Izdavač: Fokus, 2016.
[šved. Analfabeten son kunde räkna]
Nakon urnebesnog 'Stogodišnjaka', Jonas Jonasson napisao je još
urnebesniju (ako to mogu tako reći) knjigu. Prije no što sam ju krenula
čitati čula sam čak nekoliko komentara kako mu ova nije uopće tako dobra
kao 'Stogodišnjak', s čim se uopće ne slažem - meni je čak i bolja, i
to puno!
Jonasson je i u ovoj knjizi stvorio cijeli splet
nevjerojatno osebujnih i posve šašavih likova, koje je zatim stavio u
čitav niz posve nevjerojatnih i urnebesnih situacija iz kojih su se
njegovi likovi izvlačili na najluđe moguće načine. No, ovaj se put ipak
bavio malo mlađom populacijom od Allana i ekipe iz 'Stogodišnjaka'. :)
Glavna junakinja ove knjige je Nombeko, mlada južnoafrikanka iznimno
nadarena za matematiku, koju je život sa staze siromaštva i karijere
osobe zadužene za pražnjenje javnih zahoda, a 'zahvaljujući' jednom
pijanom inženjeru koji ju je zamalo pregazio na pločniku, odveo u posve
neočekivanom smjeru. Također posve neočekivano, na Nombekoinom novom
životnom putu naći će se tako 3 sestre Kineskinje, vješte
falsifikatorice keramičkih gusaka iz doba dinastije Han, dvojica
Holgera, od kojih jedan ne postoji, te i jedna tri i pol megatonska
atomska bomba viška, koja igrom slučaja završi ondje gdje ne bi trebala i
stvori razne probleme. Kad se u sve to još uplete švedski kralj, pa i
premijer, a i 2 agenta Mossada, stvori se jedno zaista lijepo klupko
zbrke, koje će se, pogađate, razmrsiti na način koji ni u snu ne bismo
očekivali.
Jonas Jonasson u ovoj je knjizi ponovno uspio istkati
jednu finu satiričnu priču, prožetu apsurdom i (crnim) humorom, ali i,
ponovno, jednom neiscrpnom dozom pozitive. Nombeko i njenim prijateljima
neprestano nešto neočekivano pomrsi planove za bolju budućnost, ali oni
unatoč tome nikada od njih posve ne odustanu i čitavo vrijeme ne
prestaju vjerovati da će, jednom, jednog dana, konačno svanuti to bolje
sutra o kojem sanjaju. A, na kraju krajeva, to je sve i čemu se svi mi
možemo nadati, zar ne? Da ćemo uspjeti ostvariti svoje snove bez obzira
na sve i bez obzira na to koliko će to trajati. Nombekoina priča
potvrđuje da je to itekako moguće. :)
Sad već karakteristično za Jonassona, i ovdje mu je uspjelo
dogodovštine svojih likova utkati u događaje iz uobičajene svjetske
povijesti i svoje likove pritom susresti s nekima od najznačajnijih
povijesnih ličnosti. A i ovdje on to čini tako vješto i pripovjedački
spretno, da smo mu skloni povjerovati da se sve zaista dogodilo baš tako
kako je on opisao, a, uz to, povremene kritike društva, koje su također
vješto utkane u ovu pripovijest, praćene uvijek britkim sarkazmom i
dozom ironije, čine sjajan začin ovom cjelokupnom djelu. A i svaka je na
mjestu.
(Osim toga, zanimljiva stvar je ta da, izgleda, Jonasson
gaji neobičnu fascinaciju prema atomskim bombama, koje se, kako se
čini, uvijek nekako nađu u centru zbivanja njegovih priča. :D)
Da skratim priču, ovo je zaista fenomenalna knjiga. Pravi ju je gušt
čitati i još je veći gušt družiti se s njenim likovima. Možda je pomalo
frustrirajuće čitati kako planovi tih likova neprestano, zbog stvari
koje čine isti ti likovi, padaju u vodu, ali uvijek ostaje onaj osjećaj i
ona vjera u to da će onaj idući plan konačno biti onaj pravi, onaj koji
će uspjeti. To se na kraju možda ne dogodi onako kako smo mislili da
bude, ali, kao i u 'Stogodišnjaku', i ovdje se na kraju svega nalazi
happy end. Kakav (i za koga), to ćete morati otkriti sami. ;)
