[eng. Everything you want me to be]
Zabranjena
veza, ubojstvo, žrtva čiji je život bio pun tajni i koja je skrivala
mnoga lica... sve su ovo sastojci koji već su sami po sebi u stanju
zakuhati vrlo dobar književni gulaš. No ono što se može pronaći u
književnom loncu koji je zakuhala Mindy Mejia puno je više od toga.
Tijelo Hattie Hoffman pronađeno je izbodeno u napuštenoj staji u malom gradu Pine Valley. Hattie je imala osamnaest godina i ove je godine trebala maturirati. Bila je draga djevojka puna života koju su svi voljeli. San joj je bio postati glumica na newyorškom Broadwayu. Teško je i zamisliti tko bi joj mogao poželjeti smrt, ali šerif Goodman će upravo to morati otkriti. A da bi otkrio njenog ubojicu, morat će prvo otkriti više i o samoj Hattie. Istražujući njen život, Goodman ubrzo otkriva da za Hattie gluma nije bila samo san i hobi, već da ju je obilato koristila i u svakodnevnom životu. Prije no što će moći odgovoriti na pitanje tko ju je ubio, morat će pronaći odgovor na pitanje tko je zapravo bila Hattie..?
Ovaj me roman nije odmah zaokupio. Neko je vrijeme pažljivo ispitivao moju pažnju, strpljivo tragajući za rupicama kroz koje bi se mogao uvući i zarobiti ju među svojim stranicama. To mu je vrlo brzo i uspjelo.
Ovo nije roman toliko o istraživanju jednog zločina, koliko je to roman o istraživanju likova koji ga nastanjuju. Dijelom moderna verzija Lolite, dijelom klasična tragedija nesretnih ljubavnika, ovaj je roman zanimljivo ispredena priča o tragediji u maloj sredini i tajnama koje leže ispod nje.
Centralni lik cijele priče je Hattie, koja je kao lik vrlo kompleksna i vrlo zanimljiva. Naizgled obična tinejdžerica, Hattie ispod površine skriva mnoga svoja druga lica, koja po potrebi ispoljava kad joj (i s kim joj) zatrebaju. Glumica ne samo po profesiji kojom se jednog dana želi baviti, Hattie se neprestano nalazi u nekoj od uloga koje si je sama dodijelila: one odlične učenice, djevojke jednog od najpopularnijih dečki u školi, uzorne kćeri, marljive radnice... Svaka od tih uloga je Hattie i, ujedno, Hattie nije niti jedna od njih. Ali izborom tih uloga ona nam pokazuje u kojoj mjeri shvaća svijet oko sebe i pokazuje nam vještinu kojom se može uklopiti u taj svijet, istovremeno od njega skrivajući svoju pravu sebe.
Jedina osoba pred kojom Hattie odbacuje sve maske njen je tajni ljubavnik. Veza Hattie i njenog ljubavnika nikako nije konvencionalna - osuđivat ćete ju, ili pak shvatiti, ali neće vas ostaviti ravnodušnima. S jedne strane, ta veza (opravdano) nailazi na brojne probleme, a s druge, nije li u ljubavi (i ratu) sve dozvoljeno?
Pine Valley - malo, zatvoreno mjesto koje Hattie toliko prezire - meni se svidjelo. Nalazim te male sredine, naizgled jednostavne i pune stanovnika koji su gotovo obiteljski povezani jedni s drugima, a koje su zapravo prepune tajni, vrlo zanimljivima. Nekako kao da je lakše proniknuti u ljudsku prirodu u takvim sredinama, lakše pronaći odgovore na pitanja zašto ljudi čine to što čine.
Istražiteljski dvojac - šerif Goodman i njegov pomoćnik Jake - također mi se svidio. Dok je Goodman šerif starog kova, 'old school' istražitelj koji za odgovorima traga pješke, kopajući po papirima i razgovarajući s ljudima, Jake je njegova suprotnost: vješt s tehnologijom i sklon pustiti tu tehnologiju da mu pomogne kada istraga zapne. Iako i jedan i drugi ulažu zajedničke napore da otkriju Hattienog ubojicu, u tom procesu se često vole zadirkivati i zbijati šale na račun svojih modusa operandi, što je s vremena na vrijeme znalo ublažiti ozbiljnost samog slučaja i općenito teme romana.
Na kraju, moram se osvrnuti i na vječne usporedbe u kojima kritičari baš svaki novi triler roman ocijene 'novom Gillian Flynn'. Mindy Mejia nije Gillian Flynn. I dobro da nije - jer Mindy Mejia je sasvim dobra baš takva kakva jest.
Tijelo Hattie Hoffman pronađeno je izbodeno u napuštenoj staji u malom gradu Pine Valley. Hattie je imala osamnaest godina i ove je godine trebala maturirati. Bila je draga djevojka puna života koju su svi voljeli. San joj je bio postati glumica na newyorškom Broadwayu. Teško je i zamisliti tko bi joj mogao poželjeti smrt, ali šerif Goodman će upravo to morati otkriti. A da bi otkrio njenog ubojicu, morat će prvo otkriti više i o samoj Hattie. Istražujući njen život, Goodman ubrzo otkriva da za Hattie gluma nije bila samo san i hobi, već da ju je obilato koristila i u svakodnevnom životu. Prije no što će moći odgovoriti na pitanje tko ju je ubio, morat će pronaći odgovor na pitanje tko je zapravo bila Hattie..?
Ovaj me roman nije odmah zaokupio. Neko je vrijeme pažljivo ispitivao moju pažnju, strpljivo tragajući za rupicama kroz koje bi se mogao uvući i zarobiti ju među svojim stranicama. To mu je vrlo brzo i uspjelo.
Ovo nije roman toliko o istraživanju jednog zločina, koliko je to roman o istraživanju likova koji ga nastanjuju. Dijelom moderna verzija Lolite, dijelom klasična tragedija nesretnih ljubavnika, ovaj je roman zanimljivo ispredena priča o tragediji u maloj sredini i tajnama koje leže ispod nje.
Centralni lik cijele priče je Hattie, koja je kao lik vrlo kompleksna i vrlo zanimljiva. Naizgled obična tinejdžerica, Hattie ispod površine skriva mnoga svoja druga lica, koja po potrebi ispoljava kad joj (i s kim joj) zatrebaju. Glumica ne samo po profesiji kojom se jednog dana želi baviti, Hattie se neprestano nalazi u nekoj od uloga koje si je sama dodijelila: one odlične učenice, djevojke jednog od najpopularnijih dečki u školi, uzorne kćeri, marljive radnice... Svaka od tih uloga je Hattie i, ujedno, Hattie nije niti jedna od njih. Ali izborom tih uloga ona nam pokazuje u kojoj mjeri shvaća svijet oko sebe i pokazuje nam vještinu kojom se može uklopiti u taj svijet, istovremeno od njega skrivajući svoju pravu sebe.
Jedina osoba pred kojom Hattie odbacuje sve maske njen je tajni ljubavnik. Veza Hattie i njenog ljubavnika nikako nije konvencionalna - osuđivat ćete ju, ili pak shvatiti, ali neće vas ostaviti ravnodušnima. S jedne strane, ta veza (opravdano) nailazi na brojne probleme, a s druge, nije li u ljubavi (i ratu) sve dozvoljeno?
Pine Valley - malo, zatvoreno mjesto koje Hattie toliko prezire - meni se svidjelo. Nalazim te male sredine, naizgled jednostavne i pune stanovnika koji su gotovo obiteljski povezani jedni s drugima, a koje su zapravo prepune tajni, vrlo zanimljivima. Nekako kao da je lakše proniknuti u ljudsku prirodu u takvim sredinama, lakše pronaći odgovore na pitanja zašto ljudi čine to što čine.
Istražiteljski dvojac - šerif Goodman i njegov pomoćnik Jake - također mi se svidio. Dok je Goodman šerif starog kova, 'old school' istražitelj koji za odgovorima traga pješke, kopajući po papirima i razgovarajući s ljudima, Jake je njegova suprotnost: vješt s tehnologijom i sklon pustiti tu tehnologiju da mu pomogne kada istraga zapne. Iako i jedan i drugi ulažu zajedničke napore da otkriju Hattienog ubojicu, u tom procesu se često vole zadirkivati i zbijati šale na račun svojih modusa operandi, što je s vremena na vrijeme znalo ublažiti ozbiljnost samog slučaja i općenito teme romana.
Na kraju, moram se osvrnuti i na vječne usporedbe u kojima kritičari baš svaki novi triler roman ocijene 'novom Gillian Flynn'. Mindy Mejia nije Gillian Flynn. I dobro da nije - jer Mindy Mejia je sasvim dobra baš takva kakva jest.
