Izdavač: Profil, 2016.
1. knjiga Napolitanske tetralogije
[tal. L'amica geniale]
Svi su ju već pročitali - i svi o njoj pričaju samo najbolje. Krajnje je
vrijeme bilo da i ja provjerim što je to tako genijalno u 'Genijalnoj prijateljici'.
Priča o prijateljstvu dvije djevojčice - Elene i Lile - nije me ni najmanje razočarala. Elenina i Lilina priča tako je živopisna, tako životna, stvarna i fantastično napisana. Toliko realistično opisuje život u siromašnoj četvrti Napulja negdje polovicom prošlog stoljeća da sam pomislila da mora da je, barem djelomično, autobiografska. Nažalost, teško je saznati je li ova pomisao točna, budući da je teško uopće išta saznati o Eleni Ferrante.
Elena Ferrante pseudonim je iza kojeg stoji osoba čiji je identitet poznat samo Ferrantinom izdavaču. Spekuliralo se čak i o tome je li Ferrante uopće žena ili iza njenog pisanja zapravo stoji muškarac, no sve je te spekulacije sama Ferrante odbacila, i to u više navrata u različitim intervjuima, govoreći kako se cijelo to pitanje postavlja samo zbog ukorijenjenog mišljenja kako su ženski pisci na neki način 'slabiji' od muških.
Tko god zapravo bila Elena Ferrante, ne može se poreći da sjajno piše. Njena Napolitanska tetralogija, čiji je 'Genijalna prijateljica' prvi dio, u relativno je kratkom roku osvojila brojne čitatelje diljem svijeta, a nedavno je prema ovom književnom predlošku snimljena i vrlo hvaljena istoimena TV serija.
Priča počinje kada je započelo i prijateljstvo dviju djevojčica - u njihovom djetinjstvu, a zatim prati to prijateljstvo, kao i njih dvije, dok zajedno odrastaju, sazrijevaju, nose se s problemima života u siromaštvu, općeprihvaćenim nasiljem u obitelji, prvim ljubavima, prvim snovima i planovima za budućnost.
Ovo prijateljstvo nije uvijek sjajno niti stabilno - i ono, kao i Elena i Lila, proživljava trenutke nesigurnosti, sukoba, ispitivanja svojih granica. Ali, baš kao da su spojene nekim nevidljivim užetom, Elena i Lila unatoč svim međusobnim sukobima, poteškoćama i razilaženjima u mišljenjima, uvijek ostaju neraskidivo vezane jedna za drugu.
Kad počnete čitati, upadnete u život Elene i Lile samo tako, odjednom. A kad se nađete na tim prašnjavim ulicama Napulja, usred ljetne žege i krenete s Elenom i Lilom koračati kroz rajon u kojem su provele djetinjstvo, upoznavati ljude oko njih i posjećivati ista mjesta kao one, počnete se osjećati manje kao čitatelj, netko tko sve promatra sa strane, a više kao aktivni sudionik njihove priče. Sve je tako živopisno i stvarno opisano da vam Elenina braća, Lilini susjedi, svi njihovi prijatelji i poznanici djeluju kao da su i vaši.
Rijetko naiđete na par likova koji je u stanju dojmiti vas se onoliko koliko će to učiniti Elena i Lila. Dvije posve različite djevojčice: plaha i mirna Elena i buntovna i neustrašiva Lila pronaći će jedna drugu i biti jedna drugoj kompas, bez obzira kamo ih njihovi životni putevi odnijeli. Njihovo se prijateljstvo ponekad uopće ne čini prijateljskim, ponekad su žestoke suparnice, ponekad jedna drugu namjerno provociraju, ponekad se posve razilaze. Ali uvijek ostaju svjesne one druge i uvijek jedna drugu ponovno pronalaze.
Ne znam jesu li Zola, Gogolj, i drugi velikani našeg doba bili, u trenutku u kojem su objavili svoja djela, svjesni da će ta djela jednog dana postati klasici svjetske književnosti. Ne znam ni jesu li njihovi suvremenici bili svjesni da čitaju buduće klasike. Ali mislim da na nekim knjigama to nekako možeš namirisati. S nekim knjigama znaš da će i one postati klasici. Mislim da je ovo upravo jedna od takvih knjiga.
Dugo mi je trebalo da je se dohvatim, njoj je malo trebalo da me osvoji. A, s obzirom na to kako završava, neće mi trebati tako dugo da se dohvatim nastavka. Na kraju krajeva, sama je Ferrante rekla kako ova tetralogija nije zamišljena kao serijal od četiri romana, već više kao jedan roman u četiri sveska. Mislim da ću sva četiri vrlo brzo progutati, a vi, ako već niste pročitali, nemojte na to čekati ovako dugo kao ja. Upoznajte 'Genijalnu prijateljicu' i svu genijalnost s kojom je ispričana. Nećete zažaliti.
Priča o prijateljstvu dvije djevojčice - Elene i Lile - nije me ni najmanje razočarala. Elenina i Lilina priča tako je živopisna, tako životna, stvarna i fantastično napisana. Toliko realistično opisuje život u siromašnoj četvrti Napulja negdje polovicom prošlog stoljeća da sam pomislila da mora da je, barem djelomično, autobiografska. Nažalost, teško je saznati je li ova pomisao točna, budući da je teško uopće išta saznati o Eleni Ferrante.
Elena Ferrante pseudonim je iza kojeg stoji osoba čiji je identitet poznat samo Ferrantinom izdavaču. Spekuliralo se čak i o tome je li Ferrante uopće žena ili iza njenog pisanja zapravo stoji muškarac, no sve je te spekulacije sama Ferrante odbacila, i to u više navrata u različitim intervjuima, govoreći kako se cijelo to pitanje postavlja samo zbog ukorijenjenog mišljenja kako su ženski pisci na neki način 'slabiji' od muških.
Tko god zapravo bila Elena Ferrante, ne može se poreći da sjajno piše. Njena Napolitanska tetralogija, čiji je 'Genijalna prijateljica' prvi dio, u relativno je kratkom roku osvojila brojne čitatelje diljem svijeta, a nedavno je prema ovom književnom predlošku snimljena i vrlo hvaljena istoimena TV serija.
Priča počinje kada je započelo i prijateljstvo dviju djevojčica - u njihovom djetinjstvu, a zatim prati to prijateljstvo, kao i njih dvije, dok zajedno odrastaju, sazrijevaju, nose se s problemima života u siromaštvu, općeprihvaćenim nasiljem u obitelji, prvim ljubavima, prvim snovima i planovima za budućnost.
Ovo prijateljstvo nije uvijek sjajno niti stabilno - i ono, kao i Elena i Lila, proživljava trenutke nesigurnosti, sukoba, ispitivanja svojih granica. Ali, baš kao da su spojene nekim nevidljivim užetom, Elena i Lila unatoč svim međusobnim sukobima, poteškoćama i razilaženjima u mišljenjima, uvijek ostaju neraskidivo vezane jedna za drugu.
Kad počnete čitati, upadnete u život Elene i Lile samo tako, odjednom. A kad se nađete na tim prašnjavim ulicama Napulja, usred ljetne žege i krenete s Elenom i Lilom koračati kroz rajon u kojem su provele djetinjstvo, upoznavati ljude oko njih i posjećivati ista mjesta kao one, počnete se osjećati manje kao čitatelj, netko tko sve promatra sa strane, a više kao aktivni sudionik njihove priče. Sve je tako živopisno i stvarno opisano da vam Elenina braća, Lilini susjedi, svi njihovi prijatelji i poznanici djeluju kao da su i vaši.
Rijetko naiđete na par likova koji je u stanju dojmiti vas se onoliko koliko će to učiniti Elena i Lila. Dvije posve različite djevojčice: plaha i mirna Elena i buntovna i neustrašiva Lila pronaći će jedna drugu i biti jedna drugoj kompas, bez obzira kamo ih njihovi životni putevi odnijeli. Njihovo se prijateljstvo ponekad uopće ne čini prijateljskim, ponekad su žestoke suparnice, ponekad jedna drugu namjerno provociraju, ponekad se posve razilaze. Ali uvijek ostaju svjesne one druge i uvijek jedna drugu ponovno pronalaze.
Ne znam jesu li Zola, Gogolj, i drugi velikani našeg doba bili, u trenutku u kojem su objavili svoja djela, svjesni da će ta djela jednog dana postati klasici svjetske književnosti. Ne znam ni jesu li njihovi suvremenici bili svjesni da čitaju buduće klasike. Ali mislim da na nekim knjigama to nekako možeš namirisati. S nekim knjigama znaš da će i one postati klasici. Mislim da je ovo upravo jedna od takvih knjiga.
Dugo mi je trebalo da je se dohvatim, njoj je malo trebalo da me osvoji. A, s obzirom na to kako završava, neće mi trebati tako dugo da se dohvatim nastavka. Na kraju krajeva, sama je Ferrante rekla kako ova tetralogija nije zamišljena kao serijal od četiri romana, već više kao jedan roman u četiri sveska. Mislim da ću sva četiri vrlo brzo progutati, a vi, ako već niste pročitali, nemojte na to čekati ovako dugo kao ja. Upoznajte 'Genijalnu prijateljicu' i svu genijalnost s kojom je ispričana. Nećete zažaliti.
