Izdavač: Sonatina, 2022.
3. knjiga Cursebreakers serijala
[eng. A Vow so bold and deadly]
Prijevod: Ana Briški Đurđevac
Nakon tajni, zahuktalog neprijateljstva i nemira koji su kraljevstva
Emberfall i Syhl Shallow u prošlom nastavku doveli na rub rata, u finalu
ove bajkovite trilogije sve se raspliće i privodi kraju. Ne znam kakav
ste kraj očekivali, ali meni se svidio. Ako mene pitate, završilo je baš
onako kako treba. And then some. :)
Iako ni Rhen ni Grey nemaju neku osobitu želju zaratiti jedan s drugim, spletke čarobnice Lilith neće im ostaviti mnogo izbora. Dok se njih dvojica pripremaju za rat, Harper i Lia Mara ne odustaju od svojih snova o miru, samo što se ti snovi sve više čine potpuno neostvarivima. A kako će narodi obaju kraljevstava prihvatiti starog ili novog vladara, nije moguće procijeniti. Dodajmo tome vječno prisutni strah od magije, i jasno je da kotao u kojem je sve to skupa pomiješano samo što ne provre. A 60 dana primirja sve brže ističe...
Nasljedstvo, magija, ljubav, kletve, zakletve, odanost, prijateljstvo i briga za dobrobit kraljevstva, sve su to sastojci koji su se u ovoj trilogiji već dobro izmiješali, a sada je konačno došao trenutak da vidimo što će od njih proizaći. Krhka savezništva koja su do sada sklopljena moraju se ili učvrstiti ili će se slomiti, a veze koje povezuju likove koji su tih savezništava dio neprestano variraju u snazi, ali su ipak i dalje tu.
Svaki je lik daleko nadrastao svoju početnu ulogu u ovoj priči i oformio se kao posve nova osoba. Grey i Lia Mara nekako su najbolje prošli u toj karakterizaciji, dok su Rhen i Harper malo potonuli i izgubili značaj. Barem meni. Od Harper sam očekivala puno vodeći se prvom knjigom, ali se ona kroz ostale dvije samo sve više povlačila na margine. Rhen, sebi svojstveno, ponekad je potpuni idiot, ponekad ispadne ok, no ne baš i puno više od toga. Lia Mara, Grey, pa posebno i Jake, Noah, Iisak i Tycho puno su mi draži i pokazali su se kao puno snažnije, zanimljivije i jednostavno bolje osobe od ikoga drugog u ovoj priči.
Svidjelo mi se kako je ova priča privedena svome kraju, bilo je tu i napetosti i sukoba i previranja, ali kraj je onakav kakav sam i priželjkivala i očekivala da će biti. Jedino mi fali malo više razrade iza Lilithinih postupaka, malo dubljeg poniranja u njenu motivaciju. I ta finalna borba prilično je brzo završila, ali okej. Bitno da je gotovo. :)
Svidio mi se kraj, a sviđa mi se i čitava trilogija. Ovo je jedna od onih priča zbog kojih se trgneš iz reading slumpa, ako te pogodi, i koju čitaš bez stajanja, jer te zanima kako će se dalje odvijati. Falio mi je taj osjećaj u zadnje vrijeme, i drago mi je da sam ga uspjela naći baš u Emberfallu.
Iako ni Rhen ni Grey nemaju neku osobitu želju zaratiti jedan s drugim, spletke čarobnice Lilith neće im ostaviti mnogo izbora. Dok se njih dvojica pripremaju za rat, Harper i Lia Mara ne odustaju od svojih snova o miru, samo što se ti snovi sve više čine potpuno neostvarivima. A kako će narodi obaju kraljevstava prihvatiti starog ili novog vladara, nije moguće procijeniti. Dodajmo tome vječno prisutni strah od magije, i jasno je da kotao u kojem je sve to skupa pomiješano samo što ne provre. A 60 dana primirja sve brže ističe...
Nasljedstvo, magija, ljubav, kletve, zakletve, odanost, prijateljstvo i briga za dobrobit kraljevstva, sve su to sastojci koji su se u ovoj trilogiji već dobro izmiješali, a sada je konačno došao trenutak da vidimo što će od njih proizaći. Krhka savezništva koja su do sada sklopljena moraju se ili učvrstiti ili će se slomiti, a veze koje povezuju likove koji su tih savezništava dio neprestano variraju u snazi, ali su ipak i dalje tu.
Svaki je lik daleko nadrastao svoju početnu ulogu u ovoj priči i oformio se kao posve nova osoba. Grey i Lia Mara nekako su najbolje prošli u toj karakterizaciji, dok su Rhen i Harper malo potonuli i izgubili značaj. Barem meni. Od Harper sam očekivala puno vodeći se prvom knjigom, ali se ona kroz ostale dvije samo sve više povlačila na margine. Rhen, sebi svojstveno, ponekad je potpuni idiot, ponekad ispadne ok, no ne baš i puno više od toga. Lia Mara, Grey, pa posebno i Jake, Noah, Iisak i Tycho puno su mi draži i pokazali su se kao puno snažnije, zanimljivije i jednostavno bolje osobe od ikoga drugog u ovoj priči.
Svidjelo mi se kako je ova priča privedena svome kraju, bilo je tu i napetosti i sukoba i previranja, ali kraj je onakav kakav sam i priželjkivala i očekivala da će biti. Jedino mi fali malo više razrade iza Lilithinih postupaka, malo dubljeg poniranja u njenu motivaciju. I ta finalna borba prilično je brzo završila, ali okej. Bitno da je gotovo. :)
Svidio mi se kraj, a sviđa mi se i čitava trilogija. Ovo je jedna od onih priča zbog kojih se trgneš iz reading slumpa, ako te pogodi, i koju čitaš bez stajanja, jer te zanima kako će se dalje odvijati. Falio mi je taj osjećaj u zadnje vrijeme, i drago mi je da sam ga uspjela naći baš u Emberfallu.
P.S.: Brigid Kemmerer zna kako napisati romantičnu, seksi scenu. Dvaput. :) Loved it!
____________________________________________
