Izdavač: Znanje, 2017.
[eng. Everything, everything]
Ako još niste baš ništa čuli o ovoj knjizi, ne znam kako vam je to
uspjelo, jer svi, baš SVI, u posljednje vrijeme samo o njoj pričaju - i
to vrlo pozitivne priče. U istom će tonu biti i ova moja. :)
Dakle, upoznajte Maddy. Maddy je osamnaestogodišnja djevojka koja boluje od vrlo rijetke bolesti - teške kombinirane imunodeficijencije (skraćeno SCID), koja ju, laički rečeno, čini potencijalno alergičnom na apsolutno SVE. Tj. sve izvan njenog potpuno steriliziranog doma smještenog unutar zračne komore, iz kojeg ne smije van, jer bi bilo koji kontakt s vanjskim svijetom u njoj mogao izazvati reakciju koja bi ju mogla ubiti. Tako Maddy dane provodi čitajući knjige i družeći se s jedine dvije osobe koje smije viđati - svojom majkom i svojom njegovateljicom.
Iako povremeno žudi za stvarima koje normalni, zdravi ljudi mogu bez problema svakodnevno raditi (kao, primjerice, hodati bosi po travi ili osjetiti kišu na svojoj koži), Maddy se pomirila sa svojim ograničenjima i zapravo je relativno zadovoljna sa svojim životom - sve do dana u kojem se novi susjedi dosele u kuću preko puta, a zajedno s njima i dečko - Olly - koji joj se svidi već na prvi pogled. Maddyno i Ollyevo nemoguće prijateljstvo postupno će prerasti u potpuno nemoguću ljubav, zbog koje će Maddy po prvi put u životu poželjeti više - više od toga da samo bude živa i zauvijek zatvorena u kući.
Maddynim riječima:
"...sigurna sam da ću se zaljubiti u njega. I to će sasvim sigurno biti prava katastrofa."
Maddyna priča je jedna od onih priča koje su vas u stanju slomiti, ponovno sastaviti i izazvati u vama tonu emocija između toga. Ovo je priča koja u čitatelju budi suosjećanje, kao i nenadani poriv da se osvrne oko sebe i shvati koliko je sretan sa svojim običnim životom kojega je do sada možda smatrao dosadnim ili nezadovoljavajućim. Jer kad shvatiš da postoje ljudi koji žude za nečim što je nama ostalima dostupno kao zrak koji udišemo, kako možeš nastaviti biti sitničav i brinuti se o nebitnim malim stvarima? Ne možeš.
Unatoč tome što ova priča govori o bolesnoj djevojci i samim je time nekako krenemo čitati u melankoličnom ozračju, strepeći pred onim što će sljedeće dogoditi, već kad prijeđemo prvih nekoliko stranica shvatimo da je melankolija ovdje suvišna - jer ova je priča nevjerojatno pozitivna.
Dakle, upoznajte Maddy. Maddy je osamnaestogodišnja djevojka koja boluje od vrlo rijetke bolesti - teške kombinirane imunodeficijencije (skraćeno SCID), koja ju, laički rečeno, čini potencijalno alergičnom na apsolutno SVE. Tj. sve izvan njenog potpuno steriliziranog doma smještenog unutar zračne komore, iz kojeg ne smije van, jer bi bilo koji kontakt s vanjskim svijetom u njoj mogao izazvati reakciju koja bi ju mogla ubiti. Tako Maddy dane provodi čitajući knjige i družeći se s jedine dvije osobe koje smije viđati - svojom majkom i svojom njegovateljicom.
Iako povremeno žudi za stvarima koje normalni, zdravi ljudi mogu bez problema svakodnevno raditi (kao, primjerice, hodati bosi po travi ili osjetiti kišu na svojoj koži), Maddy se pomirila sa svojim ograničenjima i zapravo je relativno zadovoljna sa svojim životom - sve do dana u kojem se novi susjedi dosele u kuću preko puta, a zajedno s njima i dečko - Olly - koji joj se svidi već na prvi pogled. Maddyno i Ollyevo nemoguće prijateljstvo postupno će prerasti u potpuno nemoguću ljubav, zbog koje će Maddy po prvi put u životu poželjeti više - više od toga da samo bude živa i zauvijek zatvorena u kući.
Maddynim riječima:
"...sigurna sam da ću se zaljubiti u njega. I to će sasvim sigurno biti prava katastrofa."
Maddyna priča je jedna od onih priča koje su vas u stanju slomiti, ponovno sastaviti i izazvati u vama tonu emocija između toga. Ovo je priča koja u čitatelju budi suosjećanje, kao i nenadani poriv da se osvrne oko sebe i shvati koliko je sretan sa svojim običnim životom kojega je do sada možda smatrao dosadnim ili nezadovoljavajućim. Jer kad shvatiš da postoje ljudi koji žude za nečim što je nama ostalima dostupno kao zrak koji udišemo, kako možeš nastaviti biti sitničav i brinuti se o nebitnim malim stvarima? Ne možeš.
Unatoč tome što ova priča govori o bolesnoj djevojci i samim je time nekako krenemo čitati u melankoličnom ozračju, strepeći pred onim što će sljedeće dogoditi, već kad prijeđemo prvih nekoliko stranica shvatimo da je melankolija ovdje suvišna - jer ova je priča nevjerojatno pozitivna.
Maddy je simpatična i zabavna i ne dozvoljava da joj njena bolest upravlja životom. Da, to znači da će ponekad pasti u depresiju, biti ljuta, tužna i željeti nemoguće, ali ona se svejedno trudi uvijek gledati na svjetliju stranu svoje priče. Možda ćete u jednom trenutku pomisliti i da je Maddy nevjerojatno sebična i strašno nesmotrena, ali u tom trenu, zapitajte se, kao i Maddy - bi li vama bilo dovoljno samo biti živ ili biste ipak željeli svoj život i živjeti, u punom smislu te riječi?
Naravno da su mi, čitajući ovu knjigu, na pamet pali još neki naslovi koji se bave sličnom tematikom - 'Greška u našim zvijezdama' Johna Greena, 'Prije nego što odem' Jenny Downham, 'Čuvarica svoje sestre' Jodi Picoult... Sve ove knjige imaju nešto zajedničko (uz temu): sve su u stanju u čitatelju izazvati čitavu paletu najdubljih emocija i sve se raspliću na iznenađujuće načine, bez obzira na to koliko smo mislili da će im kraj biti predvidiv. Ovdje je kraj sve samo ne predvidiv. Iznenadit će vas, svakako, samo kladim se ne na način na koji ste mislili da bude. ;)
Osim što unutar svojih korica sadrži zanimljivu i jako lijepu priču, ova knjiga skriva još mnogo toga i upotpunjena je simpatičnim ilustracijama koje se savršeno uklapaju u samu priču. Brzo se čita i pisana je na jedinstven način, zbog kojeg ćete ju još više zavoljeti i uživati čitajući ju. Ona ima sve, baš sve razloge zbog kojih ju trebate pročitati. Učinite to, nećete požaliti. :)
