Žanrovskim
se piscima vrlo često zamjera to da su im svi romani 'na istu foru'. To
ponekad zna biti slučaj, ali ne i kod Cobena: on, unatoč tome što u
svaki svoj roman doda iste sastojke, od tih sastojaka na kraju svaki put
skuha neko sasvim drugačije književno jelo.
Cobenovi romani
redom obiluju prepoznatljivim elementima: u njima se uvijek radi o smrti
i/ili nestanku neke osobe, koja predstavlja neki neriješeni slučaj,
neotkriveni ili ne posve otkriveni misterij za rješenjem kojega uvijek
traga nestaloj osobi bliska osoba: supružnik, partner, bivši ljubavnik,
član obitelji. Svi ti elementi nalaze se i u ovom romanu, ali, kao i kod
drugih Cobenovih knjiga, način na koji je Coben u stanju sve ih
posložiti tako da ne nalikuju ni na jedno prijašnje njegovo djelo,
doista zadivljuje.
Glavni lik ovog romana je Maya - umirovljena
vojnikinja koja pati od PTSP-a. Na samom početku romana svjedočimo
sprovodu Mayinog supruga Joea, koji je ubijen u propalom pokušaju
pljačke kojem je Maya svjedočila - i tijekom kojeg je pobjegla.
Zabrinuvši se za sigurnost Maye i njene kćeri Lily, Mayi prijateljica
pokloni dadilju-kameru - ne zato što sumnja da Mayina dadilja Isabella
nije pouzdana ili zato što misli da im prijeti neka neposredna opasnost,
već čisto za svaki slučaj, zlu ne trebalo.
Ne očekujući da će se
išta neuobičajeno uhvatiti na snimkama dadilje-kamere, Maya ju tek
povremeno provjerava. No, tijekom jedne provjere, na snimci se doista i
pojavi nešto neuobičajeno - zapravo, nešto sasvim ludo, nešto nemoguće -
kada Maya na njoj vidi svog mrtvog supruga kako se igra s njihovom
kćeri. Ne mogavši iz glave izbiti viđeno, Maya počinje kopati po
okolnostima Joeove smrti, istovremeno sumnjajući u to da li je on uopće
mrtav, sumnjajući u sve i svakoga, pa i u svoj zdrav razum. Sumnje se
samo još povećaju kada otkrije da bi Joeova smrt mogla biti povezana s
još nekoliko ranijih smrti, uključujući i onu Mayine sestre Claire. Što
se zapravo događa i tko stoji iza tih događaja, misterij je prije čijeg
rješenja Maya neće prestati kopati i tragati za odgovorima - a i mi
zajedno s njom.
Novi roman Harlana Cobena uzbudljiv je i napet, a
priča koju nam priča zamršena, ispunjena brojnim pitanjima na koja je
potrebno pronaći odgovore. Zapetljana radnja i brojni likovi osiguravaju
da se te odgovore ne može naći brzo, ali nam daju pregršt materijala iz
kojih možemo krojiti vlastite teorije o tome što se zapravo dogodilo
(što je u biti zabavno, zar ne?).
Tema vojnika koji pate od
PTSP-a dodatni je element koji se provlači kroz radnju ovog romana, a
koji, kako je i sam autor spomenuo u zahvalama na kraju romana, pokušava
(bar donekle) podići svijest o tome s čim se vojnici povratnici moraju
boriti svakog dana, nakon što sve one stvarne borbe u kojima su
sudjelovali prestanu. Voljela bih samo da je taj dio možda mrvicu
razrađeniji i da je Coben malo dublje ušao u njegovu analizu, kako bismo
mogli dobiti realniji uvid u sve teškoće s kojima se ljudi koji pate od
PTSP-a moraju nositi.
Misterij, krimić, triler, akcijski roman -
ova je knjiga sve to, i više. Coben ima tu jedinstvenu osobinu da,
pričajući priču, postepeno stvara red u kaosu, nalazi smisao u besmislu,
otpetljava najzapetljanije čvorove. Zato ga i volim. Ako volite brze
trilere i zagonetne priče, povremeno ispunjene i akcijskim sekvencama,
sigurna sam da ćete ga zavoljeti i vi.
_______________________________________________________
Kako do knjige: https://znanje.hr/product/velika-iluzija/474884
