NEVIDLJIVI ČUVAR, Dolores Redondo

Izdavač: Profil, 2015.
1. roman trilogije Baztán
[španj. El guardián invisible]

'Nevidljivi čuvar' prvi je dio trilogije Baztán, španjolske kriminalističke senzacije koja je prevedena na 15 svjetskih jezika i prodana u više od 700.000 primjeraka diljem svijeta. Baztán je inače rijeka na sjeveru Španjolske, koja protječe kroz španjolski dio Baskije, a na njene su obale u ovoj trilogiji smještena poprišta strašnih zločina.

Zločini o kojima se radi su ubojstva mladih djevojaka, koja je ubojica izvršio gotovo ritualno, ostavljajući cipele žrtava kao trag na mjesto gdje se nalaze njihova tijela. Istraga ubojstava zadaća je tima policijskih inspektora, na čelu s višom inspektoricom Amaiom Salazar. Tragajući za razlozima iz kojih ubojica bira mlade djevojke za svoje žrtve, inspektori ubrzo dolaze do otkrića da te djevojke, koje njihovi roditelji opisuju kao sam uzor dobrih, nevinih djevojaka, njihovih anđela bez greške, zapravo skrivaju mnoge i ne tako nevine tajne. A s obzirom na okolnosti zločina, ubrzo se počne govorkati kako je u sve to upleten basajaun - nadnaravno biće iz legendi i narodnih priča. Na Amaii je i njezinim suradnicima da stanu na kraj tim govorkanjima i otkriju tko se zaista krije iza ovih ubojstava - bio on nadnaravno biće ili tek običan čovjek.

Ovaj roman osvježavajuće je piće u ponudi uobičajenih književnih koktela dostupnih na meniju našeg tržišta. Navikli smo na brze i adrenalinom nabijene psihološke trilere, pune akcije i događanja, a ovaj je roman posve drukčiji. Ovdje radnja ne juri, već se gradi postupno, istraga ide svojim tempom (što ju čini i realnijom) i istražitelji su prikazani kao stvarni ljudi sa svojim vlastitim životima koji nisu opsjednuti samo i jedino poslom (iako on svejedno utječe na njihove privatne živote).

Glavni lik je Amaia Salazar, sretno udana i uspješna u svom poslu, ali koja se na oba ta fronta još bori s različitim problemima. Kao viša inspektorica, ona je žena 'koja radi muški posao', žena koja se konstantno mora braniti i truditi puno više od svojih muških kolega, a sve kako bi ju oni shvaćali ozbiljno i dali joj poštovanje koje zaslužuje. Privatno, Amaia je nesretna zbog nemogućnosti da, unatoč silnom trudu, začne dijete sa svojim suprugom, a tu su i vječne nesuglasice između nje i njezinih dviju sestara, te prošlost ispunjena gorčinom zbog majke koja ju iz nekog razloga nije voljela. Ta prošlost joj dodatno stvara probleme kada se, zbog rada na slučaju, mora neprestano vraćati u Elizondo, gradić u kojem je odrasla i iz kojeg je prvom prilikom pobjegla, ne bi li bijegom iz njega ujedno pobjegla i od svojeg djetinjstva.

Baš kao što je velika prednost za sam slučaj to što je Amaia odrasla u mjestu gdje se događaju ubojstva, te stoga poznaje sva lokalna mjesta i mještane, tako je to velika prednost i za nas kao čitatelje, jer opisi lokalnih krajolika, ljudi i kulture ovom romanu daju neku dodatnu čar, tjerajući nas da se osjećamo kao da smo i sami tamo.

Ono što je vrlo zanimljivo kod ovog romana je to ispreplitanje realnosti i narodnih vjerovanja, način na koji se u istragu ubojstava uporno upliću legende o basajaunu (koji je u principu nešto vrlo slično Jetiju) i praznovjerja mještana, koji još uvijek budućnost traže u tarot kartama i na vrata vješaju simbole koji bi trebali od njih otjerati zle duhove. Svaki narod ima neke svoje priče i legende, bilo je vrlo zanimljivo ovim putem upoznati i neke baskijske.

Iako nije brza i nikamo ne žuri, ovoj priči ne manjka napetosti niti sadržaja. Preplitanje istrage o ubojstvima, koja je glavna tema romana, sa obiteljskim razmiricama i privatnim pričama njenih likova, priči samo dodaje na dinamici, a povremeni izleti u prošlost dodaju joj i na dubini. Stil pisanja je, pak, priča za sebe - poseban je, i u stanju je uvući te u priču bez da to i primijetiš.

Postoje, doduše, neke kontradiktornosti glede nekih dijelova priče - posebno onih koji se odnose na Amainu prošlost i njen odnos s majkom. Također, kraj je za mene ostao malo nedorečen i ne posve razjašnjen, ali, s obzirom da je ovo tek prva knjiga u trilogiji, pretpostavit ću da je autoričina namjera i bila da ga takvim ostavi, te da će se dodatna razjašnjenja moći pronaći u idućim knjigama, koje ću svakako nastaviti čitati.

Intrigantan slučaj, kriminalistička priča i njen psihološki aspekt, zajedno s primjesom magijskog realizma i narodnih legendi čine dobar temelj za izgradnju psihološkog trilera na kakav ne nailazimo često (ili bar ne onoliko često koliko bismo to možda htjeli). Tražite li predah od trilera kakve inače možete susresti na policama knjižara, našli ste ga.