Izdavač: Profil, 2015.
[eng. Girl online]
[eng. Girl online]
Ako ste ikada pogledali ijednu teen komediju ili pročitali teen roman, velike su šanse da će vam radnja ovog romana biti već poznata. Jer, on nam ne donosi ništa previše originalno niti novo: imamo tipičnu tinejdžericu, nepopularnu i pomalo nesigurnu u sebe, čija je (bivša) najbolja prijateljica najopakija gadura na cijeloj školi, a najbolji prijatelj neizbježno gay.
Spomenuta tinejdžerica, Penny, upada u jednu neugodnu situaciju za drugom, a jedino mjesto na kojem se osjeća ugodno je njen internetski blog. Nakon što Pennyne nevolje kulminiraju jednom izrazito neugodnom situacijom, Penny s roditeljima odlazi na putovanje u New York, gdje ju čeka ugodan odmak od svega kod kuće i, naravno, superzgodan dečko iz Brooklyna u kojeg se odmah zaljubi.
Tipično za radnju ovakvih priča, brzo razbuktala romansa imeđu Penny i dečka iz Brooklyna nailazi na prepreke i nesporazume, ali i sami ćete pogoditi da ovakve priče ne mogu na kraju završiti nikako drugačije nego sretno.
Unatoč tome što joj manjka originalnosti, ova priča nosi jednu važnu pozitivnu poruku, a što se tiče humora, i tu ima svojih momenata. Iako nije ni blizu tako duhovita kao što to znaju biti neke od majstorica ovog žanra, poput Meg Cabot, i Zoe Sugg zna složiti neke prilično zabavne situacije, koje vas mogu lako natjerati u smijeh.
Poruka koju priča nosi tiče se ponašanja na društvenim mrežama, konkretno skrivanja iza virtualnih profila i brzog osuđivanja ljudi koje zapravo uopće ne poznajemo, širenje mržnje i, jednostavno rečeno, 'hejtanja'. Penny je na svojoj koži osjetila kako je to kada te ljudi osude zbog nečega što uopće nisi napravila, odnosno nisi znala da radiš, te kako se brzo ta osuda može proširiti čitavim Internetom, rezultirajući time da te vrijeđaju i osuđuju ljudi koji te uopće ne poznaju niti znaju išta o tebi. S jedne strane, društvene mreže daju nam mogućnost otvorenosti kada nismo u stanju biti otvoreni licem-u-lice i pronalaženja prijatelja u potpunim strancima, ali, s druge strane, tu je uvijek opasnost od dijeljenja previše toga, s ljudima koji možda uopće nisu ono za što se predstavljaju.
Ova je knjiga prvenstveno namijenjena tinejdžerima, kojima će se vjerojatno i najviše svidjeti i koji će se moći poistovjetiti s nekim od likova. Meni to nije uspjelo, prvenstveno zato jer sam čitavu priču doživjela kao već viđenu i prilično predvidivu. Način, odnosno jezik kojim je pisana, uporabu tinejdžerskog internetskog slenga, na nekim mjestima narušava naš prijevod, u kojem si je prevoditelj uzeo slobodu prevođenja nekih univerzalnih, neprevodivih, izraza, koji u prijevodu zvuče prilično glupavo (npr. sebić (eng. selfie) - Ozbiljno???) Osim toga, čitatelji kojima je knjiga prvenstveno namijenjena i predobro su upoznati sa svim izrazima koji se u njoj koriste, dok ove prevedene teško da će tko upotrijebiti, osim kao razlog za dodatnu dozu smijeha.
Knjiga je relativno kratka i brzo se čita. Ako spadate u skupinu čitatelja kojima je namijenjena, mogla bi vam se svidjeti, ako ne, čitajte ju na vlastitu odgovornost. Možda vam se svidi više nego meni. :P
Spomenuta tinejdžerica, Penny, upada u jednu neugodnu situaciju za drugom, a jedino mjesto na kojem se osjeća ugodno je njen internetski blog. Nakon što Pennyne nevolje kulminiraju jednom izrazito neugodnom situacijom, Penny s roditeljima odlazi na putovanje u New York, gdje ju čeka ugodan odmak od svega kod kuće i, naravno, superzgodan dečko iz Brooklyna u kojeg se odmah zaljubi.
Tipično za radnju ovakvih priča, brzo razbuktala romansa imeđu Penny i dečka iz Brooklyna nailazi na prepreke i nesporazume, ali i sami ćete pogoditi da ovakve priče ne mogu na kraju završiti nikako drugačije nego sretno.
Unatoč tome što joj manjka originalnosti, ova priča nosi jednu važnu pozitivnu poruku, a što se tiče humora, i tu ima svojih momenata. Iako nije ni blizu tako duhovita kao što to znaju biti neke od majstorica ovog žanra, poput Meg Cabot, i Zoe Sugg zna složiti neke prilično zabavne situacije, koje vas mogu lako natjerati u smijeh.
Poruka koju priča nosi tiče se ponašanja na društvenim mrežama, konkretno skrivanja iza virtualnih profila i brzog osuđivanja ljudi koje zapravo uopće ne poznajemo, širenje mržnje i, jednostavno rečeno, 'hejtanja'. Penny je na svojoj koži osjetila kako je to kada te ljudi osude zbog nečega što uopće nisi napravila, odnosno nisi znala da radiš, te kako se brzo ta osuda može proširiti čitavim Internetom, rezultirajući time da te vrijeđaju i osuđuju ljudi koji te uopće ne poznaju niti znaju išta o tebi. S jedne strane, društvene mreže daju nam mogućnost otvorenosti kada nismo u stanju biti otvoreni licem-u-lice i pronalaženja prijatelja u potpunim strancima, ali, s druge strane, tu je uvijek opasnost od dijeljenja previše toga, s ljudima koji možda uopće nisu ono za što se predstavljaju.
Ova je knjiga prvenstveno namijenjena tinejdžerima, kojima će se vjerojatno i najviše svidjeti i koji će se moći poistovjetiti s nekim od likova. Meni to nije uspjelo, prvenstveno zato jer sam čitavu priču doživjela kao već viđenu i prilično predvidivu. Način, odnosno jezik kojim je pisana, uporabu tinejdžerskog internetskog slenga, na nekim mjestima narušava naš prijevod, u kojem si je prevoditelj uzeo slobodu prevođenja nekih univerzalnih, neprevodivih, izraza, koji u prijevodu zvuče prilično glupavo (npr. sebić (eng. selfie) - Ozbiljno???) Osim toga, čitatelji kojima je knjiga prvenstveno namijenjena i predobro su upoznati sa svim izrazima koji se u njoj koriste, dok ove prevedene teško da će tko upotrijebiti, osim kao razlog za dodatnu dozu smijeha.
Knjiga je relativno kratka i brzo se čita. Ako spadate u skupinu čitatelja kojima je namijenjena, mogla bi vam se svidjeti, ako ne, čitajte ju na vlastitu odgovornost. Možda vam se svidi više nego meni. :P
