam se neka od ovih knjiga svidjela (kao što meni jest), izgledno je da će i ova. Meni doista jest. 

__________________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/milosti/

srijeda, 20. studenoga 2024.

TRAGOM MJESECA, James Norbury

Izdavač: Stilus, 2024.
[eng. Following the Moon]
Prijevod: Lara Furlan Zaborac 

Veliki Panda i Sićušni Zmaj naučili su nas vidjeti ljepotu prijateljstva i doživljavati čaroliju u svakodnevici jednostavnih i običnih stvari svijeta oko nas. Naučili su nas i kako se nositi s promjenama u životu, nastavljajući uživati u malim radostima koje život sa sobom nosi. Jedan nas je Mačak, pak, uz pomoć razigranog Mačića, naučio filozofiji zena, čaroliji bivanja u trenutku i svjesnosti svih tih malih trenutaka od kojih nam se život sastoji, a koji nam često samo prođu nezamijećeno.

Svi ovi divni učitelji sada su mjesto ustupili jednom malenom psiću - Amayi, i jednom mudrom Vuku.

Priča o ovo dvoje prijatelja započinje Amayinom potragom za roditeljima, od kojih se odvojila tijekom jedne oluje. Lutajući naokolo, Amaya je naišla na čopor vukova, ne baš prijateljski nastrojenih, od čijih ju je ralja uspio spasiti ostarjeli vođa čopora. Stari Vuk, ni sam ne shvaćajući točno zašto je učinio to što je učinio, izuzev osjećaja da je učiniti to bilo jedino ispravno, odluči pomoći Amayi u njenoj potrazi i pratiti ju na njenom putu. Barem onoliko koliko može.


Naporan put preko planinskih prijevoja, kroz mračne šume i zaleđene vodopade, dvoje će suputnika provesti kroz mnoga iskušenja i opasnosti. Cilj tog puta često će im izmaći iz vida, zbog čega će Amaya očajavati i gubiti nadu, ali Vuk će uvijek biti tu da ju podsjeti da ništa nije izgubljeno sve dok se još trudiš i da je tvoj put uvijek tu, čak i ako ga ponekad ne vidiš jasno.
 

Priča o izgubljenom psiću i mudrom Vuku koji psiću odluči pomoći priča je o nesebičnom pružanju ruke nekome tko je u nevolji, priča o prijateljstvu, snazi i pomaganju drugima, ali je to i priča o prolaznosti, gubitku i smrti.

Smrt je prirodan dio života, ali bol koja uz nju uvijek ide ruku pod ruku, čini ju jako strašnim i teškim iskustvom. Iako tužna, ova priča uspijeva dočarati nam smrt kao nešto što nije samo strašno i crno, nego nešto s čim se moguće nositi, a rekla bih da je čak možda uspjela i opisati ju s određenom dozom ljepote i smirenosti, prihvaćanja bez obzira na bol koja je i dalje prisutna.

Filozofija prisutnosti u trenutku i proživljavanja svega onoga lijepoga u životu, čak i u teškim trenucima, koja je prisutna u svakoj knjizi Jamesa Norburya, prisutna je i ovdje, baš kao i njegove predivne ilustracije, koje svaku knjigu čine doista čarobnom. Svatko se u životu nekad izgubi i skrene s puta, ali bitno je samo nastaviti dalje, čak i kad je teško. A kada trag kojim idemo postane nejasan, treba vjerovati da ćemo ga s vremenom opet uspjeti jasno vidjeti, i nastaviti ga slijediti, dok nas ne odvede baš tamo gdje trebamo biti.

"'Postoje trenuci', nastavio je Mačak, 'u kojima smo učinili sve što možemo. Tada moramo naučiti odmaknuti se i dopustiti svemiru da djeluje u svoj svojoj nedokučivoj čudesnosti.'"

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/tragom-mjeseca/ 

ponedjeljak, 11. studenoga 2024.

ČETVRTO KRILO, Rebecca Yarros

Izdavač: Fokus, 2023.
1. knjiga Empyrean serijala
[eng. The Fourth Wing]
Prijevod: Anja Franjić

Kad je ogroman hype oko neke knjige, kao što je to bio slučaj i s ovom, ne znam više što očekivati. Nekad se priklonim hypeu, nekad se razočaram. Ova je knjiga u startu ipak imala jedan plus koji kod mene uvijek pali, a to su - zmajevi. :) E sad, kad bismo pobrisali zmajeve iz priče, ne znam bi li mi se svidjela ovoliko koliko jest, ali to onda ne bi ni bila ista priča, pa nema smisla o tome ni razmišljati.

Long story short: da, svidjela mi se. :)

Priča prati Violet Sorrengail, sitnu i krhku djevojku koja se čitav život obučavala za Kvadrant pisara, no majka (opaka vojna generalica) ju natjera da se prijavi u Kvadrant jahača, kao njeni stariji sestra i brat. Jahača zmajeva, jel. Sva djeca u Navarreu, kraljevstvu u kojem se radnja odvija, naime, školuju se tako da odabiru jedan od Kvadranata, tj. jedno od zanimanja koje pripada pojedinom Kvadrantu. Problem kod Kvadranta jahača je taj što je to jedini Kvadrant u kojem postoji mogućnost da kadeti umru, i to vrlo groznom i nasilnom smrću, a postotak onih koji svake godine umiru prilično je velik. Čak i nakon školovanja, budući da je Navarre u vječnom ratu s neprijateljima izvana, a kadeti i njihovi zmajevi automatski bivaju pridruženi vojsci, opasnost od iznenadne i nasilne smrti za jednog jahača nikada ne prestaje.

Zbog svoje veličine i građe Violet je u ozbiljnom zaostatku za ostalim kadetima, ali uspije preživjeti opasni inicijalni test i biva dodijeljena odredu Četvrtog krila. Tu nastaju dodatni problemi, budući da je vođa Četvrtog krila, Xanden Riorson, sin pobunjenika kojeg je pogubila upravo Violetina majka, što znači da bi ju vrlo vjerojatno najradije vidio mrtvu. No, kako obuka odmiče, Violet shvaća da stvari u ovom kraljevstvu nisu baš tako crno-bijele kakvima ih se predstavlja, a granice između prijatelja i neprijatelja sve su samo ne jasno određene.

Ovaj je roman određeni miks 'Žara u pepelu', 'Igara gladi' i 'Različite'. Imamo vojno društvo, poput onog u serijalu Sabaae Tahir, bespoštedne borbe kadeta nalik onima u serijalu Suzanne Collins te frakcijsku podijeljenost nalik na onu u serijalu Veronice Roth. A, kao što je to uvijek u apsolutno svim YA fantasy romanima, imamo i nezaobilaznu romansu, ovog puta u stilu enemies-to-lovers, što vam bude jasno već od prvog susreta Violet i Xadena.

Radnja je zanimljiva, fantasy svijet Rebecce Yarros odlično je zamišljen, ima tu puno tajni, prevara, sukoba i obrata koji sve skupa dodatno začine, a čak je i slow burn romansa glavnih likova prilično dobra. Šteta što sva ta napetost, koja se između Violet i Xadena neprestano nakuplja, kasnije rezultira jednom smiješno lošom scenom seksa, koju prati i salva nevjerojatno bedastog dirty talka. (Inače, ta me spicy scena zaskočila prilikom vožnje tramvajem, ali umjesto da mi bude vruće od začinjenosti same scene, vruće mi je bilo od neugode koliko je loša. No, bar je bilo smiješno. :D)

A zmajevi? Zmajevi su onaj jako dobar dio priče, koji me u tom smislu malo podsjetio i na 'Eragona', a način odabira jahača, pak, vrlo je nalik na onaj iz serije 'House of dragon'. Zmajevi su veličanstveni, jako su fora i sjajno su opisani, baš kao i magija koja ih obavija i koju njihovi jahači kanaliziraju. Jednostavno, sve je bolje kad su zmajevi uključeni u priču.

Neke dijelove priče i načine na koji se radnja razvila sam očekivala, dok su me neki baš iznenadili. Svidjela mi se, kraj pogotovo - ima onaj wow moment i tjera te da opsesivno nastaviš čitati iduće nastavke. Što i planiram, što prije. :)

______________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/cetvrto-krilo/