petak, 19. svibnja 2017.

UREŽI ZNAK SMRTI, Veronica Roth

Izdavač: Naklada Ljevak, 2017.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Carve the mark]
 

Nakon serijala 'Divergent', koji ju je proslavio, moglo bi se reći da je svijet s nestrpljenjem iščekivao što će sljedeće napisati Veronica Roth. Nešto slično ili totalno drugačije? Novu distopiju ili nešto drugo? Odgovor je stigao u ovom romanu, koji, iako se radi o YA romanu i čiji su glavni likovi jedan mladić i jedna djevojka, osim ovih par stvari ne dijeli niti jednu drugu sličnost s 'Divergentom'. Umjesto distopije, Roth se okrenula znanstvenoj fantastici i priči o sudbinama dvoje ljudi i dvaju različitih rasa smještenoj u svemir.

Glavni akteri ove priče su Akos i Cyra, pripadnici dvaju od davnina sukobljenih plemena - Shoteta i Thuvezijanaca - koji dijele jedan planet. Ono što spaja oba plemena je Struja - mistična energija koja obavija sve planete njihovog planetarnog sustava, napaja njihova oruđa i oružja i pojedincima daje mistične moći. I Shoteti i Thuvezijanci razvili su religiju oko Struje i moći koju im ona daje, a rijetki pripadnici ovih naroda imaju dar proroštva i dar otkrivanja ljudskih sudbina. Nemaju svi ljudi sudbine, pa oni koji ih imaju spadaju u najviše klase društva. Također, nisu sve sudbine veličanstvene i značajne, ima ih raznih.

I Akos i Cyra oboje imaju sudbine. One možda ne zvuče značajno, niti važno, takve kakve jesu, ali - kako će s vremenom i Akos i Cyra shvatiti - njihove su sudbine i više no povezane i imat će utjecaja ne samo na njih same, već i na njihove sukobljene obitelji i njihova sukobljena plemena, a samim time i na čitav planet - a i šire.

Možda vam se ovaj kratak opis radnje čini pomalo šturim. To je stoga što vam ne bih željela otkriti nikakve detalje o samoj priči, jer je dio doživljaja čitanja ove knjige upravo u tome da ih sami postupno otkrivate (a i jednom kad bih krenula u detalje, mislim da bih se toliko zapetljala da ne bih znala gdje da stanem). Početak je pomalo spor i zbunjujuć - mnogo je likova, mnogo imena, mnogo stvari za otkriti u svijetu koji tek počinjemo upoznavati, vremenskih skokova koje je teško pratiti. Potrebno je neko vrijeme dok sve stvari sjednu na svoje mjesto i dok se priča počne odvijati u realnom vremenu, no, jednom kad se to dogodi, sasvim se lako prepustiti ovom svemirskom putovanju.

Mnogo se toga skriva između korica ove knjige. Dakako, tu je prvenstveno priča o sukobljenim narodima i mističnoj moći koja ih okružuje, a tu su i pojedinačne priče glavnih likova - Akosa i Cyre - prožete njihovim osobnim problemima, sukobima, neprijateljstvom, prijateljstvom, odrastanjem u sjeni braće i sestara, njihovim životom izopćenika, krivnjom koja ih proganja, osvetom koju priželjkuju... sve to svaki na svoj način.

I Akos i Cyra vrlo su dojmljivi likovi. Posve su različiti, a opet vrlo slični u nekim stvarima. Oboje su puno toga proživjeli, na načine na koje to nisu htjeli proživjeti, bilo da su na to bili natjerani vlastitom krivnjom ili od strane nekog drugog. Oboje imaju istu želju - slobodu: jedno iz kaveza u koji su ga stavili neprijatelji, jedno iz kaveza u koji ga je stavila obitelj. Oboje su u biti robovi: svojim neprijateljima, svojoj obitelji, dužnosti, časti, vjerovanjima ili tradiciji, a tek kad upoznaju jedno drugo, shvatit će da možda u sebi skrivaju i još neku nepoznatu snagu i želju za promjenom - kako samih sebe, tako i društva općenito.

Kako je SF u biti 'moj žanr', ova je knjiga već u startu kod mene bila na dobrom putu da mi se svidi. Unatoč konfuznom početku, to joj je i uspjelo. Cijela priča oko mistične Struje i načinu na koji ona utječe na planet i njegove stanovnike odmah me zaintrigirala i bila mi je vrlo zanimljiva, a i vječna priča o sukobu dviju od davnina zakrvljenih strana ovdje je ispričana na nov i zanimljiv način. Također, ovaj roman se bavi i temom borbe pojedinca da se zauzme za sebe i usprotivi svojim zlostavljačima i ugnjetavačima, tko god oni bili. What's not to like?

Čitajući druge komentare na ovu knjigu, primijetila sam da joj mnogi zamjeraju blagi rasizam - u smislu da su Shoteti, rasa tamne kože, opisani kao pomalo divlji i nasilni, dok su Thuvezijanci svijetli i miroljubivi. Mislim da je navedeno više namjerno traženje dlake u jajetu, jer nisam naišla niti na jedan razlog iz kojega bi se ova priča mogla okarakterizirati kao rasistička. Da, Thuvezijanci su svijetle kože i mirniji, a Shoteti tamne kože i borbeniji, ali te njihove karakteristike nisu ujedno i jedine njihove karakteristike, niti su, kako čitajući doznajemo, jedni crni i zli, a drugi bijeli i dobri. Oba naroda imaju i dobre i loše strane i puno su više od boje svoje kože.

Mnogi će u ovoj priči naći i razne druge dlake u raznim drugim jajima, ali meni se ona svidjela. Mislim da se radi o dobrom znanstveno-fantastičnom romanu za mlade, sa zanimljivom i nesvakidašnjom pričom i snažnim likovima. A s obzirom na kraj - jedva čekam nastavak. :)