Posebna ljepota koja leži u knjigama je kada čitajući ih otkriješ nešto
posve ti nepoznato, i počneš upijati svo moguće znanje o tome. Tako je
meni bilo sa ženama haenyeo s otoka Jejua.
Prateći žene s
ovog korejskog otoka, od 1930.-ih pa sve do 2008., priča o ovim snažnim
ženama hraniteljicama obitelji daje nam jedinstven pogled na
matrijarhalno društvo fantastičnih žena, iskusnih i vještih roniteljica,
čija svakodnevna borba za opstanak obitelji postaje sve teža usred
okolnosti 2. svjetskog rata, Korejskog rata i pratećih izgreda koji su
zadesili Koreju u tim teškim desetljećima. Izgred je službeni naziv, ali
ono što se dogodilo - masovna ubojstva i uništenja čitavih sela - bilo
je puno strašnije i surovije no što taj naziv daje naslutiti.
Sama
priča prati dvije prijateljice, Young-sook i Mi-ju, čije prijateljstvo
će proći kroz sve kušnje zajedničkog ulaska u zajednicu haenyeo,
dok će im se, kroz godine koje slijede, putevi preplitati i razdvajati,
kako će ih život, sukobi, rat i druge teškoće vući na različite strane.
Fascinirala me povijest haenyeo,
žena o kojima prije ovog romana nisam znala ama baš ništa. Fascinantno
je bilo čitati o iznimnoj spretnosti, hrabrosti i posebnosti ove ženske
zajednice, njihovoj kulturi i običajima, i vječnoj borbi za sebe i svoj
glas, čak i u matrijarhalnom društvu kakvo je bilo njihovo. Haenyeo
s otoka Jejuja izvor su inspiracije i divljenja, njihovu priču
definitivno nikada neću zaboraviti, a biti snažna i neovisna poput jedne
od njih nešto je čemu mogu težiti i čime se uvijek mogu inspirirati.
"Ako
osam puta padneš, ustani devet puta. Meni se čini da se ta poslovica
manje odnosi na mrtve koji pokazuju put budućim naraštajima, više na
žene s Jejua. Patimo i patimo i patimo, ali stalno ustajemo. Nastavljamo
živjeti. Ne bi bila ovdje da nisi bila hrabra. A sada moraš nastaviti
biti hrabra."
Romani povijesne fikcije posebni su i po tome
što, iako su nam većinom povijesni događaji o kojima pišu barem ugrubo
poznati, tek čitajući pobliže o njima shvatimo sve ono što su ti
događaji predstavljali za ljude koji su u njima sudjelovali i ljude koje
su ti događaji, na ovaj ili onaj način, dotakli. Sva surovost rata i
političkih sukoba, sva besmislenost oduzimanja ljudskih života i patnja
koja potom ostane... Lisa See oslikala je pravu sliku života u
okupaciji, svijeta u kojem se okupatori izmjenjuju, ali se mijenja malo
toga drugog.
Strah, siromaštvo i teški životni uvjeti haenyeo i njihovih obitelji u ovoj se priči sudaraju s ljepotom onoga što haenyeo
jesu i što rade, s vezama koje jedne s drugima stvaraju i svega što
čine za svoje zajednice. Način na koji se ove žene nose s nedaćama,
tragedijama, opasnostima i svime čime ih život zadesi - kako ispod, tako
i iznad površine mora - posve zadivljuje, njihova sposobnost da čak i
iz najburnijeg mora uvijek i ponovno isplivaju i guraju naprijed, na
svojim leđima noseći svoje obitelji i čitave zajednice.
Superjunakinje
koje pronalazimo u stripovima i na televiziji su super, ali treba nam
više priča o stvarnim superjunakinjama, sjajnim ženama koje su ostavile
svoj trag u povijesti, čije nasljeđe treba njegovati i čijim pričama
treba nadahnuti nove generacije. Baš poput priče o haenyeo. Velika preporuka!
______________________________________
Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/otok-morskih-zena/
