Izdavač: Egmont, 2018.
[eng. Sometimes I lie]
Roman prvijenac britanske autorice Alice Feeney još je jedan u nizu jako
dobrih trilera koji će, kako se čini, obilježiti ovu godinu. S
nepouzdanom pripovjedačicom u glavnoj ulozi i nizom zagonetnih likova s
kojima nas ona upoznaje, dobra doza napetosti i misterije je unaprijed
već osigurana.
Nepouzdanoj pripovjedačici ime je Amber Reynolds, a razlog njene nepouzdanosti je to što se nalazi u komi. Amber se ne sjeća što joj se točno dogodilo zbog čega je dospjela u stanje u kojem se nalazi niti se jasno sjeća događaja koji su tome prethodili. Komadiće tih događaja ona skuplja slušajući ljude oko sebe, s kojima ne može ni na koji način komunicirati i koji su nesvjesni njene prisutnosti. Malo po malo, Amber se prisjeća tjedna koji je prethodio njenoj nesreći ili što god da je to bilo što je ju je dovelo u bolnicu u kojoj se sada nalazi, a što se više toga prisjeća, sve je uvjerenija da je u sve to na neki način bio upleten i njen suprug, Paul.
Tajne iz Amberina života isprepliću se s tajnama ljudi oko nje, tvoreći zamršenu priču punu preobrata i iznenađenja, a likovi koji tom pričom prolaze neprestano se mijenjaju kako se njihove tajne otkrivaju i kako ih, pod svjetlom tih novootkrivenih tajni, drugačije vidimo. Nitko i ništa nije baš onakav/onakvo kakvim se čini, a čitavu priču i sve tajne koje skriva doista je teško pogoditi.
Priča je ispričana u tri različita sloja, odnosno tri različita vremenska razdoblja. Tako pratimo događaje koji se odvijaju u sadašnjosti, događaje u tjednu koji je tome prethodio i događaje iz nešto dalje prošlosti, koji su nam predstavljeni putem dnevničkih zapisa jedanaestogodišnje djevojčice. Svi su ovi događaji na neki način povezani i svi su jednako zagonetni, a na nama je da čitajući uhvatimo nit koja ih spaja.
Odmah na početku Amber nam otkriva tri bitne stvari o samoj sebi: kako se nalazi u komi, kako misli da je suprug više ne voli i kako ponekad laže. Ovom zadnjom informacijom Amber dodatno podebljava svoju ulogu nepouzdane pripovjedačice, jer u njenu ionako nepouzdanu verziju događaja (zbog činjenice da je u komi i ne sjeća se što joj se dogodilo) sada imamo još više razloga sumnjati.
Ovaj se triler ne vrti oko nekog zagonetnog slučaja ubojstva ili nestanka, što je obično slučaj, već je u srcu cijele priče nevjerojatna obiteljska drama prepuna tajni i skrivenih kostura u ormaru. Neke dijelove priče ćete možda uspjeti predvidjeti, ali nikako ne i sve njih i nikako ne i cijelu priču. Ova priča doslovno obiluje obratima, manje i više vjerojatnima, a onaj posljednji, glavni obrat naprosto je maestralan. Kraj me posve iznenadio. Očekivala sam nešto u tom smjeru, ali ne baš i ono što se doista dogodilo.
Jedina stvar koja mi je možda bila višak u cijeloj priči je Edward, mislim da bi priča bila sasvim dobra i bez njega.
Što još reći? Dobar, dobar, doooobar triler! Ako volite zagonetne priče, nepouzdane pripovjedače, obiteljske drame, dramatične preokrete i iznenađujuće svršetke, provjerite zašto Amber ponekad laže. Nećete se razočarati.
A možda i hoćete. Možda i ja ponekad lažem. :P
Najbolje da pročitate i provjerite sami, za svaki slučaj.
Nepouzdanoj pripovjedačici ime je Amber Reynolds, a razlog njene nepouzdanosti je to što se nalazi u komi. Amber se ne sjeća što joj se točno dogodilo zbog čega je dospjela u stanje u kojem se nalazi niti se jasno sjeća događaja koji su tome prethodili. Komadiće tih događaja ona skuplja slušajući ljude oko sebe, s kojima ne može ni na koji način komunicirati i koji su nesvjesni njene prisutnosti. Malo po malo, Amber se prisjeća tjedna koji je prethodio njenoj nesreći ili što god da je to bilo što je ju je dovelo u bolnicu u kojoj se sada nalazi, a što se više toga prisjeća, sve je uvjerenija da je u sve to na neki način bio upleten i njen suprug, Paul.
Tajne iz Amberina života isprepliću se s tajnama ljudi oko nje, tvoreći zamršenu priču punu preobrata i iznenađenja, a likovi koji tom pričom prolaze neprestano se mijenjaju kako se njihove tajne otkrivaju i kako ih, pod svjetlom tih novootkrivenih tajni, drugačije vidimo. Nitko i ništa nije baš onakav/onakvo kakvim se čini, a čitavu priču i sve tajne koje skriva doista je teško pogoditi.
Priča je ispričana u tri različita sloja, odnosno tri različita vremenska razdoblja. Tako pratimo događaje koji se odvijaju u sadašnjosti, događaje u tjednu koji je tome prethodio i događaje iz nešto dalje prošlosti, koji su nam predstavljeni putem dnevničkih zapisa jedanaestogodišnje djevojčice. Svi su ovi događaji na neki način povezani i svi su jednako zagonetni, a na nama je da čitajući uhvatimo nit koja ih spaja.
Odmah na početku Amber nam otkriva tri bitne stvari o samoj sebi: kako se nalazi u komi, kako misli da je suprug više ne voli i kako ponekad laže. Ovom zadnjom informacijom Amber dodatno podebljava svoju ulogu nepouzdane pripovjedačice, jer u njenu ionako nepouzdanu verziju događaja (zbog činjenice da je u komi i ne sjeća se što joj se dogodilo) sada imamo još više razloga sumnjati.
Ovaj se triler ne vrti oko nekog zagonetnog slučaja ubojstva ili nestanka, što je obično slučaj, već je u srcu cijele priče nevjerojatna obiteljska drama prepuna tajni i skrivenih kostura u ormaru. Neke dijelove priče ćete možda uspjeti predvidjeti, ali nikako ne i sve njih i nikako ne i cijelu priču. Ova priča doslovno obiluje obratima, manje i više vjerojatnima, a onaj posljednji, glavni obrat naprosto je maestralan. Kraj me posve iznenadio. Očekivala sam nešto u tom smjeru, ali ne baš i ono što se doista dogodilo.
Jedina stvar koja mi je možda bila višak u cijeloj priči je Edward, mislim da bi priča bila sasvim dobra i bez njega.
Što još reći? Dobar, dobar, doooobar triler! Ako volite zagonetne priče, nepouzdane pripovjedače, obiteljske drame, dramatične preokrete i iznenađujuće svršetke, provjerite zašto Amber ponekad laže. Nećete se razočarati.
A možda i hoćete. Možda i ja ponekad lažem. :P
Najbolje da pročitate i provjerite sami, za svaki slučaj.
