subota, 16. siječnja 2016.

LUMINARI, Eleanor Catton

Izdavač: Oceanmore, 2015.
[eng. The Luminaries]


Druga je polovica 19. stoljeća, vrijeme zlatne groznice na Novom Zelandu. U sumrak jedne večeri, dvanaestorica muškaraca okupila se u hotelu Crown, kako bi raspravili o čudnovatoj povezanosti nekolicine nedavnih događaja, koji su, na neki način, svakoga od njih u određenoj mjeri dotakli. Njihovom druženju priključit će se i nezvani gost, koji će ostati saslušati njihovu priču, s kojom je i sam povezan, iako za to još ne zna. Događaji koji spajaju ovu trinaestoricu ljudi tiču se jednog izgubljenog sanduka, jednog mrtvog čovjeka, jednog pokušaja samoubojstva i velike količine nestalog (ali i pronađenog) zlata.

'Luminari' su roman koji od čitatelja zahtijeva početnu strpljivost: na samom početku odmah nailazimo na mnogo likova i mnogo zagonetnih događaja, čije obrise vidimo tek u naznakama, tako da je potrebno malo vremena da se pohvataju svi početni konci ove priče. U trenutku kad konačno shvatite tko je tko i što treba istražiti, već ćete biti potpuno uvučeni u priču, bez da ste to uopće primijetili.

Način na koji je ova knjiga pisana - elokventno, maštovito, izlažući svu puninu spisateljskog dara autorice - jedan je od onih koji vas mame na čitanje baš zbog tog načina pisanja, tjera vas da iznova i iznova uranjate u ljepotu i vještinu napisanih riječi, čak i na onim dijelovima knjige koji su možda malo spori, mrvicu razvučeni ili trunčicu nezanimljivi.

Knjiga je prožeta aluzijama na astrologiju i povezanost priče sa zvijezdama, a dok ju čitate, to se na neki neobjašnjiv način može i osjetiti. Način na koji su neki od likova povezani jedan s drugim ili s određenim događajima, kao i način na koji se nešto dogodi ili ne dogodi baš u nekom određenom trenutku, natjerat će vas da se zapitate o tzv. povezanosti svemira, onoj tvrdnji da se sve, baš sve, događa s razlogom. U nekim trenucima počet ćete i razmišljati što bi bilo da se neki dio radnje odvio samo mrvicu drugačije: da je neki lik stigao samo trenutak ranije ili samo trenutak kasnije, da neka pogreška nije bila načinjena baš u tom trenu u kojem jest, ili da su se baš u tom trenutku, baš te večeri, zvijezde posložile samo malo drugačije.

Možda je neobično to što se radnja ove knjige, unatoč njenoj opširnosti, odvija u tek nekoliko mjeseci, a većim dijelom knjige u tek nekoliko dana ili tjedana - očekivali biste da 778 stranica knjige pričaju o širokom vremenskom periodu. Iako ima digresiranja u prošlost, kako bismo shvatili kako je došlo do nekih događaja u knjizi, glavni fokus radnje je na vrlo uskom vremenskom periodu od tek par tjedana. Možda baš zato što vremenski period nije baš širok, imamo prilike, čitajući, uživati u maestralno opisanim detaljima, koji bi se u nekom drugom slučaju možda utopili u ostatku radnje i ostali neprimjećeni. A upravo su ti detalji i bit priče i njene povezanosti sa položajem planeta i zvijezda u svemiru: filigranski izvezeni, oni potvrđuju onu teoriju da i najmanji događaj negdje na svijetu može uzrokovati događaj širokih razmjera negdje drugdje.

Mnogo je likova, koje je na samom početku teško pratiti, ali to se postupno mijenja kako nam se perspektiva pogleda na čitavu priču pomiče uvis i širi. Osim povezanosti između 12, odnosno 13, nazovimo to tako, glavnih likova, svaki od njih na neki je način povezan i sa svim sporednim likovima, a svaka, baš i najmanja povezanost, imat će nekog utjecaja na tijek odvijanja događaja u ovoj knjizi. Svaki lik je različit, jedinstven, svakog malo po malo upoznajemo do srži i svaki skriva neke svoje tajne. Svaki je od likova također i pun mana, a većinu ih je teško zavoljeti, u smislu da nam se neki od njih baš svidi sam po sebi: tu su (namjerni ili nenamjerni, ili pak tek povremeni) prevaranti, ubojice, lažljivci, ovisnici o drogama, beskrupulozni oportunisti, itd. No, prema temeljnoj odrednici knjige - da je sve povezano i sve se događa s nekim razlogom - svaki od likova na koncu uvijek dobije (u većoj ili manjoj mjeri) ono što ga ide.

Ne mogu reći da ovdje postoji nešto što mi se baš nije svidjelo. Jedina stvar koju bih možda voljela da je autorica 'doradila' je sam kraj, koji mi je u nekim dijelovima ostao pomalo nedorečen (a ovdje ponajprije mislim na sudbinu Francisa Carvera i kako je točno do nje došlo, taj je dio pomalo maglovito ispričan). Gledajući knjigu u cjelini, ona je za mene bila zanimljivo i s osobitom vještinom ispričano djelo, čiju sam svaku od 778 stranica s užitkom pročitala. Ali ona zahtijeva i malo strpljenja, ne brza pri odmatanju događaja i otkrivanju njihovih uzroka i svakim se detaljem bavi s dužnim poštovanjem, što ju možda ne čini pravim izborom za nestrpljive čitatelje. I za samu njenu opširnost trebat će vam vremena, pa vam preporučam da je se pokušate uhvatiti u pravom trenutku, kako biste joj se mogli posvetiti onako kako ona i zaslužuje.