UNAKAŽEN, Thomas Enger

Izdavač: Fokus, 2018.

3. roman u serijalu o Henningu Juulu

[norv. Blodtåke]

Svaki novi slučaj Henninga Juula sve je bolji od prethodnog! 'Opečen' je bio vrlo dobar, 'Proboden' jednako tako, a 'Unakažen', 3. po redu roman u serijalu s Henningom u glavnoj ulozi, najbolji je do sad.

U svom trećem slučaju Henning istražuje ubojstvo starice u kojem su značajnu ulogu odigrale pletaće igle. Teško je odgonetnuti tko bi jednoj mirnoj starici, koja se ni po čemu posebnom nije isticala iz mase, na tako stravičan način oduzeo život. Slučaj postane još zamršeniji s novim ubojstvom, koje je možda povezano s ovim.

Ubojstvo starice upadne u fokus javnosti u isto vrijeme kada u taj fokus upadne i nešto veće: politički seksualni skandal u kojem se pod optužbom nađe ministrica pravosuđa - Henningova sestra. Je li i ovaj skandal nekako povezan s ubojstvima? Puno toga je na Hennigu da otkrije, uključujući i vlastiti misterij vezan uz noć požara u kojem mu je stradao sin, a on zadobio strašne ožiljke.

Trostruki misterij smiksao je u ovom romanu Thomas Enger i namijenio Henningu Juulu da ga postupno otkrije. Henningova priča proteže se kroz svaki od romana i ono je što nas, uz dodatne misterije koje u svakom romanu otkrivamo, drži očiju čvrsto uprtih u stranice serijala. Tako je i ovdje, a misteriji koje ovaj roman skriva najnapetiji su i najzamršeniji do sad.

Sa svakim novim romanom doznajemo još ponešto o samom Henningu, njegovoj prošlosti i obiteljskim i inim vezama. Ovdje upoznajemo Henningovu sestru i neke detalje vezane uz njihov zamršen i sada prilično hladan odnos, dobivši time još jedan komadić slagalice Henningova karaktera, koju neprestano, dobivajući nove informacije, slažemo.

Sam Henning Juul je sjajan lik. Kompleksnog karaktera, tajnovite prošlosti. Svojim zanimanjem pomalo podsjeća na još jedan sjajan lik - onaj Larssonovog Mikaela Blomkvista - što je usporedba koju ne dajem olako, budući da je Blomkvist jedan od najdražih mi likova ikad. Mnoge skandinavske autore, pogotovo trilera, vole uspoređivati s Larssonom, no, po meni, samo je jedan koji ga je donekle dosegao - i to je upravo Thomas Enger.

Zanimljivom radnjom, posebnim (i posebno nam bliskim) likovima i napetom pričom, dotičući se aktualnih društveno-socijalnih tema, Enger zna, baš kao i Larsson, u potpunosti zarobiti čitateljevu pažnju i ne izgubiti je ni na trenutak sve dok priča ne završi. 400-tinjak stranica raspoređenih u kratka, ali vrlo napeta poglavlja, proleti u hipu, dok te istovremeno centralna priča koja okružuje glavnog lika ostavlja u vječnoj želji za još.

Henningov 3. slučaj napet je, uzbudljiv, iznenađuje zapletom i motivacijama likova, te tvori pravi fast-pacing triler od kojeg vam u pojedinom trenutku adrenalin naraste do vrhunca. Najzamršeniji slučaj do sad i Henning u svojem najboljem izdanju. S nestrpljenjem čekam njegov idući slučaj.

13 MINUTA, Sarah Pinborough

Izdavač: Naklada Ljevak, 2018.
[eng. 13 Minutes]

Psihološki triler 'Ne vjeruj svojim očima' Sarah Pinborough bio je među prvim knjigama koje sam pročitala ove godine i njegova zamršena, nepredvidiva i iznenađujuća priča me posve oduševila. '13 minuta' drugi je roman Sarah Pinborough koji sam imala prilike pročitati i moram priznati da me nije ništa manje oduševio od prethodnog: jednako je zamršen, nepredvidiv i iznenađujuć.

Priča počinje s Tashom - tinejdžericom koju slučajni prolaznik pronađe kako pluta u rijeci, mrtva. Bila je mrtva točno 13 minuta prije no što su je bolničari, koje je spomenuti prolaznik odmah pozvao, uspjeli reanimirati i vratiti u život. Tasha se ne sjeća kako je završila u rijeci niti što joj se te večeri dogodilo, ali nada se da će joj se sjećanje uskoro vratiti. Srećom, njene najbolje prijateljice Hayley i Jenny tu su da joj pomognu i vrlo se brižno prema njoj odnose - čak možda mrvicu prebrižno?

Tasha nije sigurna zašto, ali Hayley i Jenny počnu se vrlo čudno ponašati u njenoj blizini, zbog čega Tasha počne sumnjati da su one imale nešto s onim što joj se dogodilo, ili da barem nešto znaju. Kako bi doznala što se doista dogodilo te večeri u kojoj se zamalo utopila, Tasha će pomoć morati potražiti od stare prijateljice kojoj je davnih dana okrenula leđa - a istina koju će dvije djevojke početi otkrivati puno je zamršenija no što uopće mogu naslutiti.

Poput najfinije paukove mreže, Sarah Pinborough u ovom je romanu isplela briljantno isprepletenu priču. Priča izgrađena na temeljima (ne)prijateljskih odnosa grupe tinejdžerica otkriva nam točno koliko ti odnosi mogu biti zamršeni i koliko djevojke, koje bi jedna drugoj trebale biti bliske, mogu umjesto toga biti opake, pune tajni i zabijati jedna drugoj noževe u leđa. Često vidimo te grupice popularnih BFF-ica u tinejdžerskim filmovima, serijama i romanima, gdje vidimo i kako pojam BFF, upravo suprotno njegovom značenju, često objedinjava grupu ljudi koji se zapravo baš i ne vole, ili se čak potajno mrze. A opet, svi žele biti dio te grupe, samo da bi i oni, barem nakratko, osjetili kako je to biti popularan. Nije li to blesavo?

Becca, Tashina bivša najbolja prijateljica, koju je Tasha odbacila kad je postala dio popularne ekipe, prezire Tashinu novu kliku i ponosi se time što je autsajderica. Naravno, sve dok joj se Tasha opet ne približi i zamoli ju za pomoć, a Becca bez razmišljanja pristane. Zanimljivo je vidjeti koliko se mlade djevojke trude održavati nekakve fasade usmjerene prema drugim ljudima, kako bi ih ti ljudi vidjeli onako kako su se one zamislile. Još je zanimljivije vidjeti stvarne ljude koji se skrivaju iza tih fasada. Njih mi je svakako bilo draže upoznavati.

Ovaj roman podsjetio me na 'Slatke male lažljivice', jer, se kao i SMLs, bavi tajnama koje skriva grupa tinejdžerica, i to tajnama koje se ne odnose samo na dečke i međusobna podbadanja, već i na neke puno opakije i mračnije stvari. Način na koji saznajemo detalje oko misterioznog početnog događaja: pričom, ulomcima iz dnevničkih zapisa, transkriptima SMS poruka i novinskim isječcima, pridonosi zanimljivosti cijele priče i čini ju bržom, ali i intrigantnijom za čitanje.

Iznenadilo me kamo me priča na kraju odvela i iznenadili su me obrati koji su se u međuvremenu dogodili. Ovo je sjajan YA triler, kojeg ni veliki Stephen King, kako kaže, nije mogao ispustiti iz ruku. Trebalo mi je, doduše, puno više od 13 minuta da ga pročitam, ali svaka je minuta bila sve napetija i sve uzbudljivija od prethodne. Ljubiteljima trilera, velika preporuka!

HIGHLANDER: LJUBAV IZVAN VREMENA, Karen Marie Moning

Izdavač: Stilus, 2018.

1. knjiga u serijalu Highlander

[eng. Beyond the Highland Mist] 

Prije 4 godine pročitala sam prvi dio 'Fever' serijala Karen Marie Moning, i instantno se zaljubila u njene mračne i opake vilenjake kojima je napučila fantastični svijet tog serijala. 'Highlander' (not to be confused s istoimenim filmovima, TV serijom i još jednim serijalom knjiga) je serijal koji je KMM napisala puno prije, a prva knjiga ovog serijala ujedno je i njena prva knjiga uopće. I u ovom se serijalu pojavljuju jednako opaki i jednako mračni vilenjaci, iako im je uloga ovdje možda nešto manja, a oba serijala miks su fantastike, magije i ljubavne priče.

Ljubavna priča kojom započinje ovaj serijal vilenjačkim je spletkama odlučila spojiti Jastreba, legendarnog škotskog ljubavnika iz 1513., i Adrienne, povrijeđenu ženu slomljenog srca koja bježi od svoje prošlosti iz 1997. Jastreb je svojim legendarnim osvajanjima i ljubavničkim umijećem uspio očarati i vilinsku kraljicu, čiji ga je kralj zbog ljubomore nato odlučio kazniti tako što će mu dati prekrasnu ženu, koja će predstavljati utjelovljenje svih Jastrebovih želja, ali će ga također i mrziti iz dna duše i bit će jedina koju neće moći osvojiti. Adrienne, koja je jedva pobjegla iz loše veze u kojoj ju je prekrasni muškarac kojeg je voljela na najgori mogući način iskoristio i povrijedio, nakon čega je čvrsto odlučila da više nikada neće dopustiti si pasti na nekog lijepog muškarca, savršen je odabir za spletku vilenjačkog kralja.

Odvučena pet stotina godina u prošlost i natjerana na brak koji nije željela, Adrienne ne posustaje u svojoj namjeri da ne dopusti svom novom suprugu, koliko god predivan bio, da joj se uvuče pod kožu. A uvući joj se pod kožu i u srce sve je što Jastreb želi od prvog trena u kojem ju je vidio. U tome je trenu počela i igra upoznavanja, zavođenja i skrivenih trikova, u kojoj ni Adrienne ni Jastreb nisu bili sasvim spremni na ono što će im ta igra donijeti - posebno kad otkriju tko ih je i zašto uopće na tu igru natjerao, i da postoji opasnost da ona završi puno prije no što budu na to spremni.

Ako je moguće neku knjigu i voljeti i mrziti u isto vrijeme, onda su moji osjećaji prema ovome romanu (baš kao i Adriennieni prema Jastrebu) upravo takvi. Ima tu puno dobrih, čak sjajnih, elemenata, poput vilenjaka, mračne magije, zanimljivih likova i pozadinske priče, ali i nekolicina ne-baš-sjajnih elemenata, tako tipičnih za ljubavno-erotske romane, poput posesivno-nasilne metode zavođenja, koja, bez obzira na to koliko preprekrasan tip koji ju provodi bio, nije nimalo seksi.

Ako pratite moje recenzije, onda vjerojatno već znate da se ja i erotski romani baš i ne volimo, upravo zbog toga što većina njih promiče nezdrave oblike ljubavne veze i idealizira opsesivno-posesivne i nasilne alfa mužjake, kao i posjednički tip veze, u kojoj je uvijek žena ta koju se posjeduje. Iz istog razloga rijetko ću u ruke uopće uzeti neki roman ovog žanra, a iskreno, vjerojatno ni ovome ne bih dala priliku da se ne radi o Karen Marie Moning. Je li me ovaj roman iznenadio i promijenio moje mišljenje o erotskim romanima? Ne. Ali drago mi je da sam ga pročitala, jer nije ni loš.

Budući da se radi o KMM-inom prvijencu, poneka rupa u priči, poneki klišej i nedostatak dublje karakterizacije likova može joj se oprostiti. Ostatak priče je zapravo sasvim okej: magična ljubavna priča, začeta uz pomoć vilenjačkih spletki, između dvoje ljudi između kojih iskre frcaju na sve strane svaki put kad se nađu u istoj prostoriji, utkana u dublju fantastičnu priču, koja ima još neke svoje dodatne tajne i začine. Adrienne i Jastreb u početku su plošni i površni, te izrazito skloni brkanju ljubavi i požude, ali što ih više upoznajemo, vidimo i njihovu dublju stranu, naučimo ponešto o njihovoj prošlosti i tome zašto su takvi kakvi jesu, te konačno vidimo i neke malo dublje emocije. Posebno mi se svidio trenutak u kojem Adrienne shvati da bi mogla doista voljeti Jastreba, jer se radi o trenutku u kojem on ne izigrava svoju ulogu mačo mužjaka, već joj se otvara i nasmijava ju. Bilo bi sjajno da je takvih trenutaka bilo više.

Predivna škotska visočja sjajan su odabir za smještanje radnje jedne ljubavne priče i doista su lijepo opisana. Jako su mi se svidjeli i gotovo svi sporedni likovi, od Jastrebove majke do mračnog i tajanstvenog Adama Blacka. KMM-imini vilenjaci i ovdje su mi najdraži sastojak cijele priče, volim njihov opak način pogravanja s ljudskim sudbinama, kao i njihov smisao za humor.

Kažu kako ovaj serijal s narednim romanima postaje sve bolji i bolji. Zbilja vjerujem da je tako i voljela bih ga nastaviti čitati. Unatoč tome što se radi o serijalu i što se neki likovi pojavljuju u više navrata, svaka je knjiga unutar serijala zasebna ljubavna priča, tako da ga možete čitati bez obzira na redoslijed. Ako volite ljubiće, posebno one koji sadrže notu fantastike, vjerujem da će vam se 'Highlander' itekako svidjeti. Provjerite jesam li u pravu. ;)

LABIRINT 4 - ZAPOVIJED: UBIJ, James Dashner

Izdavač: Profil, 2018.
4. knjiga u serijalu ‘Labirint’
[eng. The kill order]

U jednoj od najpopularnijih (a i najboljih, mogla bih reći) distopijskih trilogija današnjice, s Thomasom i njegovim prijateljima bježali smo iz Labirinta, preživljavali Kušnje, trčali preko Zgarišta i tražili lijek smrti. Bilo je to putovanje i pol, uvijek prepuno akcije i pustolovina i nezaboravnih doživljaja koje nam je na sebi svojstven i originalan način opisao James Dashner.

Sada, Dashner nas vodi u razdoblje prije svega toga: prije Labirinta, prije ZLOPAK-a i prije Thomasa.

U tom se razdoblju 'prije' nalaze Mark i Trina. Dok je svijet još bio normalan, Mark i Trina živjeli su vrata do vrata, išli u školu i radili sve drugo što i ostatak tinejdžerske populacije. A onda su Sunčeve baklje pogodile Zemlju, svijet je postao vruć i negostoljubiv, a nedugo potom pojavila se i bolest od koje su ljudi u najboljem slučaju potpuno gubili razum, a u najgorem umirali. Ako ste čitali originalnu trilogiju, onda vam je ova bolest dobro poznata - pod imenom Baklja.

Iako je ovaj roman u biti četvrti nastavak u serijalu, njegova radnja odvija se prije same trilogije, zbog čega zapravo predstavlja prequel trilogiji. Ovaj nam roman pokušava dati neke odgovore na pitanja koja su unutar trilogije još ostala neodgovorena i uputiti nas u početak cijele priče.

Stil pisanja, ton, tempo i način odvijanja radnje istovjetni su onima u trilogiji: i ovdje imamo brzu i napetu znanstveno-fantastičnu priču, ispunjenu obiljem akcije i uzbuđenja. Poglavlja su kratka i nerijetko završavaju cliffhangerima, zbog čega je teško napraviti pauzu tijekom čitanja. Likovi, iako novi i još nam nepoznati, brzo se pretvore u likove s kojima se doista želimo družiti i od kojih se teško rastati.

Vezano uz one odgovore na pitanja, koje sam ranije spomenula, ovdje ćete naići na određen broj njih, ali neki će za sobom povući samo još više pitanja. Primijetila sam da se velikom broju čitatelja to nije baš svidjelo, jer su očekivali da će im ovaj roman popuniti sve rupe u znanju koje je trilogija za sobom ostavila, ali dobra vijest u svemu tome je da postoji još jedan prequel, čija se radnja odvija nakon ovog, a prije trilogije, i u čijem sinopsisu na koricama stoji da će u njemu 'sve biti odgovoreno', pa se čini da se imamo čemu veseliti. Treba se samo strpiti i pričekati prijevod. :)

Ovaj roman sam po sebi i njegova priča mogu stajati samostalno, tako da ga možete bez problema pročitati i ako niste pročitali ostatak serijala, iako, ako još niste čitali originalnu trilogiju, savjetujem vam da se prvo nje uhvatite, kako si ne bi spojlali radnju prije no što ste uopće u nju zaronili. Uvod i epilog ovog romana dotiču se Thomasove priče, a čitajući ga, puno toga ćete unaprijed saznati o nekim stvarima koje tek trebate upoznati u trilogiji pa bih rekla da je najbolje čitati ovaj roman kao četvrti po redu, bez obzira što se radi o prequelu.

Bilo je lijepo saznati još malo o svijetu 'Labirinta' i nakratko se ponovno u taj svijet vratiti. U žanru YA SF-a, i distopija općenito, ovaj je serijal među najboljima koji se nude i svakako ga vrijedi pročitati. Nadam se da ćemo uskoro imati priliku čitati i drugi prequel. Do tada, strpljen-spašen! :)

PREŽIVJELE, Riley Sager

Izdavač: Fokus, 2018.

[eng. Final girls] 

Ove sam godine pročitala već povelik broj trilera, mnoge od njih na preporuku jednog i jedinog - Stephena Kinga. Neki su bili dobri, neki sjajni, neki odlični, a neki pomalo od svega, ovisno o trenutku radnje u kojem sam se nalazila dok sam čitala. Za ovaj je triler Mr. King rekao kako je on "prvi pravi triler godine" (jes da se radi o godini 2017., ali kužite što vam hoću reći), što ga je kod mene automatski svrstalo među obavezne must-read romane.

Roman prati Quincy Carpenter, djevojku koja je prije deset godina preživjela masakr u kojem su stradali svi njeni prijatelji. Zbog činjenice da je preživjela, Quincy su mediji svrstali u veoma malu skupinu djevojaka kojoj je uspjelo to isto, prikrpavši im naziv "posljednje djevojke". Svaka se od posljednjih djevojaka sa svojom traumom nosi na svoj način, a Quincyn način je bio potisnuti sve što joj se dogodilo iz sjećanja i, uz malu pomoć Xanaxa, preuzeti kontrolu nad ostatkom svog života.

A onda jedna od posljednjih djevojaka završi mrtva. I premda se nikada nisu upoznale, ta smrt pogodit će i Quincy - i pokrenuti niz događaja koji su potpuno izvan njene kontrole.

Iako je prvenstveno triler, ovaj bih roman svrstala i pod žanr horora - ne onih jezivih horora od kojih vas podilaze žmarci, već onih 'guilty pleasure' vrste. Znate koji su to: slasher horori u kojima grupa mladih ljudi odlazi nekamo u divljinu, gdje nabasaju na nekog luđaka koji ih na kraju sve potamani - sve osim jednog. Ovaj se roman bavi upravo tim jednim, tj. jednom - i prati nastavak njene priče deset godina poslije.

Sama se priča većinu vremena odvija u sadašnjosti, koju tek povremeno presijecaju poglavlja iz razdoblja u kojem se odvio masakr koji je Quincy preživjela. Radnja je, unatoč povremenoj sporosti, zanimljiva i postavlja puno pitanja, dobar dio njih zahvaljujući samoj Quincy, koja se, zbog potisnutih sjećanja, povremeno nalazi i u ulozi nepouzdane pripovjedačice. Komadići Quincyna sjećanja i druge tajne polako isplivavaju na površinu, a apsolutno niti jedan lik, uključujući Quincy, nije baš otvorena knjiga i za svakog imate dojam da nešto skriva.

Tempo je većinom spor do umjeren, sve do posljednje trećine romana, u kojoj se taj tempo znatno ubrza. Kad dođete do tog dijela, samo nastavite čitati, jer teško da ćete otada nadalje negdje uspjeti napraviti pauzu (ili to uopće poželjeti). Hoće li vas kraj iznenaditi? Možda - ako ste dugogodišnji čitatelj trilera, postoji mogućnost da ćete pogoditi tko stoji iza svega i prije no što vam se to samo otkrije. To ipak nimalo ne umanjuje napetost ove priče. :)

Zbog svoje tematike, likova i same priče ovaj je roman nešto drugačiji od ostalih trilera koji su trenutno popularni, i kao takav je neobično osvježavajuć. On je koktel smiješan od psihološkog trilera, krimića i horora, doziranih baš u pravoj mjeri. I nekako je savršen baš za ove vruće ljetne dane. Ne znam zašto, ali jednostavno jest. Ponesite ga sa sobom na godišnji, bit će vam izvrsno društvo. Pogotovo ako ste naumili s grupom prijatelja kampirati negdje u divljini. ;)

S LJUBAVLJU, SIMON, Becky Albertalli

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.
[eng. Simon vs. The Homo Sapiens Agenda]

Može li zabavan teen rom-com ispuniti sva očekivanja (a i više od toga) vezana uz to da je zabavan teen rom-com, a istovremeno biti i must read knjiga o toleranciji i prihvaćanju drugačijeg za apsolutno sve uzraste? Može!

Upoznajte Simona: Simon je sasvim običan tinejdžer, koji vrijeme krati odlascima u školu i druženjem sa svojim prijateljima Nickom, Leah i, odnedavna, Abby. Simon je, također, zaljubljen. Već neko vrijeme dopisuje se jednim dečkom i misli da su stvarno kliknuli. A evo u čemu je kvaka: taj dečko zove se Blue i ide u istu školu kao i Simon, ali... pa, stvar je u tome da ga Simon zapravo nikada nije upoznao (osim preko poruka koje izmjenjuju putem weba) i ne zna tko je on točno. Što se Simona tiče, Blue bi mogao biti bilo tko od vršnjaka koje svakodnevno susreće u školi, mogao bi čak biti netko koga poznaje u stvarnom životu. No, dok sanjari o tome tko bi Blue mogao biti, Simon se previše ne zamara tim pitanjem - barem ne sve dok mu jedan kolega iz škole, koji je slučajno vidio Simonove mailove Blueu, zaprijeti da će otkriti Simonovu vezu ako mu Simon ne pomogne da se približi Simonovoj prijateljici Abby.

Možda vam ovo sad zavuči kao tipična teen zavrzlama tko-se-kome-sviđa, uz uobičajene teen spletke koje uz to idu, ali ovaj je zaplet tek početak radnje ovog romana, koji unutar svojih korica skriva puuuuno više od onog što vam zaplet daje naslutiti.

Prisiljen izaći iz svoje comfort zone puno prije no što je to planirao, Simon će se morati suočiti s promjenama na koje nije spreman i kojima je, ako ćemo iskreno, izrazito nesklon. Tu je također i problemčić oko toga da Simon zapravo još nikome nije priznao da je gej, a sada će to možda morati napraviti puno prije no što je planirao. Da ne spominjemo da je u sve upleten i drugi dečko, koji također još nije izašao iz ormara. Kako s čitavom situacijom izaći na kraj na najbolji mogući način? Simon nije siguran, ali nešto će već morati smisliti - & hope for the best.

Ova preslatka ljubavna priča natjerat će vas da se zaljubite u njene likove mnogo prije no što oni sami shvate da su zaljubljeni jedan u drugog. Iskrena, zabavna i moderna, ova priča naprosto pršti svim duginim bojama i stvara u vama neponovljiv, ugodno pozitivan osjećaj, koji će uz vas ostati i dugo nakon što ju pročitate.

Likovi su ovdje - svi do jednog - vrlo realistični i lako se s njima povezati. Sva ona zbunjenost i nesigurnost koja prati odrastanje i sazrijevanje sadržana je u ovim likovima i njihovim međusobnim odnosima i utkana je u njihove korake koji vode prema neponovljivim prvim ljubavima i prvim hrabrim istupanjima iz zona udobnosti.

A ispod sve te zabave i romantike, tu je i važna priča o pronalaženju svojeg mjesta u svijetu i određivanja samog sebe i svog identiteta, kao i prihvaćanja istog. Jako mi se svidjelo to što Simon propitkuje ono što smo si mi sami, kao društvo, nametnuli kao nekakvu normu, pri čemu svakog tko se u tu normu ne uklapa automatski gledamo kao nekakvog čudaka. I onda tom 'čudaku' još namećemo obavezu da nam svoje 'čudaštvo' mora najaviti.

"Usput, što misliš, zar se ne bi svi morali autati? Zašto je strejt norma? Svatko bi se trebao opredijeliti za ovo ili za ono i svima bi trebalo postaviti to veliko, neugodno pitanje jesi li strejt, gej, bi ili što već. Samo kažem."

Doista, koja je svrha autanja? Zašto bi ljudi čija je seksualna orijentacija drugačija od heteroseksualne morali to svima objavljivati? Samim tim činom, odnosno zahtijevanjem istog, govorimo im da nisu normalni, da su drugačiji i da to što su drugačiji moraju obavezno pred svima proklamirati. Ako si bijeli heteroseksualac, okej si, ali ako nisi, obavezno izrecitiraj tko si, što si i s kim bi htio spavati. Glupo, nije li?

"Svakako je iritantno što je strejt norma (i bijela boja kože, kad smo već kod toga) i što samo ljudi koji ne pristaju u taj kalup moraju razmišljati o svojem identitetu."

"Bijela rasa ne bi smjela biti norma, baš kao što ni strejt ne bi smjelo biti norma. Norma ne bi uopće smjela postojati."

Izlazak iz nametnutih društvenih kalupa i normi ono je što ovaj roman promiče i ono je o čemu mislim da je važno da današnji klinci i tinejdžeri što više čitaju: kako bi, možda, jednog dana stvorili društvo u kojem neće biti važno koje si boje kože i voliš li više dečke ili cure. Što više pišemo i čitamo i slušamo o prihvaćanju drugačijeg, toleranciji i ljubaznosti, veće su nam šanse da kao društvo takvi i postanemo.

Ono što mi se također jako svidjelo je to što Simon otvoreno priča o promjenama i problemu prihvaćanja tih promjena od strane drugih. Ljudi imaju tu tendenciju da te prihvate kao određenu osobu i svaku promjenu koju na tebi vide gledaju s čuđenjem, kao da je zabranjeno (ili nečuveno!) mijenjati se.

"E, eto baš to. Svaki vražji put to radi. Oboje to rade. Strpaju me u kutiju i kad god gurnem poklopac da je otvorim, oni ga opet zalupe. Kao da se ništa u vezi sa mnom ne smije promijeniti."

Morali bismo naučiti prihvaćati činjenicu da se ljudi mijenjaju i da imaju na to pravo. Simon nam može pokazati kako, a nadam se da ćemo moći čitati o sve više i više likova poput njega. Jer, u promjenama je ljepota, baš kao i u prihvaćanju tih promjena. Teen godine su one godine u kojima se najviše mijenjamo, najviše učimo sami o sebi i pokušavamo pronaći naš vlastiti identitet. Ovakvi romani pokazuju nam ne samo da je to normalno i okej, nego nas uče i kako da budemo tolerantniji i obazriviji prema promjenama i razlikama koje vidimo kod drugih.

"...ljudi su zaista nalik kućama s prostranim sobama i malim prozorčićima. I možda je to zapravo dobro, kako nikad ne prestaju iznenađivati jedni druge."

Simon je predivan lik, a njegova je priča predivna priča. Zabavit ćete se kao nikad do sad, zaboljet će vas zubi od slatkoće, uživat ćete u sjajnom društvu i osjećat ćete se pozitivno čitavo vrijeme dok čitate. Ova knjiga će vas učiniti sretnima. Ozbiljno. Morate ju pročitati - jednostavno MORATE.

IZGUBLJENA SVJETLOST, Jill Santopolo

Izdavač: Znanje, 2018.

[eng. The light we lost] 

Ljubavna priča Lucy i Gabea započinje na najtragičniji dan novije svjetske povijesti: 11. rujna 2001., u New Yorku. Dok se životi gase i pepeo diže svuda oko njih, Lucy i Gabe utjehu pronalaze jedno u drugome, pokrećući u tom trenutku iskru ljubavi koja će trajati još godinama poslije.

"Postoje trenuci koji promijene putanju ljudskih života. Za mnoge od nas koji smo tada živjeli u New York Cityu taj je trenutak bio 11. rujna. Što god radila toga dana, bilo bi važno, bilo bi urezano u moje pamćenje i utisnuto u moje srce. Ne znam zašto sam te upoznala tog dana, ali znam da ćeš, zato što sam te upoznala, zauvijek biti dio moje osobne povijesti."

Iako ne završe odmah zajedno (zbog raznih okolnosti), nakon nekog vremena Lucy i Gabe ipak uplove u jednu vrlo turbulentnu i intezivnu vezu. Nažalost, zbog odabira koje oboje moraju, svaki za sebe, napraviti, njihovi putevi prisiljeni su razdvojiti se. Barem na neko vrijeme.

U godinama koje dolaze, Lucy i Gabe povremeno će se susretati, pa onda opet razdvajati. Oboje će život voditi svojim putem i oboje će taj život izgraditi na različite načine. A opet, oboje će cijelo vrijeme nekako čekati da im se putevi ponovno spoje. Pitanje je samo kada će se to dogoditi i na koji način, te hoće li njihova ljubav uspjeti preživjeti sva doba razdvojenosti.

Ne znam jeste li gledali film 'Remember me' s Robertom Pattinsonom i Emilie de Ravin u glavnim ulogama, ali radnja ovog romana upravo me na njega podsjetila. Radnja tog filma također se vrti oko jednog mladog para i također je vezana uz događaje od 11. rujna 2001., samo obrnutim redoslijedom. Mislim da je motivacija obaju autora, i filma i ove knjige, bila da unesu dašak svjetlosti u događaje koje pamtimo samo u mračnim nijansama. Jesu li u tome uspjeli i koliko je opravdan njihov izbor ovog tragičnog događaja da oko njega ispletu svoje priče, tema je o kojoj bi se mogla lomiti koplja, stoga bolje da u to ne ulazimo.

Roman je pisan u prvom licu, Lucynom, i to na način da se ona obraća direktno Gabeu, kao da mu piše ljubavna pisma ili mu jednostavno priča o svom životu i njihovoj zajedničkoj prošlosti. Zbog takvog načina pisanja, odmah vam je jasno da cijela priča ide u nekom smjeru u kojem ćemo Gabea ponovno susresti i da nas na mjestu na kojem će se to dogoditi čeka nešto značajno. Zašto mu Lucy sve ovo govori i zašto baš na taj način? Što mu se dogodilo? Je li mrtav? Je li u opasnosti? Je li sve to dio neke strašno duge ispovijedi koju mu mora na neki način poslati jer ga ne može drugačije kontaktirati? Ili se možda radi o zavjetima koje izgovara uoči njihova vjenčanja? Ne znamo, ali znamo da je u pitanju NEŠTO i to nešto veliko.

Roman je prožet emocijama i sav je u nekom melankoličnom ozračju, koje ponekad oteče u sretnije, a ponekad u tužnije vode. U Lucynoj priči sadržan je čitav njen život i ona ga iznosi pažljivo, detaljno i bez ikakve poštede prema ljudima u svom životu niti prema sebi samoj. Lucy je svjesna da su i ona i Gabe napravili neke krive poteze i da su oboje tu gdje jesu zbog izbora koje su napravili i okolnosti koje su ih na te izbore natjerale. Iskreno, u više sam ih navrata oboje htjela zadaviti zbog tih izbora, kao i zbog djetinjastog načina na koje su ih činili.

Jedna stvar mi samo nikako nije jasna. Naime, da moj partner mora otputovati na nekoliko mjeseci zbog nečega čime se želi baviti, ili da njegov posao jednostavno zahtijeva česta putovanja i puno izbivanja, sve što bih ja na to rekla je: okej. Da, veze na daljinu su možda teške i potrebno je puno truda i kompromisa da ih se održi na životu, ali nisu nemoguće. Zato me strašno nervira to što, kada se likovi u knjigama suoče s ovakvim situacijama, njihova je reakcija uvijek, ali baš uvijek, histeriziranje, drama, plač i - neizbježno - prekid. Zar se mora biti zajedno baš svake minute svakog sata ili je vezi kraj? Suludo.

(Dakle, ne, Lucy, Gabe te nije ostavio. Gabe je OTPUTOVAO. TI si odlučila da to znači kraj. I onda odlučila u svakoj prilici plakati zbog svog odabira.)

No, likovi i njihovi upitni odabiri na stranu, ova je priča zaista lijepo ispričana. Poglavlja su kratka i posve su ispunjena osjećajima, a svako novo poglavlje tjera vas da nastavite čitati ne bi li otkrili što se dalje dogodilo i saznali hoće li se priča Lucy i Gabea ponovno spojiti u jednu, jedinstvenu priču. (Da vam iskreno kažem, ja sam navijala da se to ne dogodi. #TeamDarren :))

Lucy i Gabe su poput noćnog leptira i udaljenog svjetla. Koliko god bili udaljeni, ne mogu si pomoći a da se jedno drugome konstantno ne približavaju, bez obzira što bi se mogli opeći. Neke su ljubavi, pretpostavljam, jednostavno takve. Ne možeš ih zaboraviti i ne možeš ugasiti njihov žar, koliko god se trudio i s koliko god ga ledene vode polio. Takve se ljubavi, ponekad, pobrinu same za sebe, a njihovi akteri uvijek nađu put jedno k drugome. Ma koliko trajalo.

Ponekad, na djelu je jednostavno "Sudbina nasuprot slobodnoj volji. Možda oboje."

A ponekad "Slobodna volja, unatoč našoj sudbini."

Što je od navedenog bilo ključno za Lucy i Gabea i jesu li se uspjeli ponovno spojiti, pročitajte i saznajte.