Izdavač: Mozaik knjiga, 2017.
3. knjiga trilogije 'Half life'
[eng. Half lost]
Serijal 'Half life' ovom je knjigom, posljednjom u trilogiji, došao
svome kraju. Prva me zainteresirala, druga je bila poprilično mlaka, a
treća? Treća je poprilično dobra. Treća razrješava sve što još nije bilo
razriješeno, odgovara na sve što još nije bilo odgovoreno i sjajno
zaokružuje čitavu priču.
Nakon izgubljene bitke i Annaliseine izdaje, Nathan je ispunjen bijesom, mržnjom i snažnom željom da pronađe Annalise i natjera ju da plati za smrt njegova oca. Više nema ni trunka nježnih osjećaja koje je prije gajio prema njoj, jedino što sada želi je da ona umre. Nathanov prijatelj Gabriel još je uz njega, kao i dio članova Saveza, utaborenih u Taboru 3, gdje strpljivo čekaju pravo vrijeme za napad na Vijeće i temeljito se pripremaju za njega.
Izgledi im nisu baš sjajni: Vijeće ima svoje lovce i lovkinje, čiji brojevi znatno nadmašuju bilo kakvu vojsku Saveza. Ima i Wallenda, čiji eksperimenti i čini omogućuju lovcima da budu nevidljivi - i tko zna još što. A sve što Savez ima je tek nagovještaj, glasina o moćnoj hamajliji koja bi onoga tko ju nosi mogla učiniti nepobjedivim, otpornim na sva oružja. Onaj tko bi trebao ponijeti hamajliju je, naravno, Nathan, ali prvo će ju morati naći...
Priča koja je započela predstavljanjem vječnog sukoba između bijelih i crnih vještica i vještaca, te se nastavila produbljivanjem razdora između njih i raspirivanjem međusobne mržnje, sada se završava konačnom bitkom, u kojoj samo jedna strana može odnijeti konačnu pobjedu.
Nathan, oko kojeg se cijela priča vrti, kroz tu je istu priču stasao: od zbunjenog mladića koji se plaši svoje crne strane stasao je u odlučnog borca za svoju slobodu, koji shvaća da bijelo i crno nikada nije samo bijelo niti samo crno, kao što to dvoje nikada nije isključivo dobro ili isključivo loše. Uvijek ima primjesa i ništa nikad nije onako jednostavno kakvim se čini.
Iskreno, gledajući ovaj serijal u cjelini, rekla bih da je on mogao komotno stati u samo jednu knjigu. Ima dosta praznog hoda i bespotrebnih zapleta koji ne vode nikamo i ničem nisu svrha, a bez kojih bi ovaj serijal bez problema preživio. S druge pak strane, nemoguće je poreći da ovaj serijal ima ono nešto zbog čega ga se isplati pročitati.
Prije svega, tu je ta generalna misao vodilja da dobre bijele vještice nisu baš uvijek ni tako dobre ni tako bijele kakvima se vole predstavljati, kao što ni zle crne vještice nisu ni tako crne ni tako zle kakvima ih se smatra. I s jedne i s druge strane ima i dobrih i zlih, onih gladnih moći i onih spremnih žrtvovati se za svoje prijatelje bez da moraju o tome dvaput promisliti. Svijet Sally Green nas uči da svijet nije i ne može biti podijeljen na 2 dijela: dobar i loš, već se on vječno nalazi u nekim nijansama između toga dvoga, a na svakom je pojedincu da izabere koja će strana u njemu u konačnici prevagnuti.
Strašno mi se svidjelo to što ovdje imamo priliku čitati o glavnom liku koji nije isključivo heteroseksualan i čiji ljubavni izbor nije predvidiv (unatoč već izlizanom i predvidivom ljubavnom trokutu koji je neizbježan dio baš svakog YA serijala), već iznenađuje (i to na dobar način). Uskogrudnost i jednoličnost nisu poželjne osobine romana za mlade, stoga mislim da je sjajno da postoje ovakvi romani u kojima i neki malo različitiji i malo drugačiji likovi (i ne mislim samo na Nathana) dolaze do izražaja.
Iznenadio me način na koji se radnja ovog romana odvila. Kraj? Kraj je... nepredvidiv, iznenađujuć, snažan i čak, rekla bih, savršen. Nisam očekivala da će se dogoditi to što se dogodilo, a ono što me dodatno iznenadilo je način na koji je Sally Green ovu priču vratila na njen početak i učinila da ona napravi puni krug do svoga kraja.
Bitna stvar koja, po mom mišljenju, ovoj priči nedostaje je uvid u događanja i razmišljanja druge strane. Jer, ovu priču pratimo samo preko Nathana, odnosno preko njegove strane, strane Saveza. I iako znamo što se generalno događa s druge strane, u Vijeću, bilo bi sjajno da smo mogli imati i malo dublje uvide u razmišljanja i planove Vijeća, tu i tamo neki mali dio koji bi nam rekao što neprijatelj trenutno radi, čime se bavi.
Konačna ocjena koju bih dala ovom serijalu je - vrlo dobar. Dobar uvod, bezvezan (ali ok) nastavak i dojmljivo finale uvjerili su me da sam vrijeme potrošeno na čitanje ovog serijala dobro utrošila. Jeste li i vi? Na vama je da zaključite. :)
Nakon izgubljene bitke i Annaliseine izdaje, Nathan je ispunjen bijesom, mržnjom i snažnom željom da pronađe Annalise i natjera ju da plati za smrt njegova oca. Više nema ni trunka nježnih osjećaja koje je prije gajio prema njoj, jedino što sada želi je da ona umre. Nathanov prijatelj Gabriel još je uz njega, kao i dio članova Saveza, utaborenih u Taboru 3, gdje strpljivo čekaju pravo vrijeme za napad na Vijeće i temeljito se pripremaju za njega.
Izgledi im nisu baš sjajni: Vijeće ima svoje lovce i lovkinje, čiji brojevi znatno nadmašuju bilo kakvu vojsku Saveza. Ima i Wallenda, čiji eksperimenti i čini omogućuju lovcima da budu nevidljivi - i tko zna još što. A sve što Savez ima je tek nagovještaj, glasina o moćnoj hamajliji koja bi onoga tko ju nosi mogla učiniti nepobjedivim, otpornim na sva oružja. Onaj tko bi trebao ponijeti hamajliju je, naravno, Nathan, ali prvo će ju morati naći...
Priča koja je započela predstavljanjem vječnog sukoba između bijelih i crnih vještica i vještaca, te se nastavila produbljivanjem razdora između njih i raspirivanjem međusobne mržnje, sada se završava konačnom bitkom, u kojoj samo jedna strana može odnijeti konačnu pobjedu.
Nathan, oko kojeg se cijela priča vrti, kroz tu je istu priču stasao: od zbunjenog mladića koji se plaši svoje crne strane stasao je u odlučnog borca za svoju slobodu, koji shvaća da bijelo i crno nikada nije samo bijelo niti samo crno, kao što to dvoje nikada nije isključivo dobro ili isključivo loše. Uvijek ima primjesa i ništa nikad nije onako jednostavno kakvim se čini.
Iskreno, gledajući ovaj serijal u cjelini, rekla bih da je on mogao komotno stati u samo jednu knjigu. Ima dosta praznog hoda i bespotrebnih zapleta koji ne vode nikamo i ničem nisu svrha, a bez kojih bi ovaj serijal bez problema preživio. S druge pak strane, nemoguće je poreći da ovaj serijal ima ono nešto zbog čega ga se isplati pročitati.
Prije svega, tu je ta generalna misao vodilja da dobre bijele vještice nisu baš uvijek ni tako dobre ni tako bijele kakvima se vole predstavljati, kao što ni zle crne vještice nisu ni tako crne ni tako zle kakvima ih se smatra. I s jedne i s druge strane ima i dobrih i zlih, onih gladnih moći i onih spremnih žrtvovati se za svoje prijatelje bez da moraju o tome dvaput promisliti. Svijet Sally Green nas uči da svijet nije i ne može biti podijeljen na 2 dijela: dobar i loš, već se on vječno nalazi u nekim nijansama između toga dvoga, a na svakom je pojedincu da izabere koja će strana u njemu u konačnici prevagnuti.
Strašno mi se svidjelo to što ovdje imamo priliku čitati o glavnom liku koji nije isključivo heteroseksualan i čiji ljubavni izbor nije predvidiv (unatoč već izlizanom i predvidivom ljubavnom trokutu koji je neizbježan dio baš svakog YA serijala), već iznenađuje (i to na dobar način). Uskogrudnost i jednoličnost nisu poželjne osobine romana za mlade, stoga mislim da je sjajno da postoje ovakvi romani u kojima i neki malo različitiji i malo drugačiji likovi (i ne mislim samo na Nathana) dolaze do izražaja.
Iznenadio me način na koji se radnja ovog romana odvila. Kraj? Kraj je... nepredvidiv, iznenađujuć, snažan i čak, rekla bih, savršen. Nisam očekivala da će se dogoditi to što se dogodilo, a ono što me dodatno iznenadilo je način na koji je Sally Green ovu priču vratila na njen početak i učinila da ona napravi puni krug do svoga kraja.
Bitna stvar koja, po mom mišljenju, ovoj priči nedostaje je uvid u događanja i razmišljanja druge strane. Jer, ovu priču pratimo samo preko Nathana, odnosno preko njegove strane, strane Saveza. I iako znamo što se generalno događa s druge strane, u Vijeću, bilo bi sjajno da smo mogli imati i malo dublje uvide u razmišljanja i planove Vijeća, tu i tamo neki mali dio koji bi nam rekao što neprijatelj trenutno radi, čime se bavi.
Konačna ocjena koju bih dala ovom serijalu je - vrlo dobar. Dobar uvod, bezvezan (ali ok) nastavak i dojmljivo finale uvjerili su me da sam vrijeme potrošeno na čitanje ovog serijala dobro utrošila. Jeste li i vi? Na vama je da zaključite. :)
