Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. Silent victim]
Prijevod: Andrea Marić
Prije no što je odabrala spisateljski poziv, Caroline Mitchell radila je
kao policijska detektivka na Odjelu za kriminalističke istrage, gdje se
specijalizirala za rad sa žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. U
radu s ovim posebno osjetljivim i ranjivim skupinama Mitchell je
pronašla svoj izvor inspiracije za kriminalističke romane koje je
kasnije počela pisati. Svojim romanima Mitchell pokušava dati glas
žrtvama koje se često boje progovoriti o strahotama kroz koje su prošle i
ujedno osvijestiti druge da prepoznaju alarmantne situacije koje se
događaju posvuda oko njih i potaknuti ih da na vrijeme reagiraju.
Ovaj roman bavi se temom emocialnog i psihičkog zlostavljanja, odnosno navođenja žrtve da sama pristane na zlostavljanje. Kako sama kaže, Mitchell se ovom temom i prečesto susretala tijekom svog rada u policiji, te je ovim romanom željela potaknuti bilo koga tko se nađe u sličnoj situaciji da potraži pomoć. Jer, za svaki slučaj koji bude prijavljen policiji, postoji ih još mnogo, mnogo više za koje se nikada ne dozna, većinom zbog straha žrtava - ne samo od svojih zlostavljača, već straha od reakcije okoline i srama zbog svega što se dogodilo, iako ništa od toga nije bila njihova krivnja.
Priča prati Emmu, udanu ženu i majku malog djeteta, koja pokušava pobjeći od trauma iz prošlosti. Naime, Emmu je, kao tinejdžericu, njen tadašnji učitelj Luke Priestwood namamio u seksualnu vezu, tijekom i nakon koje ju je psihički i emocionalno zlostavljao. Sve je otišlo tako daleko da ga se Emma počela bojati, a u strahu od onoga što bi joj mogao učiniti, nehotice ga je ubila.
Sam roman započinje scenom zakapanja tijela, nakon čega ubrzo upoznajemo sve likove preko kojih pratimo ovu priču: Emmu, Lukea i Emminog supruga Alexa. Godinama poslije nehotičnog ubojstva, Emma ponovno počinje proživljavati stare paranoje. Uvjerena da se Luke vratio progoniti je, Emma odlazi na mjesto na kojem ga je pokopala kako bi sama sebe umirila, ali ono što pronalazi umjesto toga je - prazan grob. Je li moguće da je Luke cijelo ovo vrijeme živ? I, ako jest, kako joj se planira osvetiti? Emma je uvjerena da je Lukeova osveta neminovna, pitanje je samo je li dovoljno jaka da još jednom prođe kroz pakao kroz koji je bila prisiljena proći kao tinejdžerica. A ako se ovdje ipak ne radi o Lukeu, što se zapravo događa?
Iako već na početku romana svjedočimo zakapanju tijela, do kraja ove priče puno će se više toga iskopati od samo jedne tajne. Emma je bila uvjerena da je zakopala sve svoje kosture, ali tih je kostura u njenom ormaru puno više no što ih u taj ormar stane.
Prva polovica knjige teče prilično jednolično, uz tek poneki iznenađujući događaj. Tijekom tog vremena fokusirani smo na upoznavanje temeljnih likova ove priče, povezanosti između njih i kronologije događaja unutar same priče. Kako se radnja razvija, počinjemo razaznavati uloge koje svaki od likova u ovoj priči ima: uloge Emme kao žrtve, Lukea kao predatora, i Alexa koji samo pokušava u svemu što se događa pronaći neki smisao. Tko je zapravo prešućena žrtva ovdje? Ne ona osoba na koju ćete prvo pomisliti.
Upravo je na primjeru Alexa Mitchell sjajno prikazala kako se okolina prema žrtvi često odnosi nepovjerljivo, i sa sumnjom u njihovu verziju događaja. I samima vam neće biti posve jasno što se dogodilo prije svih tih godina, budući da je Emma prilično nepouzdana pripovjedačica. I Alex i Emma u određenim trenucima postaju nepovjerljivi jedno prema drugome, te se, umjesto da riješe svoje probleme međusobno i porazgovaraju o onome što ih muči, okreću sumnji i stvaraju distance.
Luke je također sjajno prikazan kao predator koji lako okrene svaku stvar u svoju korist. Kao većina sociopata, i za Lukea bi njegova okolina teško povjerovala da je zlikovac u nečijoj priči - toliko dobro igra svoju ulogu.
Nakon polovice knjige stvari se znatno ubrzaju i razna iznenađenja počinju iskrsavati, razni kosturi ispadati iz raznih ormara. Čini se da kojim god putem kreneš svaki vodi u propast, a prošlost te slijedi kamo god išao. Kraj, iako malčice zbrzan, donosi razrješenje svih sumnji i pitanja.
Mislim da je Mitchell uspjela u svom naumu da prikaže kako točno djeluju predatori, kako mame svoje žrtve i kako te žrtve cijelo vrijeme misle da je sve ono što se događa njihova krivnja. Važno je podizati svijest o ovim temama, a Mitchell si je zadala zadatak da svojim romanima čini upravo to. Ako zbog njenog truda netko negdje uspije reagirati na vrijeme, netko negdje prijaviti zlostavljanje kojeg se srami, i netko negdje uloviti i kazniti zlostavljača koji se godinama prije toga uspješno izvlačio, taj će zadatak biti i više no uspješno obavljen.
Ovaj roman bavi se temom emocialnog i psihičkog zlostavljanja, odnosno navođenja žrtve da sama pristane na zlostavljanje. Kako sama kaže, Mitchell se ovom temom i prečesto susretala tijekom svog rada u policiji, te je ovim romanom željela potaknuti bilo koga tko se nađe u sličnoj situaciji da potraži pomoć. Jer, za svaki slučaj koji bude prijavljen policiji, postoji ih još mnogo, mnogo više za koje se nikada ne dozna, većinom zbog straha žrtava - ne samo od svojih zlostavljača, već straha od reakcije okoline i srama zbog svega što se dogodilo, iako ništa od toga nije bila njihova krivnja.
Priča prati Emmu, udanu ženu i majku malog djeteta, koja pokušava pobjeći od trauma iz prošlosti. Naime, Emmu je, kao tinejdžericu, njen tadašnji učitelj Luke Priestwood namamio u seksualnu vezu, tijekom i nakon koje ju je psihički i emocionalno zlostavljao. Sve je otišlo tako daleko da ga se Emma počela bojati, a u strahu od onoga što bi joj mogao učiniti, nehotice ga je ubila.
Sam roman započinje scenom zakapanja tijela, nakon čega ubrzo upoznajemo sve likove preko kojih pratimo ovu priču: Emmu, Lukea i Emminog supruga Alexa. Godinama poslije nehotičnog ubojstva, Emma ponovno počinje proživljavati stare paranoje. Uvjerena da se Luke vratio progoniti je, Emma odlazi na mjesto na kojem ga je pokopala kako bi sama sebe umirila, ali ono što pronalazi umjesto toga je - prazan grob. Je li moguće da je Luke cijelo ovo vrijeme živ? I, ako jest, kako joj se planira osvetiti? Emma je uvjerena da je Lukeova osveta neminovna, pitanje je samo je li dovoljno jaka da još jednom prođe kroz pakao kroz koji je bila prisiljena proći kao tinejdžerica. A ako se ovdje ipak ne radi o Lukeu, što se zapravo događa?
Iako već na početku romana svjedočimo zakapanju tijela, do kraja ove priče puno će se više toga iskopati od samo jedne tajne. Emma je bila uvjerena da je zakopala sve svoje kosture, ali tih je kostura u njenom ormaru puno više no što ih u taj ormar stane.
Prva polovica knjige teče prilično jednolično, uz tek poneki iznenađujući događaj. Tijekom tog vremena fokusirani smo na upoznavanje temeljnih likova ove priče, povezanosti između njih i kronologije događaja unutar same priče. Kako se radnja razvija, počinjemo razaznavati uloge koje svaki od likova u ovoj priči ima: uloge Emme kao žrtve, Lukea kao predatora, i Alexa koji samo pokušava u svemu što se događa pronaći neki smisao. Tko je zapravo prešućena žrtva ovdje? Ne ona osoba na koju ćete prvo pomisliti.
Upravo je na primjeru Alexa Mitchell sjajno prikazala kako se okolina prema žrtvi često odnosi nepovjerljivo, i sa sumnjom u njihovu verziju događaja. I samima vam neće biti posve jasno što se dogodilo prije svih tih godina, budući da je Emma prilično nepouzdana pripovjedačica. I Alex i Emma u određenim trenucima postaju nepovjerljivi jedno prema drugome, te se, umjesto da riješe svoje probleme međusobno i porazgovaraju o onome što ih muči, okreću sumnji i stvaraju distance.
Luke je također sjajno prikazan kao predator koji lako okrene svaku stvar u svoju korist. Kao većina sociopata, i za Lukea bi njegova okolina teško povjerovala da je zlikovac u nečijoj priči - toliko dobro igra svoju ulogu.
Nakon polovice knjige stvari se znatno ubrzaju i razna iznenađenja počinju iskrsavati, razni kosturi ispadati iz raznih ormara. Čini se da kojim god putem kreneš svaki vodi u propast, a prošlost te slijedi kamo god išao. Kraj, iako malčice zbrzan, donosi razrješenje svih sumnji i pitanja.
Mislim da je Mitchell uspjela u svom naumu da prikaže kako točno djeluju predatori, kako mame svoje žrtve i kako te žrtve cijelo vrijeme misle da je sve ono što se događa njihova krivnja. Važno je podizati svijest o ovim temama, a Mitchell si je zadala zadatak da svojim romanima čini upravo to. Ako zbog njenog truda netko negdje uspije reagirati na vrijeme, netko negdje prijaviti zlostavljanje kojeg se srami, i netko negdje uloviti i kazniti zlostavljača koji se godinama prije toga uspješno izvlačio, taj će zadatak biti i više no uspješno obavljen.
_____________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/37RwO59
