Izdavač: Naklada Ljevak, 2015.
[njem. Die Süsse des Lebens]
[njem. Die Süsse des Lebens]
Jedne zimske večeri, djevojčica s djedom igra 'Čovječe ne ljuti se', kada na vrata netko zakuca. Djed izlazi provjeriti tko je, i više se ne vraća. Djevojčica izađe za njim, i uskoro ga pronađe u hrpi snijega, smrskane lubanje.
Otkada je pronašla djedovo tijelo, mala Katharina prestala je govoriti, zbog čega odlazi na razgovore sa psihologom. Istodobno, alpsko selo u kojem živi postaje poprište zvjerskih zločina nad mačkama, psima, kunićima i drugim životinjama. Policija smatra da su ovi zločini možda povezani s ubojstvom Katharininog djeda, ali im ta poveznica izmiče. U selu u kojem žive i osuđeni kriminalci, i nasilnici, i tihi, mirni ljudi, za koje ne znaš što im se mota po mislima, bit će teško pronaći krivca, unatoč tome što kandidata za to ne nedostaje.
'Slast života' nije baš klasičan triler na kakve smo u zadnje vrijeme navikli. Ovdje nema onog klasičnog 'dogodio se zločin' i sad ga malo-pomalo istražujemo, ne bi li otkrili što se dogodilo. Autor se ovdje više koncentrira na jednostavno upoznavanje okoline u kojoj se zločin dogodio, upoznavanje mjesta radnje, njegovih stanovnika i okolnosti u kojima ti stanovnici žive, a time i, posljedično, uzroka i okolnosti koje su dovele do zločina opisanog na samom početku romana.
Način na koji je pisan također nije baš uobičajen. Ovdje nema nekog centralnog lika oko kojeg se odvija radnja, već se ona odvija u različitim fragmentima koje gledamo kroz različite likove, od kojih su svi manje ili više povezani sa ili žrtvom ili ubojicom (to nam se ima razotkriti tek na kraju). Tu je psihijatar koji liječi djevojčicu koja je pronašla djedovo tijelo, zatim policijski istražitelj koji (između ostalog) istražuje cijeli slučaj, kapelan koji vodi sahranu... Na početku je teško vidjeti poveznicu između svih ovih likova, ali, kako radnja dalje odmiče i kako ih sve sve više upoznajemo, ta poveznica polako postaje sve vidljivijom.
Radnja ovog romana ne teče brzo, i on zahtijeva malo više (i malo dublje) pozornosti no što ste možda navikli davati prosječnom trileru tijekom čitanja. Sporost odvijanja radnje, kao i ponekad preobimne digresije o životu pojedinih likova možda su glavna mana ovog romana, ali su ujedno tu kako bismo što bolje razumjeli svakog lika, sve što ga pokreće i okolnosti u kojima živi i radi, od kojih neke možda imaju, a možda i nemaju utjecaja na razjašnjavanje početnog zločina.
Što se tiče tog razjašnjenja, za mene je kraj bio možda mrvicu nejasan, ne u smislu da se početni slučaj nije rasvijetlio, već više u smislu da je kraj ostao nekako otvoren, nezaključen (barem što se nekih likova tiče).
Ova knjiga traži od vas određenu strpljivost i koncentraciju. Ako niste posve koncentrirani na radnju, lako je odlutati mislima, nakon čega je potrebno opet neko vrijeme da natrag pohvatate sve konce koje ste izgubili. Budite strpljivi, i dajte vremena ovoj knjizi da vas zarobi. Moja konačna ocjena je: OK. Ništa više, ništa manje.
Otkada je pronašla djedovo tijelo, mala Katharina prestala je govoriti, zbog čega odlazi na razgovore sa psihologom. Istodobno, alpsko selo u kojem živi postaje poprište zvjerskih zločina nad mačkama, psima, kunićima i drugim životinjama. Policija smatra da su ovi zločini možda povezani s ubojstvom Katharininog djeda, ali im ta poveznica izmiče. U selu u kojem žive i osuđeni kriminalci, i nasilnici, i tihi, mirni ljudi, za koje ne znaš što im se mota po mislima, bit će teško pronaći krivca, unatoč tome što kandidata za to ne nedostaje.
'Slast života' nije baš klasičan triler na kakve smo u zadnje vrijeme navikli. Ovdje nema onog klasičnog 'dogodio se zločin' i sad ga malo-pomalo istražujemo, ne bi li otkrili što se dogodilo. Autor se ovdje više koncentrira na jednostavno upoznavanje okoline u kojoj se zločin dogodio, upoznavanje mjesta radnje, njegovih stanovnika i okolnosti u kojima ti stanovnici žive, a time i, posljedično, uzroka i okolnosti koje su dovele do zločina opisanog na samom početku romana.
Način na koji je pisan također nije baš uobičajen. Ovdje nema nekog centralnog lika oko kojeg se odvija radnja, već se ona odvija u različitim fragmentima koje gledamo kroz različite likove, od kojih su svi manje ili više povezani sa ili žrtvom ili ubojicom (to nam se ima razotkriti tek na kraju). Tu je psihijatar koji liječi djevojčicu koja je pronašla djedovo tijelo, zatim policijski istražitelj koji (između ostalog) istražuje cijeli slučaj, kapelan koji vodi sahranu... Na početku je teško vidjeti poveznicu između svih ovih likova, ali, kako radnja dalje odmiče i kako ih sve sve više upoznajemo, ta poveznica polako postaje sve vidljivijom.
Radnja ovog romana ne teče brzo, i on zahtijeva malo više (i malo dublje) pozornosti no što ste možda navikli davati prosječnom trileru tijekom čitanja. Sporost odvijanja radnje, kao i ponekad preobimne digresije o životu pojedinih likova možda su glavna mana ovog romana, ali su ujedno tu kako bismo što bolje razumjeli svakog lika, sve što ga pokreće i okolnosti u kojima živi i radi, od kojih neke možda imaju, a možda i nemaju utjecaja na razjašnjavanje početnog zločina.
Što se tiče tog razjašnjenja, za mene je kraj bio možda mrvicu nejasan, ne u smislu da se početni slučaj nije rasvijetlio, već više u smislu da je kraj ostao nekako otvoren, nezaključen (barem što se nekih likova tiče).
Ova knjiga traži od vas određenu strpljivost i koncentraciju. Ako niste posve koncentrirani na radnju, lako je odlutati mislima, nakon čega je potrebno opet neko vrijeme da natrag pohvatate sve konce koje ste izgubili. Budite strpljivi, i dajte vremena ovoj knjizi da vas zarobi. Moja konačna ocjena je: OK. Ništa više, ništa manje.
