ponedjeljak, 9. ožujka 2020.

KULA TMINE: REVOLVERAŠ, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2017.
1. knjiga serijala Kula tmine
[eng. The Dark Tower: The Gunslinger] 
 

Mislim da ne postoji knjiga koja me tako potpuno zaintrigirala i uvukla u sebe, a istovremeno i tako potpuno isfrustrirala dok sam je čitala, kao što je to 'Revolveraš'.

Početak Kingovog epskog serijala 'Kula tmine' nije kao niti jedna njegova knjiga koju ste možda pročitali. 'Kralj horora' i u drugim je svojim djelima znao zaći na područje fantastike, mistike i raznih drugih žanrova, ali svijet koji je stvorio u ovom serijalu nije nalik ni na što što je prije ili poslije njega napisao. Originalan i intrigantan svijet u koji ulazimo 'Revolverašem' nešto je posve posebno, ne samo kod Kinga, već i u žanru fantastike općenito.

Priča prati Rolanda, posljednjeg Revolveraša, u njegovoj potjeri za misterioznim Čovjekom u crnom i putu prema tajanstvenoj Kuli Tmine. Kroz zaboravljeni gradić pun što čudnih, što očajnih ljudi, preko surove pustinje, planinskog lanca i mračnih tunela, Roland se malo-pomalo približava svojem plijenu. Usput on susreće razne misteriozne likove, pronalazi suputnika u obliku jednog dječaka, bori se protiv sablasti, prisjeća prošlosti i svladava jednu prepreku za drugom, ustrajan da dođe do cilja. Što se na tom cilju nalazi - kraj ili tek početak Rolandovog puta, a možda i njegova sudbina ili nešto posve drugo - Roland ni sam ne zna, ali će saznati kad onamo stigne.

Rolandova priča (odnosno početak Rolandove priče) fantastična je avantura koja postavlja puno više pitanja no što daje odgovora. To je taj frustrirajući faktor koji se pronosi kroz čitav roman: gomila upitnika koji vam, jedan za drugim, iskaču u glavi dok čitate, za koje se nadate da ćete negdje na idućim stranicama pronaći odgovor, ali ono što pronalazite samo je još više pitanja. Nedovoljno je informacija i o Rolandu i o čitavom svijetu u kojem se on nalazi da bismo ga uopće mogli pojmiti; saznajemo tek dijeliće čitave priče ispričane kroz Rolandove izlete u prošlost i povremene asocijacije na ljude i događaje o kojima još ne znamo ništa - ali i više smo no željni nešto otkriti.

Fascinantna je stvar ta da, unatoč svim tim pitanjima koja se roje bez kraja i konca, ova priča izaziva ovisnost. Ona sadrži 'ono nešto' što pronalazimo samo u onim najboljim serijalima, onima koje luđački pratimo i za koje postajemo emotivno vezani u tolikoj mjeri da svaku kritiku serijala koju nam uputi netko od prijatelja ili poznanika shvatimo kao smrtnu uvredu. (Znate o kakvim serijalima pričam, zar ne? Znam da znate. ;))

Svijet koji ovdje upoznajemo nije nalik na ni jedan drugi kojim smo u svijetu knjiga kročili. On je poput Zemlje čudesa - kada bi se ta Zemlja nalazila negdje na Divljem zapadu. King je ideju za ovaj serijal dobio još kao devetnaestogodišnjak, inspiriran Tolkienom, ali je čekao na pravo vrijeme da ga napiše. To je vrijeme došlo nakon što je pogledao seriju špageti vesterna Sergija Leonea, a utjecaj i Leonea i Tolkiena u serijalu je jasno vidljiv. Svoju je inspiraciju King pretočio u nešto što bismo najbolje mogli opisati kao post-apokaliptični fantastični vestern; Međuzemlje ispunjeno nekim drugačijim čarobnjacima i junacima.

Stil pisanja je fantastičan, čak rekla bih na tragu najboljih, poput Zelaznya ili Gaimana, što svakako doprinosi užitku čitanja. Vodeći nas svojim maštovito osmišljenim i često čudnovatim krajolikom, King je putem porazbacao mnogo pomalo neobično odabranih tragova modernog svijeta - poput pjesme Beatlesa 'Hey Jude' ili 'The rain in Spain' iz filma 'My fair lady'. Nekako je zabavno zamišljati svijet u kojem ljudi nikad nisu čuli za automobile ili vlakove ili struju ili vodovod, ali pjevaju popularne hitove iz 60-ih.

Ovaj je roman zapravo tek uvod, tek prolog, u sam serijal. I sam King u uvodu ovom romanu kaže da s njim treba biti strpljiv, jer stvari će postati jasnije u idućim knjigama. Čitajući druge komentare na ovaj roman, vidjela sam da većina ljudi upravo to govori: da su isprva bili zbunjeni 'Revolverašem', ali da su ga tek nakon čitanja ostatka serijala počeli iznimno cijeniti (i vraćati mu se, s vremena na vrijeme). Ovo je jedan od onih serijala koje treba pročitati čitave, serijal s kojim treba biti strpljiv i od kojeg ne smijemo odustati. Možda je prva knjiga malo zbunjujuća, možda postavlja previše pitanja, ali ako od nje prerano odustanemo, propuštamo priliku upoznati čitav književni dragulj koji se skriva u ostatku serijala, a koji ne bi bio potpun bez njegovog prvog dijela. Ja ga svakako planiram otkriti. :)
 
________________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2VYOGsM

nedjelja, 1. ožujka 2020.

PLETENICA, Laetitia Colombani

Izdavač: Znanje, 2019.
[franc. La Tresse]
Prijevod: Maja Ručević

 
Smita, Giulia, Sarah.

Tri žene koje žive u različitim dijelovima svijeta, živeći različite živote i radeći različite stvari, u ovoj su priči povezane na način koji ni njima samima nije poznat (i nikada im ni neće biti), a koji njihove sudbine povezuje čvršće od najčvršće spletene pletenice.

Smita je pripadnica najniže indijske kaste, koja sanja o tome da se njena kći školuje i izbavi iz siromaštva i teškog rada u kojem Smita provodi svoje dane. No, upisati kćer u školu nije dovoljno - Smitina će kći, kao pripadnica najniže kaste, a k tome i žena, uvijek biti obilježena, uvijek na rubu propasti. Da bi joj omogućila bolji život, Smita će morati smoći nevjerojatnu hrabrost, krenuti na neizvjestan put i tog se puta držati, bez obzira na sve prepreke koje joj na tom putu dođu u susret.

Giulia je djevojka koja radi u radionici u kojoj se obrađuje kosa. Ovaj je zanat dio duge tradicije na Siciliji, zanat koji se u Giulijinoj obitelji prenosi kroz generacije. No, kada Giulijin otac doživi nesreću, Giulia se mora suočiti s otkrićem da je očeva radionica na rubu propasti, i mora uvjeriti svoju duboko tradicionalnu obitelj da je jedini spas za radionicu napuštanje te tradicije i odlazak u novom smjeru.

Sarah je uspješna odvjetnica, partnerica u jednoj renomiranoj kanadskoj tvrtki. Da bi se uspela na poziciju na kojoj danas jest, Sarah je morala žrtvovati mnogo toga. A kao majci troje djece, te su žrtve nerijetko bile na štetu njenog osobnog vremena i zdravlja. Da bi postigla sve što je morala postići, Sarah je često zanemarivala samu sebe. No, u trenutku u kojem su sve njene žrtve konačno polučile uspjeh, Sarah se mora suočiti s bolešću koja joj prijeti oduzeti sve što je dosada postigla.

Pletenica koju je isplela Laetitia Colombani pletenica je koja se sastoji od triju priča triju snažnih ženskih likova. Svaka od žena u ovoj knjizi dolazi do prekretnice u svom životu, svaka se mora suočiti s nečim što od nje iziskuje ogromnu količinu hrabrosti, volje i odlučnosti, i svaka mora poći naprijed, u nepoznato, kako bi ponovno stala na noge.

Pletući pletenicu od ovih triju priča, Colombani nam na primjeru svake od triju žena prikazuje društvene probleme s kojima se ove žene moraju nositi ili se s njima suočiti. Na primjeru Smite vidimo koliko na nečiji život utječe nejednakost u društvu i društvena nepravda, na koju Smita uopće nema utjecaja, jer svoj nepovoljan položaj stječe već samim rođenjem. Giulia se hrabro bori s nevoljkošću ljudi da krenu u promjene, čineći ono što je potrebno da spasi očev posao, kao i posao ljudi koji o njegovoj radionici ovise, nailazeći na neodobravanje i sumnju na svakom koraku. Sarah je, pak, primjer žene koja neprestano samu sebe stavlja na drugo mjesto, kako bi bila uspješna majka i uspješna odvjetnica. I upravo zato Sarah ne uoči na vrijeme bolest koja joj se prikrada, jer uvijek postoji 'kasnije ću', 'sutra ću', 'vjerojatno nije ništa'.

Kada ih pogodi teška sudbina, sudbina pred kojom bi mnogi drugi poklekli i odustali, ove tri žene odlučuju sa svojom se sudbinom uhvatiti u koštac - i promijeniti smjer u kojem ona ide. Hrabrost ovih žena pred nedaćama koje su ih snašle je čudesna, ona zadivljuje i inspirira.

Sve tri žene u ovoj knjizi zapanjile su me svojim pričama, i svaka od njih na poseban mi je način bila draga. Kada bih ipak morala izdvojiti jednu od njih, izdvojila bih Giuliju. Ne zato što je najhrabrija niti ikako posebnija od drugih, već zbog Giulijine druge strasti: čitanja.

"Zbog toga zaboravlja čak i jesti. Nerijetko se sa stanke za ručak vraća gladna. To je jednostavno tako: Giulia guta knjige kao što drugi gutaju cannole."

Pletenica je u svojoj biti jednostavna frizura. Tri pramena kose uvijaš jedan oko drugog, tvoreći uzorak kakav želiš. Mnogo je načina na koji možeš isplesti pletenicu, mnogo je i toga što s njom potom možeš napraviti. Od jednostavna tri pramena mogu nastati najsloženije i najnevjerojatnije frizure. Isto je i s pričama. Ispričaš li ih na pravi način, mogu te zadiviti, oduševiti, inspirirati, obilježiti za čitav život.

Kako tri pramena sastavljena od riječi isplesti u nevjerojatnu, čudesnu priču? Laetitia Colombani zna kako. Pročitajte 'Pletenicu'. Definitivno pročitajte.

__________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2VBNWto

ASTROFIZIKA ZA LJUDE U ŽURBI, Neil deGrasse Tyson

Izdavač: Znanje, 2019.
[eng. Astrophysics for people in a hurry]
Prijevod: Ruđer Jeny 


"Svatko je od nas u nekom trenutku pogledao u noćno nebo posuto zvijezdama i pomislio: Što sve to znači? Kako to funkcionira? I koje je moje mjesto u svemiru?"

Pitanja tko smo, odakle dolazimo i koji je smisao našeg postojanja pitanja su koja si ljudi postavljaju valjda od trenutka u kojem su uopće počeli spoznavati svijet oko sebe. A odgovori na ta pitanja (iako možda ne baš svi i možda ne baš potpuno onako kako bismo mi to htjeli) leže u astrofizici.

Jedan od najpoznatijih astrofizičara na svijetu i svakako jedan od ljudi koji ulaže najviše truda u popularizaciju ove znanosti - Neil deGrasse Tyson - u ovoj je knjižici pokušao odgovoriti na neka od temeljnih pitanja o svemiru, njegovom nastanku i našoj ulozi u svemu tome. Kroz 12 kratkih poglavlja, NDT nam je ovdje dao znanstveno utemeljen sažetak temeljnih znanja o 12 različitih tema koje se tiču suvremenog poznavanja svemira.

Trebate li poznavati osnove astrofizike, ili fizike općenito, da biste razumjeli ovu knjigu? Pa, rekla bih da ne morate, ali ako vam fizika, kemija i općenito svemir nisu baš najdraže teme na svijetu, onda teško da će vam se ova knjiga svidjeti.

Ako ste pak očarani svemirom i želite saznati što je moguće više o njemu, na pravom ste mjestu. Ova knjiga je sjajno pomagalo za bolje razumijevanje svemira, napisana specifično za 'ljude u žurbi' - ljude koji nemaju vremena čitati enciklopedije i udžbenike iz astrofizike - ali ipak knjiga u kojoj ćete saznati sve osnovne spoznaje o svim glavnim otkrićima i idejama vezanima uz svemir i procese koji se u njemu odvijaju svake sekunde.

NDT nas vodi na putovanje do samog ruba poznatog nam i vidljivog svemira, upoznajući nas s crnim rupama, galaktičkim jatima, pulsarima, egzoplanetima, tamnom tvari, tamnom energijom, i još mnogo, mnogo toga. Ako ste pratili dokumentarnu seriju 'Cosmos', koju je NDT vodio, a posebno ako ste u njoj guštali, čitanje ove knjige bit će vam jednako ugodno iskustvo. A u skladu s NDT-ovim zabavnim karakterom, i ovdje ćete pronaći nekoliko genijalnih šala i zabavnih dosjetki, koje će vas sigurno nasmijati. Tko kaže da astrofizika ne može biti zabavna?

Ova se knjiga, odmah nakon izlaska, smjestila na vrh liste bestselera New York Timesa, a godinu poslije ostala je među prvih pet na toj listi. Osobno, mislim da je sjajno što je jednoj znanstvenoj knjizi to uspjelo! Čini se da NDT itekako uspijeva u svojoj misiji popularizacije znanosti.

Ja sam uživala čitajući je, a ako ste ljubitelj svemirske tematike, vjerujem da ćete uživati i vi. Putovanje svemirom uvijek je izuzetno iskustvo, a u društvu NDT-a to je putovanje ne samo izuzetno, već i izuzetno zabavno! Ne pada mi na pamet nitko drugi tko bolje može ljude uvjeriti i pokazati im da znanost nije nešto dosadno i suhoparno, već nešto što nam je blisko, svakodnevno i - na trenutke - očaravajuće.

"Tako završava naše svemirsko putovanje po periodnom sustavu elemenata, sve do ruba Sunčevog sustava i dalje od njega. Zbog razloga koje još nisam uspio shvatiti mnogi ne vole kemijske spojeve, što možda objašnjava stalne napore da se izbace iz hrane. Možda njihova kilometarska kemijska imena zvuče opasno. Ali u tom bismo slučaju trebali okriviti kemičare, a ne kemijske spojeve. Osobno, nemam ništa protiv njih, ni ovdje niti bilo gdje u svemiru. Moje omiljene zvijezde, baš kao i moji najbolji prijatelji, svi su građeni od njih."
_________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2x0PEu0

TRAGOVI RATA, Gareth L. Powell

Izdavač: Hangar 7, 2019.
1. dio trilogije Tinjajući rat
[eng. Embers of war]
Prijevod: Igor Rendić


"Space. The final frontier."

Ne, ovo nisu putovanja svemirskog broda Enterprise, već teške krstarice klase 'Grabežljivac' Kuje Nevaljalke. No misije Nevaljalke i Enterprisea u nekim su elementima slične: dok Enterprise hrabro ide 'where no man has gone before', Kuja Nevaljalka hrabro ide onamo kamo nitko drugi ne želi ići - u misije spašavanja preživjelih nakon nesreća ili teških bitaka.

U svojim borbenim danima, Kuja Nevaljalka svjedočila je krvavom okončanju jednog krvavog rata, koji je završen genocidom. Pokušavajući se iskupiti, Nevaljalka stupa u službu Spasilačke kuće - organizacije koja spašava brodove i njihove posade kada i jedni i drugi upadnu u (često kobnu) nevolju.

Nevaljalka je svjesni brod - njenu matricu ne čini samo tehnologija, već i dijelovi organskog živčanog sustava. Ne možemo reći da baš osjeća kao ljudi, ali njeni je sastavni dijelovi čine jedinstvenom cjelinom koja nadmašuje sve ljudske i vanzemaljske likove u ovoj priči. Nevaljalka je sjajan lik, a i ime joj sjajno pristaje: zabavna je i spremna na pokoju nepodoštinu, kad zatreba. :)

U vremenu nakon rata, Nevaljalka i njena posada, na čelu s kapetanicom Sal Konstanz, hrabro kroče iz jedne spasilačke misije u drugu. A onda dobiju zadatak priteći u pomoć brodu koji je upao u nevolju u sustavu nad kojim se mnoge strane koškaju za prevlast. Istovremeno, zadatak da stigne do istog broda dobiva i Ashton Childe, špijun na obližnjem planetu, kojem je prioritet pronaći zagonetnu pjesnikinju Onu Sudak, koja se navodno nalazi na brodu. Nevaljalkina posada igrom se slučaja tako poveća za par članova, a svi oni zajedno uletjet će u nešto što je mnogo više od (jednostavne) misije spašavanja.

Rat je tek završio. Sprema li se upravo započeti novi?

Gareth L. Powell napisao je živopisnu svemirsku operu, ispunjenu svime onime što jednu svemirsku operu čini onime što ona jest: međuzvjezdanim putovanjima, avanturama, kao i neizbježnim dozama melodrame; ali je naglasak priče stavio na malo dublja promišljanja o posljedicama rata i mogućnostima za iskupljenje. Iako je onaj rat s početka priče doista završio - na koliko god krvav i brutalan način to bilo - čitajući, nisam imala dojam da je to doista tako. Rat je cijelo vrijeme tu, u sjećanjima, u posljedicama, u nespokoju koji čitavo vrijeme vlada, što stvara dojam da rat nije zapravo završio, već mu se samo smanjio intenzitet. Više ne gori, nego tek tinja. (Hence the trilogy title, hmm?)

Osim Kuje Nevaljalke, ovdje ćete upoznati nekoliko doista zanimljivih likova, od kojih svaki za sobom vuče neka svoja žaljenja i želje za iskupljenjem. Neki od njih nisu baš posve iskoristili svoj karakterni potencijal, ali pretpostavljam da će za to biti vremena u nastavku trilogije. Nevaljalka mi je svakako najdraži lik u ovoj priči, nisam očekivala da mi se lik jednog bivšeg borbenog broda može toliko svidjeti.

Sama priča je brza, vrvi akcijom, zabavna je i okuplja skupinu likova koji se međusobno drže poprilično rezervirano, a opet čine jednu dobro funkcionirajuću ekipu. Kod romana ovog žanra nije puno potrebno da me doista oduševe, uvijek ih s guštom gutam. Tako sam i ovog. :D Bit će zanimljivo vidjeti kako će se priča dalje razvijati. Svakako ću ju nastaviti čitati!

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2wenxqN

utorak, 25. veljače 2020.

SVE ŠTO MOJ SIN TREBA ZNATI O SVIJETU, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2019.
[šved. Saker min son behöver veta om världen] 
Prijevod (s eng.): Nikša Odić


Fredrik Backman upoznao me s najrazličitijim, najneobičnijim i najpamtljivijim likovima koje se u knjigama uopće može sresti. Mrgudni Ove, luckasta Bakica, šašava Britt-Marie, pa i čitav grad samozatajnih ljubitelja hokeja - Medvedgrad, jedan za drugim osvojili su mi srce i postali neki od najdražih mi likova ikad.

U ovoj malenoj knjižici, Backman me upoznaje s još jednim pomalo šašavim likom, kojeg sam zapravo zavoljela i kroz sve ostale njegove romane, bez da sam to uopće skužila: samim sobom.

U knjižici koju je posvetio svome sinu, Backman nas pušta da bacimo pogled u njegov vlasititi život, na zabavan način opisuje neke od najznačajnijih trenutaka svog života kao novopečenog oca i pokušava, pritom, svom sinu pružiti neke lekcije koje je sam iskusio i za koje misli da bi ih njegov sin trebao znati.

Na svoj specifičan humorističan način, Backman nam priča priču o tome kako je postao otac i kako se snalazi u toj ulozi (ili to barem pokušava). Svako poglavlje, odnosno svaki esej u ovoj živopisnoj zbirci predstavlja novu crticu iz piščevog života, novu anegdotu vezanu uz iskustva kroz koja svi novopečeni roditelji neprestano prolaze. (Ili njima bezglavo glavinjaju pokušavajući učiniti pravu stvar.) :)

Obraćajući se svom sinu, Backman mu se na neodoljivo zabavan način ispričava zbog svih pogrešaka koje će u budućnosti napraviti, te mu na šaljiv i humorističan, a opet izravan i iskren način - kroz lekcije o nogometu, muževnosti i svirajućim plastičnim žirafama - govori o onome što bi trebao naučiti o odrastanju, jednakosti, hrabrosti, ljubavi, obitelji i općenito životu.

Postoji mnogo knjiga namijenjenih mladim majkama, od stručnih priručnika do zabavnih zbirki mama blogerica, koje svoja iskustva žele podijeliti s drugim majkama koje tek kreću na put majčinstva. Backmanova knjižica u tom je smislu sjajan priručnik za mlade očeve (ili roditelje općenito), koji će svakog mladog oca na zabavan način pokušati pripremiti na ono što ga čeka (ili ga podsjetiti na ono što je već prošao).

Osim što je zabavna, ova knjižica prepuna je sjajnih, doista sjajnih lekcija koje bi svaki roditelj mogao prenijeti svome djetetu: lekcija o ljubaznosti, poštovanju, odbacivanju stigmi i predrasuda, uvažavanju drugih. Baš poput Backmanovih romana, i ova knjižica zabavno je djelo, koje će vas nasmijati, ali će vam prenijeti i nekoliko snažnih poruka.

Za kraj, primjer jedne takve poruke prenosim vam u citatu - citatu kojih je ova knjiga prepuna, a koji me se najsnažnije dojmio. <3

"Dok sam bio tinejdžer, ljudi su mi u svakom mogućem kontekstu govorili 'ustani kao pravi muškarac'. U mojim mi je dvadesetima trebalo dobrih nekoliko godina da shvatim kako pravi muškarac može ostati i sjediti, držati jezik za zubima i slušati. I priznati kad je u krivu. Nemoj raditi iste pogreške kao ja. Nikad nemoj vikati 'igraš kao curica' nekome u sportskoj dvorani kao da je to definicija slabosti. Jednog ćeš dana držati ruku žene dok bude rađala i to će te posramiti više od bilo čega. Riječi su važne. Budi bolji od mene.

Nikad nemoj dopustiti da uvjete muževnosti postavlja netko tko misli kako je ona vezana uz seksualnost. Ako zaista želiš saznati nešto o tome kako je biti muškarac, samo pitaj Garetha Thomasa, koji je ustao usred svlačionice i svojim suigračima u velškoj ragbijaškoj reprezentaciji rekao da je homoseksualac. Možda ne znam mnogo o ovom svijetu, ali znam da nitko u toj svlačionici tada nije bio veći muškarac od njega.

Želim da uvijek znaš kako možeš biti sve što poželiš, ali i da to nije ni izbliza važno kao to da znaš kako možeš biti točno ono što već jesi. Nadam se da sam bio disfunkcionalan prototip za to. Nadam se da ćeš mi milijun puta reći kakav sam idiot.

Ne mogu te stoga naučiti što je muževnost. To je nešto što ti mene trebaš naučiti. To je jedini put naprijed. Jer kažu da se, prije ili kasnije, svi muškarci pretvore u svoje očeve. Nadam se da nećeš i ti. Nadam se da ćeš postati puno bolji."

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Vlx0XO

nedjelja, 23. veljače 2020.

PREŠUĆENA ŽRTVA, Caroline Mitchell

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. Silent victim] 
Prijevod: Andrea Marić

 
Prije no što je odabrala spisateljski poziv, Caroline Mitchell radila je kao policijska detektivka na Odjelu za kriminalističke istrage, gdje se specijalizirala za rad sa žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. U radu s ovim posebno osjetljivim i ranjivim skupinama Mitchell je pronašla svoj izvor inspiracije za kriminalističke romane koje je kasnije počela pisati. Svojim romanima Mitchell pokušava dati glas žrtvama koje se često boje progovoriti o strahotama kroz koje su prošle i ujedno osvijestiti druge da prepoznaju alarmantne situacije koje se događaju posvuda oko njih i potaknuti ih da na vrijeme reagiraju.

Ovaj roman bavi se temom emocialnog i psihičkog zlostavljanja, odnosno navođenja žrtve da sama pristane na zlostavljanje. Kako sama kaže, Mitchell se ovom temom i prečesto susretala tijekom svog rada u policiji, te je ovim romanom željela potaknuti bilo koga tko se nađe u sličnoj situaciji da potraži pomoć. Jer, za svaki slučaj koji bude prijavljen policiji, postoji ih još mnogo, mnogo više za koje se nikada ne dozna, većinom zbog straha žrtava - ne samo od svojih zlostavljača, već straha od reakcije okoline i srama zbog svega što se dogodilo, iako ništa od toga nije bila njihova krivnja.

Priča prati Emmu, udanu ženu i majku malog djeteta, koja pokušava pobjeći od trauma iz prošlosti. Naime, Emmu je, kao tinejdžericu, njen tadašnji učitelj Luke Priestwood namamio u seksualnu vezu, tijekom i nakon koje ju je psihički i emocionalno zlostavljao. Sve je otišlo tako daleko da ga se Emma počela bojati, a u strahu od onoga što bi joj mogao učiniti, nehotice ga je ubila.

Sam roman započinje scenom zakapanja tijela, nakon čega ubrzo upoznajemo sve likove preko kojih pratimo ovu priču: Emmu, Lukea i Emminog supruga Alexa. Godinama poslije nehotičnog ubojstva, Emma ponovno počinje proživljavati stare paranoje. Uvjerena da se Luke vratio progoniti je, Emma odlazi na mjesto na kojem ga je pokopala kako bi sama sebe umirila, ali ono što pronalazi umjesto toga je - prazan grob. Je li moguće da je Luke cijelo ovo vrijeme živ? I, ako jest, kako joj se planira osvetiti? Emma je uvjerena da je Lukeova osveta neminovna, pitanje je samo je li dovoljno jaka da još jednom prođe kroz pakao kroz koji je bila prisiljena proći kao tinejdžerica. A ako se ovdje ipak ne radi o Lukeu, što se zapravo događa?

Iako već na početku romana svjedočimo zakapanju tijela, do kraja ove priče puno će se više toga iskopati od samo jedne tajne. Emma je bila uvjerena da je zakopala sve svoje kosture, ali tih je kostura u njenom ormaru puno više no što ih u taj ormar stane.

Prva polovica knjige teče prilično jednolično, uz tek poneki iznenađujući događaj. Tijekom tog vremena fokusirani smo na upoznavanje temeljnih likova ove priče, povezanosti između njih i kronologije događaja unutar same priče. Kako se radnja razvija, počinjemo razaznavati uloge koje svaki od likova u ovoj priči ima: uloge Emme kao žrtve, Lukea kao predatora, i Alexa koji samo pokušava u svemu što se događa pronaći neki smisao. Tko je zapravo prešućena žrtva ovdje? Ne ona osoba na koju ćete prvo pomisliti.

Upravo je na primjeru Alexa Mitchell sjajno prikazala kako se okolina prema žrtvi često odnosi nepovjerljivo, i sa sumnjom u njihovu verziju događaja. I samima vam neće biti posve jasno što se dogodilo prije svih tih godina, budući da je Emma prilično nepouzdana pripovjedačica. I Alex i Emma u određenim trenucima postaju nepovjerljivi jedno prema drugome, te se, umjesto da riješe svoje probleme međusobno i porazgovaraju o onome što ih muči, okreću sumnji i stvaraju distance.

Luke je također sjajno prikazan kao predator koji lako okrene svaku stvar u svoju korist. Kao većina sociopata, i za Lukea bi njegova okolina teško povjerovala da je zlikovac u nečijoj priči - toliko dobro igra svoju ulogu.

Nakon polovice knjige stvari se znatno ubrzaju i razna iznenađenja počinju iskrsavati, razni kosturi ispadati iz raznih ormara. Čini se da kojim god putem kreneš svaki vodi u propast, a prošlost te slijedi kamo god išao. Kraj, iako malčice zbrzan, donosi razrješenje svih sumnji i pitanja.

Mislim da je Mitchell uspjela u svom naumu da prikaže kako točno djeluju predatori, kako mame svoje žrtve i kako te žrtve cijelo vrijeme misle da je sve ono što se događa njihova krivnja. Važno je podizati svijest o ovim temama, a Mitchell si je zadala zadatak da svojim romanima čini upravo to. Ako zbog njenog truda netko negdje uspije reagirati na vrijeme, netko negdje prijaviti zlostavljanje kojeg se srami, i netko negdje uloviti i kazniti zlostavljača koji se godinama prije toga uspješno izvlačio, taj će zadatak biti i više no uspješno obavljen. 
 
_____________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/37RwO59

DOKTOR PROKTOR I TIHA (ALI UBOJITA) NOĆ, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2019.
5. knjiga o Doktoru Proktoru
[norv. Kan Doktor Proktor redde jula?]
Prijevod (s eng.): Nika Perić

 
Kad se radi o Harryu Holeu, pogledom na svaki novi nastavak koji je o njemu napisao Jo Nesbø, odmah znam da me očekuje sjajan, napet i uzbudljiv triler, kojeg ću pročitati gotovo u jednom dahu. Isto tako, kad se radi o Doktoru Proktoru, pogledom na svaki novi nastavak o ovom čudnovatom izumitelju i njegovim malim pomoćnicima, odmah znam da me očekuje još nešto što ću pročitati gotovo u jednom dahu - to jest, ako taj dah usput ne izgubim valjajući se po podu od smijeha! :D

Jo Nesbø majstor je mračnih trilera, ali i majstor zabavnih dječjih avantura. A u te avanture, osim obilja čudnovatih zgoda, smiješnih nezgoda i općenito urnebesne zabave za klince, Nesbø svaki put savršeno u priču uklopi i malo ironije, crnog humora i satire, koje će uočiti vješto oko odraslih čitatelja - i zbog kojih će se i oni od srca nasmijati.

Peta pustolovina osebujnog Doktora Proktora, genijalnog izumitelja najnevjerojatnijih izuma, i njegovih vjernih pratitelja i prijatelja - dječaka Mrve i djevojčice Lise, najzahtjevnija je za ovu hrabru ekipu do sad. Jer, Doktor, Mrva i Lisa, ovoga puta ne moraju (već po običaju) spasiti samo Norvešku, već im je zadatak da spase - Božić!

Naime, kralj Norveške prodao je Božić gospodinu Thraneu, koji ga je odlučio dopustiti slaviti samo onima koji u trgovinama Thrane kupe božićnih poklona u vrijednosti od 10.000 kruna. Svima ostalima zabranjeno je slaviti Božić, baš kao što im je zabranjeno raditi i bilo što drugo 'božićno': pjevati božićne pjesme, vješati božićne ukrase, čak i kuhati božićnu rižinu kašu! Za prijestupnike je tu božićna policija, koja vrijedno patrolira i baca u zatvor svakoga tko prekrši odredbe gospodina Thranea.

Čuvši ovu užasnu odluku, Mrva, Lisa i Doktor Proktor zabrinu se za sve one koji nemaju 10.000 kruna koje bi mogli potrošiti na božićne poklone. Kako će oni proslaviti Božić? Zar će im ovo najradosnije doba godine morati proteći u sumornom raspoloženju i tuzi? Ne ako se pita Doktora, Mrvu i Lisu! Ovaj hrabri trojac dat će sve od sebe da spasi Božić, uz malu pomoć mladih raketnih sobova i Djeda Božićnjaka osobno. A tijekom ove posve lude avanture, Doktor, Mrva i Lisa pokušat će i otkriti tko je zapravo vlasnik Božića i je li ga kralj uopće smio ikome prodati.

Kao i u dosadašnjim avanturama Doktora Proktora, Mrve i Lise, i u ovoj je pred ovom ekipom hrabrih avanturista naizgled nemoguć (i opasan) zadatak. Da bi spasili Božić, Doktor, Mrva i Lisa morat će pripaziti da ih i same ne ulovi božićna policija, morat će se izmicati gnjusnim blizancima Thrane i njihovim spačkama, uvjeriti Djeda Božićnjaka da njegov posao još uvijek ima smisla, te izbjeći jedan vrlo-pametni-projektil koji ih je možda zamijenio za finski borbeni zrakoplov. A sve ovo uspjet će koristeći se svojom domišljatoćšu, hrabrošću i - naravno - pokojim genijalnim Doktorovim izumom, poput (sad već slavnog) prdopraha, vremenske kupke i auta na nuklearni pogon prerušenog u divovsku vampirsku žirafu.

(Ako sad imate stotinu upitnika iznad glave, očito se niste još družili s Doktorom Proktorom. Da jeste, znali biste da sve ove čudnovate stvari nisu ni polovica onoga što vas čeka tijekom čitalačke avanture u Doktorovom društvu. :))

Jo Nesbø napisao je ludo zabavan roman koji će nas podsjetiti na onaj pravi smisao Božića. Uz malu kritiku današnjeg stvarima i šopingom opsjednutog društva, Nesbø nas, zajedno s Doktorom, Mrvom i Lisom, podsjeća da bit blagdana nisu pokloni, već ljudi. Ne treba ti 10.000 kruna da bi proslavio savršen Božić. Trebaju ti samo tvoja obitelj i prijatelji.

Mogu li Doktor, Mrva i Lisa spasiti Božić, i mogu li u tome uspjeti na vrijeme? Vidjet ćete. Pred vama je jedna uzbudljiva tiha noć. Tiha, ali ubojita. Svakako ubojita. I urnebesna! Uživajte! 
 
____________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2VcrBSV