Kad vjerno pratiš neki serijal, koji je sa
svakim novim nastavkom sve napetiji i napetiji, na korak do finala
očekuješ nešto zbilja wow! Grand finale. Epsku bitku dobra i zla. Oluju
svih oluja.
Oluja koja se postepeno formirala u prethodne tri
knjige u ovoj je počela nesmiljeno harati. Mračitelj je u velikom
pohodu, njegovi džinovi, uz pomoć vojske Keris Veturie, pale i
uništavaju sve pred sobom. Pobunjenicima i ostatku Carstva koje je još
odano Caru, odnosno Heleni, carevoj Krvosljednici, sve je teže odupirati
se i opstajati u sve češćim i bespoštednijim bitkama. Davno izrečeno
proročanstvo o kraju svega što postoji na rubu je ostvarivanja.
Ipak,
junaci ove tetralogije još se bore i ne odustaju. Laia, Helena, pa čak i
Elias, ograničen svojim novim položajem Banu-al-Mautha, uporno pružaju
otpor Mračitelju i vjeruju u svoju konačnu pobjedu. A sukob svih sukoba
sve je bliže...
Ovaj me serijal zarobio kao malokoji prije njega,
i doista me oduševio. Kroz sve tri prethodne knjige ova se priča
granala, rasla zajedno s likovima i bivala sve zanimljivija i sve
neizvjesnija. I evo nas tu, tren prije oluje.
Suprotno mojim
očekivanjima, u ovoj je knjizi tempo radnje puno sporiji no što je to
bio u ranijim nastavcima. Napetost koja se akumulirala i dovela do ove
knjige nekako je zastala i prestala bujati, i sve je utihnulo baš kao da
je doista došlo neko zatišje prije oluje koja se očekuje svaki čas. Ta
oluja ovdje doista i stigne, no potom i prođe - doslovno - u samo par
stranica. Malo me ošamutila ta posljednja bitka, tako kratka i tako...
lagana? Ne znam kako bih to bolje objasnila, ali, kada, primjerice,
igraš neku igricu, i boriš se sa sve žešćim i žešćim neprijateljima,
znajući da te na zadnjem levelu čeka onaj najžešći, 'big boss', do kojeg
jedva dođeš i - onda ga poraziš samo tako - nekako ti nije jasno što se
to tu sad dogodilo. Je li to - to?
Da, kraj je malo antiklimaktičan, da tako to kažem.
Priča
je, ipak, dobila svoj zasluženi kraj, a taj kraj nije bio bez ozbiljnih
posljedica. Laia, Elias, i pogotovo Helena, stavili su sve na kocku i
dali sve od sebe kako bi porazili Mračitelja i spasili svijet. Puno su
toga riskirali, puno toga izgubili, puno ožiljaka putem skupili. Helena,
moj omiljeni lik, je u ovom ruskom ruletu definitivno najgore prošla.
(Zašto mrziš Helenu, Sabaa? Zašto joj ne daš ni trunčicu predaha?) :/
Rast
likova kroz ovaj serijal baš je jako vidljiv, i jedan je od najboljih
uopće. Sabaa Tahir odradila je fantastičan posao s njihovom
karakterizacijom. Ono što joj je bio motiv kod pisanja ove, posljednje
knjige tetralogije, kako je rekla u jednom intervjuu, je kroz knjigu
prikazati kako je cijena rata uvijek previsoka, kakva god ona bila.
Uvijek će biti nekoga tko će patiti. No, uvijek će biti i nade, a to je
također ovdje, i to baš u onim najbeznadnijim trenucima, izvrsno
prikazano.
Arapska i islamska mitologija, i sva fantastična bića i
magija koja iz nje proizlaze, dobili su svoje upečatljivo mjesto u
žanru fantastične književnosti, a ovaj se serijal pridružuje onim
najboljima koji to mjesto zauzimaju. Svijet koji je Sabaa Tahir ovdje
izgradila ostat će s nama još dugo nakon čitanja.
Unatoč tome što
posljednja knjiga nije baš posve opravdala očekivanja u smislu tog
velikog finala koje smo svi nestrpljivo čekali, ovo je definitivno
serijal kojeg niti jedan ljubitelj fantastike ne bi smio zaobići. Sabaa
Tahir već je postala autorica čije se knjige željno iščekuju, a sa
svakom idućom, sigurna sam, samo će potvrđivati taj svoj status.
__________________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3MYTFUI
