ponedjeljak, 24. travnja 2023.

KULA TMINE III: PUSTE ZEMLJE, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2018.
3. dio serijala Kula tmine
[eng. The Waste lands]
Prijevod: Mate Maras
 

"Neobično i neobičudnije."

Ova rečenica, na koju sam naišla u 21. poglavlju, baš mi je nekako savršeno opisala nastavak putovanja ovim Kingovim serijalom. Nakon čudovišnih jastoga i tajanstvenih vrata iza kojih je pronašao suputnike, zbog čega prema Kuli tmine više ne korača sam, Roland zalazi sve dublje u fantastični svijet kojem je Kula središte, a ono što putem susreće sve je neobičnije. Neobičudnije.

U društvu svojih novih prijatelja, upotpunjenih jednim preslatkim rakunolikim stvorenjem u koje sam se skroz zaljubila - Ojem, Roland se, korak po korak, nastavlja približavati svojem konačnom odredištu - Kuli tmine. Sama Kula još je daleko, a put do nje Rolanda i ekipu vodi kroz grad Lud, čiji naziv je tek naznaka fantastičnih i opasnih ludosti na koje će ondje naići.

Već su i sami žitelji Luda priča za sebe, a mastermajnd koji spava duboko ispod ovog grada i drži grad u šaci jedan je potpuno psihotični - vlak. Taj vlak je Rolandu, Eddieju, Jakeu, Susanni i Oju ujedno i jedini izlaz, koliko god psihotičan i opasan bio.

Borbe prsa o prsa i revolveraški obračuni izmjenjuju se, kao i do sada, s borbama psihičke prirode, a Rolandu i njegovim suputnicima životi ovise o ishodu i jednih i drugih. Radnja ide iz napete u napetiju, dok se halucinogeni krajolik kojim društvo cijelo vrijeme korača mijenja iz ludog u još luđe. Ako smo do sada mislili da smo u nečemu nalik Zemlji čuda, sada smo to već i nadišli: ovo je Zemlja čuda na stotu. Fantastična!

Kingov stil pisanja u ovom serijalu mijenja fokus od onog koji je usmjeren na čitavu priču do onog koji je usmjeren na pojedinog lika unutar te priče. Sve je to, dakako, savršeno izbalansirano, tako da svakim novim romanom unutar serijala širimo (vrlo detaljnu) sliku svijeta kojeg je King ovdje stvorio.

Ovaj mi je dio najbolji do sada, najviše me zaokupio i najbrže sam ga, čini mi se, pročitala. Ekipa koju je Roland oko sebe okupio sve više djeluje kao prava ekipa, međusobno se štiteći, nadopunjujući i čineći neodvojivu cjelinu. Njen mi je najdraži dio Oj, koji se ispostavi kao neprocjenjivi dodatak ovoj družini, iako na prvu možda nije izgledalo da će ispasti baš tako.

Puste zemlje fascinantan su krajolik, a koračati njima (ili se kroz njih voziti u utrobi poludjelog vlaka s bipolarnim poremećajem) nezaboravno je iskustvo. King je s razlogom majstor svog zanata, a sa svakim novim poglavljem u ovom opsežnom serijalu to se sve više i više potvrđuje.

Uz nezaobilaznu pustolovinu i akciju, uz sva horortastična čudesa s kojima nas King ovdje upoznaje, on napetost vješto razbija humorom, koji je često iste boje kao i svijet oko njega, ali uz kojeg se sa svim situacijama nekako lakše nositi.

Mogla bih vam svašta pričati o ovoj knjizi, iznijeti razne detalje, ali nisam sigurna koliko bih uspjela izbjeći spojlanje. Reći ću samo da je kraj - ponovno - posve neočekivan. Budući da - očito - idemo iz neobičnog u sve neobičudnije, a uzimajući u obzir kroz što smo sve već prošli, čak me pomalo i strah onoga što tek dolazi. ...Što me neće spriječiti da (gladno!) nastavim dalje.
______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3LqkAYf