Izdavač: Mozaik knjiga, 2015.
[eng. Little lies]
[eng. Little lies]
Nakon 'Suprugove tajne' i 'Ljubavi i hipnoze', Liane Moriarty napisala je još jedan jako dobar roman.
'Male laži' govore o 3 prijateljice - Jane, Madeline i Celeste. Sve tri su različite i vode različite živote, ali spaja ih jedna zajednička osobina: sve tri su majke djece predškolske dobi, a djeca im upravo kreću u istu školu, odnosno predškolu, na australskom poluotoku Pirriweeju. Madeline i Celeste bile su prijateljice već otprije, a s Jane su se sprijateljile na prvi dan predškole, na kojem se dogodio i jedan incident, koji ih je još više zbližio. Naime, kada su nakon nastave tog dana roditelji došli pokupiti svoju djecu, jedna od djevojčica optužila je Janeinog sina, Ziggya, da ju je pokušao udaviti. Nakon toga, od Ziggya je bilo traženo da se ispriča, ali on je neprestano tvrdio da on to nije učinio. Incident je završio bijesom i zgražanjem drugih roditelja, naročito majke spomenute djevojčice, kao i Janeinom zabrinutošću da bi Ziggy mogao biti sličniji svom ocu no što je mislila - ocu o kojem Jane nikada ne govori i koji je dio mnogo veće tajne, koja će, kad se jednom otkrije, utjecati na puno više života od Janeinog i Ziggyevog.
Bez obzira na njegov naslov, ovaj se roman ne bavi samo malim lažima, već i onim nešto većim. Moriarty preko svojih likova ovdje izvrsno oslikava čitav raspon laži različitih veličina i težina:
"Shvatila je da na svijetu postoji mnogo razina zla. Postoji mala razina zla, kao što su njezine zlobne riječi. Kao što je nepozivanje djeteta na proslavu. Viša razina zla, kao što je ostavljanje žene s novorođenčetom i spavanje s dadiljom tvojega djeteta. I postojala je ona razina zla koju Madeline nije iskusila: okrutno ponašanje u hotelskim sobama i nasilje u obiteljskim domovima i prodavanje malih djevojčica poput robe, čime im se zauvijek uništi njihovo nevino srce."
Likovi su, kao i obično u Moriartynim romanima, kompleksni i sjajno pihološki okarakterizirani, i to baš svi - od glavnih do sporednih. Priču pratimo preko 3 glavna lika - Celeste, Madeline i Jane - koja se sa svakim poglavljem izmjenjuju, a zanimljivo je upravo to što svaka od ove 3 prijateljice ima neke svoje, drugačije, probleme; svoje tajne koje skriva od drugih, svoje male laži koje drugima govori.
Madeline je majka troje djece, sretno udana u drugom braku. Njena najstarija kći, Abigail, dijete je koje ima s prvim suprugom, Nathanom, kojeg mrzi. Madeline je naizgled prpošna, vesela i bez ikakvih problema, dok je zapravo u sebi duboko uplašena da će je Abigail ostaviti i prikloniti se ocu i njegovoj novoj ženi, s kojima se Abigail odlično slaže. Na Madelineinom primjeru možemo jasno vidjeti kako zamjeranje nekome tko te povrijedio može i dalje utjecati na tvoj život, čak i dugo nakon što si tu osobu prebolio i nastavio dalje sa životom. Madeline također istovremeno utjelovljuje dvije krajnosti: osobu u sretnom braku i osobu nakon lošeg iskustva s brakom, pri čemu je ovo prvo zapravo došlo poslije i na neki nam način to ujedno daje vjeru u mogućnost sretnog kraja nakon kraja koji je to prvotno trebao biti, ali to ipak nije bio.
Jane je samohrana majka, zaposlena kao samostalni knjigovođa, koja se sa sinom Ziggyem tek doselila u novu sredinu. Jane je tiha, pomalo povučena i ne voli se isticati, što su sve osobine koje korijen vuku iz tajne koju čuva u sebi i koju nikome drugome nije rekla, a koja je povezana sa Ziggyevim ocem. Jane je netko tko je dopustio da mu nešto loše što se dogodilo u prošlosti definira čitav daljnji život, i netko tko će se s tim demonima prošlosti kad-tad ipak morati suočiti (samo ne možda na način na koji je to prvotno planirala).
Celeste je u ovoj priči možda najsamozatajniji lik, ali, po meni, i najvažniji. Celeste je majka dvoje dječaka, prelijepa žena zaljubljena u svog jednako predivnog supruga. U njenom životu postoji samo jedna mala 'sitnica' koja remeti tu, naizgled savršenu, sliku: obiteljsko nasilje. I to je, po meni, najvažniji problem kojeg se ova knjiga dotiče, jer ona savršeno oslikava razloge zašto ljudi ipak ostanu u nasilnoj vezi iako im je i samima već stotinu puta bilo jasno da bi trebali otići.
"Htjela je onom prestravljenom muškarcu u neprikladnom džemperu dati samopouzdanje da i on kaže svoju golu, ružnu istinu. Htjela mu je pokazati da barem jedna osoba ovdje razumije sve pogreške koje je cijelo vrijeme radio: kada joj je dao drugu priliku, kada ju je namjerno provocirao, kada je dopustio djeci da vide ono što nisu trebala vidjeti. Htjela ga je uhvatiti za te drhtave ruke i reći: - Razumijem."
Obiteljsko nasilje jedan je od onih problema društva koji se vješto prikriva iza srdačnih osmijeha i ponavljanja neprestano istih odgovora: 'sve je u redu'. Upravo je zato podizanje svijesti o ovom problemu bitno, da bismo ga mogli primijetiti i nešto učiniti u vezi toga. Jer, napokon, baš kao što Moriarty u ovom romanu ističe:
"To se svakome može dogoditi."
Uz to što podiže svijest o problemu obiteljskog nasilja, ova knjiga na vješt način ispreda jednu kompleksnu i zamršenu priču, koja ju stavlja uz bok nekim od najboljih dramatičnih trilera. Način na koji je pisana, kao i činjenica da je beskrajno zanimljiva, osigurava da nastavimo gutati poglavlje za poglavljem, ne stajući prije samog kraja knjige. Ako ste obožavali prve dvije knjige Liane Moriarty izašle kod nas, obožavat ćete i ovu. Naprosto je sjajna, pravi gušt za čitanje. Svakako preporučam.
'Male laži' govore o 3 prijateljice - Jane, Madeline i Celeste. Sve tri su različite i vode različite živote, ali spaja ih jedna zajednička osobina: sve tri su majke djece predškolske dobi, a djeca im upravo kreću u istu školu, odnosno predškolu, na australskom poluotoku Pirriweeju. Madeline i Celeste bile su prijateljice već otprije, a s Jane su se sprijateljile na prvi dan predškole, na kojem se dogodio i jedan incident, koji ih je još više zbližio. Naime, kada su nakon nastave tog dana roditelji došli pokupiti svoju djecu, jedna od djevojčica optužila je Janeinog sina, Ziggya, da ju je pokušao udaviti. Nakon toga, od Ziggya je bilo traženo da se ispriča, ali on je neprestano tvrdio da on to nije učinio. Incident je završio bijesom i zgražanjem drugih roditelja, naročito majke spomenute djevojčice, kao i Janeinom zabrinutošću da bi Ziggy mogao biti sličniji svom ocu no što je mislila - ocu o kojem Jane nikada ne govori i koji je dio mnogo veće tajne, koja će, kad se jednom otkrije, utjecati na puno više života od Janeinog i Ziggyevog.
Bez obzira na njegov naslov, ovaj se roman ne bavi samo malim lažima, već i onim nešto većim. Moriarty preko svojih likova ovdje izvrsno oslikava čitav raspon laži različitih veličina i težina:
"Shvatila je da na svijetu postoji mnogo razina zla. Postoji mala razina zla, kao što su njezine zlobne riječi. Kao što je nepozivanje djeteta na proslavu. Viša razina zla, kao što je ostavljanje žene s novorođenčetom i spavanje s dadiljom tvojega djeteta. I postojala je ona razina zla koju Madeline nije iskusila: okrutno ponašanje u hotelskim sobama i nasilje u obiteljskim domovima i prodavanje malih djevojčica poput robe, čime im se zauvijek uništi njihovo nevino srce."
Likovi su, kao i obično u Moriartynim romanima, kompleksni i sjajno pihološki okarakterizirani, i to baš svi - od glavnih do sporednih. Priču pratimo preko 3 glavna lika - Celeste, Madeline i Jane - koja se sa svakim poglavljem izmjenjuju, a zanimljivo je upravo to što svaka od ove 3 prijateljice ima neke svoje, drugačije, probleme; svoje tajne koje skriva od drugih, svoje male laži koje drugima govori.
Madeline je majka troje djece, sretno udana u drugom braku. Njena najstarija kći, Abigail, dijete je koje ima s prvim suprugom, Nathanom, kojeg mrzi. Madeline je naizgled prpošna, vesela i bez ikakvih problema, dok je zapravo u sebi duboko uplašena da će je Abigail ostaviti i prikloniti se ocu i njegovoj novoj ženi, s kojima se Abigail odlično slaže. Na Madelineinom primjeru možemo jasno vidjeti kako zamjeranje nekome tko te povrijedio može i dalje utjecati na tvoj život, čak i dugo nakon što si tu osobu prebolio i nastavio dalje sa životom. Madeline također istovremeno utjelovljuje dvije krajnosti: osobu u sretnom braku i osobu nakon lošeg iskustva s brakom, pri čemu je ovo prvo zapravo došlo poslije i na neki nam način to ujedno daje vjeru u mogućnost sretnog kraja nakon kraja koji je to prvotno trebao biti, ali to ipak nije bio.
Jane je samohrana majka, zaposlena kao samostalni knjigovođa, koja se sa sinom Ziggyem tek doselila u novu sredinu. Jane je tiha, pomalo povučena i ne voli se isticati, što su sve osobine koje korijen vuku iz tajne koju čuva u sebi i koju nikome drugome nije rekla, a koja je povezana sa Ziggyevim ocem. Jane je netko tko je dopustio da mu nešto loše što se dogodilo u prošlosti definira čitav daljnji život, i netko tko će se s tim demonima prošlosti kad-tad ipak morati suočiti (samo ne možda na način na koji je to prvotno planirala).
Celeste je u ovoj priči možda najsamozatajniji lik, ali, po meni, i najvažniji. Celeste je majka dvoje dječaka, prelijepa žena zaljubljena u svog jednako predivnog supruga. U njenom životu postoji samo jedna mala 'sitnica' koja remeti tu, naizgled savršenu, sliku: obiteljsko nasilje. I to je, po meni, najvažniji problem kojeg se ova knjiga dotiče, jer ona savršeno oslikava razloge zašto ljudi ipak ostanu u nasilnoj vezi iako im je i samima već stotinu puta bilo jasno da bi trebali otići.
"Htjela je onom prestravljenom muškarcu u neprikladnom džemperu dati samopouzdanje da i on kaže svoju golu, ružnu istinu. Htjela mu je pokazati da barem jedna osoba ovdje razumije sve pogreške koje je cijelo vrijeme radio: kada joj je dao drugu priliku, kada ju je namjerno provocirao, kada je dopustio djeci da vide ono što nisu trebala vidjeti. Htjela ga je uhvatiti za te drhtave ruke i reći: - Razumijem."
Obiteljsko nasilje jedan je od onih problema društva koji se vješto prikriva iza srdačnih osmijeha i ponavljanja neprestano istih odgovora: 'sve je u redu'. Upravo je zato podizanje svijesti o ovom problemu bitno, da bismo ga mogli primijetiti i nešto učiniti u vezi toga. Jer, napokon, baš kao što Moriarty u ovom romanu ističe:
"To se svakome može dogoditi."
Uz to što podiže svijest o problemu obiteljskog nasilja, ova knjiga na vješt način ispreda jednu kompleksnu i zamršenu priču, koja ju stavlja uz bok nekim od najboljih dramatičnih trilera. Način na koji je pisana, kao i činjenica da je beskrajno zanimljiva, osigurava da nastavimo gutati poglavlje za poglavljem, ne stajući prije samog kraja knjige. Ako ste obožavali prve dvije knjige Liane Moriarty izašle kod nas, obožavat ćete i ovu. Naprosto je sjajna, pravi gušt za čitanje. Svakako preporučam.
