LJETO VUKOVA, Hans Rosenfeldt

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.

[šved. Vargasommar]

Prijevod: Madgalena Vračarić 

Hans Rosenfeldt tvorac je švedsko-danske serije Most, koju smatram izvrsnom, a u partnerstvu s Michaelom Hjorthom, s kojim piše kriminalističke romane, te je romane također adaptirao u TV serije. Ljeto vukova njegov je prvi samostalni roman, također kriminalističkog žanra, a nekako sam dojma da bi i ovaj roman možda bolje prošao kao TV serija.

Radnja započinje intrigantno, pronalaskom ljudskih ostataka u želucu jednog otrovanog vuka. Pomislila sam kako ovime započinje standardna skandinavska potraga za nekim mračnim serijskim ubojicom, ali vrlo brzo sam doznala da ovaj roman uopće ne ide u tom smjeru, već se sve skupa jako zakomplicira i odvede vas u zbrku istrage masovnog ubojstva, krijumčarenja droge, ruskih plaćenih ubojica i čega sve ne.

Smješten u švedski gradić Haparandu, kojoj je sam roman svojevrsna posveta, ovaj roman istražuje popriličan miks zločina i u njih upletenih ljudi, uključujući u to čitav splet likova, većinom ne baš osobito bitnih za samu radnju, digresirajući dodatno i u privatne živote tih likova (opet ne baš osobito bitne za tijek radnje), rezultirajući romanom koji je zapravo zbrka svega i svačega.

Rosenfeldt povlači puno konaca između jako puno likova, među kojima mi se bilo teško snaći, pogotovo uzimajući u obzir da mu neki (i to priličan broj njih) služi tek da bi odradio posao statista u priči. Na primjer, osim Hanne i Gordona, dviju ključnih osoba koje pratimo kako istražuju slučajeve oko kojih se vrti radnja romana, u tu je istragu uključen još čitav niz ljudi, preko kojih sam proletjela tek usput jer ih sam autor tek usput i spominje, u situacijama kada mu je potreban neki dodatan lik da obavi neki dio posla. U TV seriji to bi nekako bolje funkcioniralo, ovdje je malo konfuzno, i jedva sam ih uspjela razlikovati i dokučiti tko je tu tko i čemu služi.

Radnja ide relativno brzo i nije nezanimljiva, ali je nekako nedorečena. Puno toga se prati, ni na čemu nije neki poseban fokus, a sam je roman koncipiran tako da ti je sve poznato - i zločin, i počinitelji, i akteri cijele te igre - tvoj je posao da samo pratiš na koji će se način i kada ti akteri na igračkoj ploči sresti. Ili možda sudariti.

Zanimljiva je pozadinska priča nekolicine glavnih likova, ali i ona mi je ostala nekako nedovoljno istražena. Posebno kod Hanne, koja je, usput, jako antipatična kao lik. Možda malo vuče na Sagu iz Mosta, ali za razliku od Sage, koja je izvrsno portretirana i postoji razlog zašto je (društveno) neprilagođena, Hanna je samo neosjetljiva na druge, a, osim oskudnih izleta u traume iz njene prošlosti, nemamo priliku upoznati ju bolje da shvatimo zašto.

Ne bih rekla da je ovo loš roman, ima on svojih zanimljivosti i sviđa mi se ta neka oda Haparandi, koja je čak dobila i nekoliko vlastitih poglavlja, kao da je dodatan lik u cijeloj toj priči. No zbog same količine (nebitnih) likova, širine priče, puno dijelova u koje se ta priča grana, nekako si mislim da bi ga bilo lakše (i zabavnije) pogledati nego što ga je bilo čitati. Kraj romana ostavio je i tu neku nepovezanu nit koju se još može dalje slijediti, pa treba vidjeti hoće li - i do čega bi - nas ta nit mogla dalje dovesti.

_____________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/ljeto-vukova/

ISPOD GRČKOG MJESECA, Carol Kirkwood

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. Under a Greek Moon] 

Prijevod: Vicko Ivanković

Eskapistička romansa nije baš žanr koji obično čitam, iako mu povremeno dam priliku. Ono što me obično privuče je mogućnost da me odvede na čarobno mjesto na kojem utočište pronalaze likovi unutar romana, a ovdje je to grčki otočić Itos. Iako se radnja ne odvija baš cijelo vrijeme na Itosu, sam je otočić lijepo opisan i zvuči kao doista čarobno mjesto.

Na početku upoznajemo Shaunu Jackson, poznatu glumicu, podrijetlom iz Irske, čiji život je obilježila jedna davna ljetna romansa s Dimitriosom, Grkom s Itosa, iz vremena kada je ona bila tek Shauna O'Brien, nepoznata djevojka, a on bogati nasljednik obiteljskog poslovnog carstva. Zvuči kao klišej, i u početku doista i jest, iako me onih prvih par poglavlja u kojima sam tek upoznala Shaunu, iz razdoblja u kojem je ona već postala popularna glumica i u kojima se vidi da joj taj život i nije baš bio posut samim ružama, dovoljno zaintrigiralo da odlučim saznati kako je to Shauna O'Brien postala Shauna Jackson (a ne radi se samo o uobičajenoj promjeni prezimena).

Gotovo dva desetljeća kasnije, Shauna se, nakon brojnih turbulencija koje joj je život priredio (neću ulaziti u detalje da nešto ne spojlam), vraća na Itos, ne bi li konačno umirila duhove prošlosti. I ona i Dimitrios sada su posve drugačiji ljudi, koje je život odveo u različitim smjerovima i priredio im različite stvari, i dobre i loše, ali oboje još na miru ne puštaju sjećanja na to davno ljeto koje su proveli zajedno. Od početka je romana jasno da se stvari među njima moraju razriješiti, što će se i dogoditi, iako ne i onako kako sam mislila da bude - što je nešto što mi se zapravo svidjelo i ugodno me iznenadilo.

Iskreno, nakon otprilike četvrtine pročitanog romana razmišljala sam o tome da odustanem od daljnjeg čitanja, jer sam imala dojam da čitam još jednu od glupavih romansi u kojima se nobody žena zaljubi u bogatog Adonisa, a ni Shauna niti Dimitrios nisu mi baš bili nešto super zanimljivi. Still, mama didn't raise a quitter, tako da sam ipak nastavila čitati, i nekako mi je drago da jesam, jer je ostatak romana uvelike popravio ovaj moj početni dojam.

Događaji koji uslijede nakon te ljetne avanture koja je sve započela i obilježila pomiču priču od klišejizirane priče o Pepeljugi u nešto realnije. Hollywoodska zvjezdana prašina koja leti oko Shaune počinje se slijegati, a kad se to dogodi, na vidjelo izlaze tragični, bolni i nimalo glamurozni trenuci kroz koje je Shauna bila prisiljena proći, a koji - početno dosta plošnu - priču ipak malo produbljuju. Zanimljivi su mi bili i sporedni likovi, neki čak jako zanimljivi, poput Frankie Martinez, čije (tragične) životne priče dođu u dodir sa Shauninom i samu Shaunu odvedu u nekom posve novom smjeru. Zbog njih je nekako i sama priča prestala biti samo uobičajena romansa, i prerasla u pravu životnu i obiteljsku priču, što mi se jako svidjelo.

Čitanje ovog romana bilo je poput gledanja televizijskih ostvarenja kakva je radio slavni producent Aaron Spelling, ili možda David E. Kelley. Ima tu drame, i tajni, i iznenađenja, a i elemenata svojstvenih sapunicama. Neki su dijelovi dosta predvidivi, a neki, opet, uspiju iznenaditi. Također, zbog Shaunine glumačke karijere i svega oko toga, u nekim dijelovima imate dojam i da dobivate izravan uvid u behind-the-scenes život celebritya.

Kraj romana me ugodno iznenadio. Očekivala sam nešto predvidivo i znala sam otprilike kako će priča završiti, znala sam da je hepiend neizbježan, ali način na koji se priča odvila i došla do tog hepienda - i što taj hepiend ustvari predstavlja - me ipak uspio iznenaditi i doista mi se svidio.

Mislim da će se ljubiteljima romantičnih priča ovaj roman doista svidjeti. Da, nije bio baš moj cup of tea, ali ponekad je dobro probati gutljaj nečega za tebe neuobičajenog. Ne ispadne uvijek loše. :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/ispod-grckog-mjeseca/

POSLJEDNJI LET, Charlotte McConaghy

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Migrations]

Prijevod: Maja Klarić

"Mama je uvijek govorila da se samo budala ne boji mora, a ja sam pokušala živjeti po tom pravilu. Ali nema načina da prizovete strah ako on ne postoji. A ovo je neporeciva istina: nikad se nisam bojala mora. Voljela sam ga svakim svojim dahom, svakim otkucajem srca."

Predivan roman Charlotte McConaghy emotivna je oda prirodi, posebno moru. Baveći se idejom (skorog) nestanka svog životinjskog svijeta zbog ljudske pohlepe, autorica oslikava svijet na rubu kataklizme koja će neupitno nastati kada sve, baš sve, životinje izumru, ali ostavljajući u tom svijetu još uvijek trunčicu nade u opstanak, koju simbolizira jedna sićušna, ali snažna ptičica - arktička čigra.

"Bezimena je to tuga, nestajanje ptica. Nestajanje životinja. Kakva će to biti usamljenost, kad ostanemo samo mi."

Glavni lik ove priče je Franny, strastvena ornitologinja i zaljubljenica u prirodu, iako joj je profesija u najmanju ruku upitna. Oduvijek nemirna i privučena moru, Franny se, uz pomoć jedine ribarske posade koja ju je prihvatila povesti sa sobom, sprema pratiti čitav let arktičkih čigri tijekom njihove migracije, nadajući se da će na kraju tog puta pronaći ključ opstanka ptica, odnosno životinjskog -a samim time i svijeta - općenito, kao i ključ vlastitog iskupljenja. Na nepoznatom moru Franny će se, s posadom ribarskog broda, morati suočiti s puno toga: ne samo uobičajenim opasnostima koje plovidba nepoznatim vodama sa sobom nosi, već i duhovima iz vlastite prošlosti.

Prateći let arktičkih čigri, pratimo i Frannyn život, uletavajući i izletavajući iz njegovih ključnih trenutaka, koji su Franny doveli ondje gdje je sad. Frannyn nemir i želja za bijegom, nemogućnost ostanka na jednom mjestu, pri tome, su toliko opipljivi i stvarni da nekako i vama kao čitatelju dođe da pobjegnete s njom, samo da biste doživjeli taj osjećaj slobode koji Franny osjeća tek kada se nađe u moru.

"...trčim sve dok ne dođem do vode i zaronim pod površinu. Ovo je nebo. Slano, bestežinsko nebo. Ovdje mogu letjeti."

Iako ju nije moguće zadržati, jedino utočište, svojevrsna sigurna luka za Franny, njen je suprug, također veliki entuzijast oko očuvanja prirode, kojeg izumiranje životinjskih vrsta i sve što se događa u svijetu jako pogađa, čak više od Franny. U njegovom je liku nekako utjelovljena naša ljudska krivnja za situaciju u koju smo doveli planet na kojem živimo, i nemoguće je tu krivnju, čitajući, ne osjetiti. Iako različiti u naravi, Franny i njen suprug dvije su jedinke čiji su se unutarnji nemiri međusobno prepoznali, i shvatili. Njihov emotivan odnos, i postupno razumijevanje, divno je opisan.

"Je li znao, nekako, da sam samo čekala da me netko razbije u komadiće, da me smrska tako da to ne moram uvijek činiti sama?"

Arktička čigra simbol je nade u opstanak u ovom romanu i Frannya opsesija iz razloga što je ta malena ptičica u stanju prevaliti ogroman put tijekom svoje migracije, najduži - i najopasniji - od svih vrsta ptica. Na neki su način arktička čigra i sama Franny vrlo slične - jer Franny je nevjerojatno snažna, njena žeđ za slobodom uvijek će ju osoviti natrag na noge, ma koliko duboko pala, i omogućiti joj da se vrati. Franny svoje nagone često vidi kao neki oblik autodestrukcije, no oni su zapravo upravo suprotno - nagoni za samoodržanjem. Ono što ju pokreće, i što ju tjera da se nastavi kretati.

"...snaga volje je moćna stvar, a za moju kažu da je strašna."

Franny je divan lik, a njena je priča, iako tragična i bolna, jako emotivna, inspirativna i puna nade. A ako se tračak nade može pronaći baš na samom rubu propasti, što je još moguće?

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/posljednji-let/406215

LESS, Andrew Sean Greer

Izdavač: Mozaik knjiga, 2024.

Prijevod: Ira Martinović 

Što očekivati od romana koji se na ovitku diči osvojenim Pulitzerom? Pa, nešto... epski. Nešto wow. Zapanjujuće. Nesvakidašnje. Iznimno. Što god to bilo, ovaj je roman zapravo manje od toga (Less, jel'), ali nekad je manje zapravo više.

Arthur Less nije baš bogzna kakav pisac, iako je imao jedan jako uspješan roman, ne ide mu baš ni u ljubavi, ni život mu nije sad nešto ekstra poseban, a uskoro će navršiti četrdesetu. Primicanje ovog checkpointa u životu Arthura dosta tišti, a teško mu pada i činjenica da se, skupa s njegovim rođendanom, bliži i dan vjenčanja njegovog bivšeg ljubavnika - vjenčanja na koje je, dakako, pozvan. Ne bi li izbjegao sve te neugodnosti, i možda negdje usput pronašao to nešto za čim traga, a ni sam ne zna točno što je to, Arthur pristaje na raznorazne pozive - spisateljska gostovanja, putujuće članke, itd. - u raznim dijelovima svijeta, od Torina do Kyota, promptno spakira kofere (i svoje jedino, najbolje, plavo odijelo), i otputi se u pustolovinu života.

Arthurova pustolovina urnebesan je splet slučajnosti, nepogoda, bizarnosti i iznenađenja, koji će ga salijetati jedni za drugima, a tijekom kojih će, osim što će se i ugodno i manje ugodno provesti, ponovno upoznati samog sebe i shvatiti tko je i što je zapravo Arthur Less. Taj put otkrivenja nije baš neka duhovna prosvjetljujuća priča kako možda zvuči, nego je vrlo zabavna, humoristična, i posve originalna, hm, komedija.

Less je posve običan lik, s kojim se baš bilo tko može bez problema povezati. Vječno sumnja u sebe, ne poteže nikakve drastične poteze u životu, ne usudi se čak niti izboriti za ono što podsvjesno želi (pogotovo u ljubavi) - baš kao mnogi od nas, u strahu od vlastitih manjkavosti. Istodobno, Less je nevjerojatno vedar, uvijek ide naprijed, što god da mu se dogodi, prolazi kroz poteškoće i nekako pušta da ga život nosi dalje, pa kako god ispadne. A dok to sve čini, uopće nije svjestan načina na koji ga drugi ljudi doživljavaju - koji se potpuno razlikuje od slike koju on ima sam o sebi.

Arthurova razmišljanja o svom životu i samome sebi vrlo su zabavno, a opet tako realno oslikana. I tako, potpuno, njemu svojstvena.

"Less stoji pod [lusterom], osjećajući se kao da se smanjio u Zemlji čudesa, kao da ga je Finley Dwyer upravo smanjio i Arthur je sad dovoljno sitan da se provuče kroz najmanja vrata, ali kamo vode? U Vrt loših gejeva. Tko bi znao da takvo što i postoji? A Less sve vrijeme misli da je loš pisac. Loš ljubavnik, loš prijatelj, loš sin. Čini se da je situacija gora: Less je loš Less. 'Ali barem', pomisli, gledajući Finleya Dwyera, koji na drugom kraju prostorije čavrlja s domaćicom, 'barem nisam nizak'."

Ovo nije tip romana koji obično osvaja nagrade. Ali zapravo, kad razmisliš o tome, možda bi trebao. Nesvakidašnje je svakidašnji, priča o liku u krizi srednjih godina u kojem se bilo koji čitatelj može prepoznati. Sve vrijeme uvjeren da je manje od onog što bi trebao biti, Arthuru je bio potreban jedan suludi put oko svijeta kako bi doznao da to uopće nije tako.

Ponekad je manje više. A definitivno se slažem s jednim likom ovog romana, kada kaže da od života želi (više) Lessa. (Zvučalo bi bolje na engleskom, ali kužite poantu.)

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/less/

ZAVJET SRČAN I UBOJIT, Brigid Kemmerer

Izdavač: Sonatina, 2022.

3. knjiga Cursebreakers serijala 

[eng. A Vow so bold and deadly]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac

 

Nakon tajni, zahuktalog neprijateljstva i nemira koji su kraljevstva Emberfall i Syhl Shallow u prošlom nastavku doveli na rub rata, u finalu ove bajkovite trilogije sve se raspliće i privodi kraju. Ne znam kakav ste kraj očekivali, ali meni se svidio. Ako mene pitate, završilo je baš onako kako treba. And then some. :)

Iako ni Rhen ni Grey nemaju neku osobitu želju zaratiti jedan s drugim, spletke čarobnice Lilith neće im ostaviti mnogo izbora. Dok se njih dvojica pripremaju za rat, Harper i Lia Mara ne odustaju od svojih snova o miru, samo što se ti snovi sve više čine potpuno neostvarivima. A kako će narodi obaju kraljevstava prihvatiti starog ili novog vladara, nije moguće procijeniti. Dodajmo tome vječno prisutni strah od magije, i jasno je da kotao u kojem je sve to skupa pomiješano samo što ne provre. A 60 dana primirja sve brže ističe...

Nasljedstvo, magija, ljubav, kletve, zakletve, odanost, prijateljstvo i briga za dobrobit kraljevstva, sve su to sastojci koji su se u ovoj trilogiji već dobro izmiješali, a sada je konačno došao trenutak da vidimo što će od njih proizaći. Krhka savezništva koja su do sada sklopljena moraju se ili učvrstiti ili će se slomiti, a veze koje povezuju likove koji su tih savezništava dio neprestano variraju u snazi, ali su ipak i dalje tu.

Svaki je lik daleko nadrastao svoju početnu ulogu u ovoj priči i oformio se kao posve nova osoba. Grey i Lia Mara nekako su najbolje prošli u toj karakterizaciji, dok su Rhen i Harper malo potonuli i izgubili značaj. Barem meni. Od Harper sam očekivala puno vodeći se prvom knjigom, ali se ona kroz ostale dvije samo sve više povlačila na margine. Rhen, sebi svojstveno, ponekad je potpuni idiot, ponekad ispadne ok, no ne baš i puno više od toga. Lia Mara, Grey, pa posebno i Jake, Noah, Iisak i Tycho puno su mi draži i pokazali su se kao puno snažnije, zanimljivije i jednostavno bolje osobe od ikoga drugog u ovoj priči.

Svidjelo mi se kako je ova priča privedena svome kraju, bilo je tu i napetosti i sukoba i previranja, ali kraj je onakav kakav sam i priželjkivala i očekivala da će biti. Jedino mi fali malo više razrade iza Lilithinih postupaka, malo dubljeg poniranja u njenu motivaciju. I ta finalna borba prilično je brzo završila, ali okej. Bitno da je gotovo. :)

Svidio mi se kraj, a sviđa mi se i čitava trilogija. Ovo je jedna od onih priča zbog kojih se trgneš iz reading slumpa, ako te pogodi, i koju čitaš bez stajanja, jer te zanima kako će se dalje odvijati. Falio mi je taj osjećaj u zadnje vrijeme, i drago mi je da sam ga uspjela naći baš u Emberfallu. 

 

P.S.: Brigid Kemmerer zna kako napisati romantičnu, seksi scenu. Dvaput. :) Loved it!

 

____________________________________________ 

Kako do knjige: https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/knjizevnost-za-mlade/zavjet-srcan-i-ubojit/

SRCE DIVLJE I LOMNO, Brigid Kemmerer

Izdavač: Sonatina, 2021.

2. knjiga Cursebreakers serijala

[eng. A heart so fierce and broken]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac 

Nakon što je konačno poništena kletva koja je tako dugo mučila kraljevstvo Emberfalla, pogotovo kraljevića Rhena te Greya, njegovog zapovjednika straže, nad Emberfall se, umjesto blagostanja, nadvijaju nove nevolje.

Glasine o postojanju drugog nasljednika prijestolja, koji, k tome, raspolaže i magijom, sve se više šire, zbog čega Emberfallu ne prijeti samo vojni udar suparničkog kraljevstva sa sjevera, već i mogući građanski rat. Grey je jedini kojem je poznata tajna o tajanstvenom drugom nasljedniku, no, ako ta tajna izađe na vidjelo, teško je reći hoće li Emberfallu donijeti spas ili propast. Spas bi se mogao pronaći u savezništvu sa sjeverom, čija kraljevna Lia Mara žarko želi postići mir, ali njenoj majci i sestri draža je uporaba sile i manipulacije od poštenih pregovora. I dok svatko od aktera ove priče na svoj način pokušava učiniti ono što je ispravno (ili ono što će mu donijeti korist), dva su kraljevstva sve bliže opasnom rubu nemilosrdnog rata...

Fantastična priča Brigid Kemmerer, koja je započela kao svojevrsni re-telling bezvremenske bajke o ljepotici i zvijeri, proširila se i narasla do još fantastičnijih razmjera. Ljepotica i zvijer - odnosno Rhen i Harper, glavni likovi prvog romana - ovdje su dobili nešto sporedniju ulogu, dok je fokus priče pao na Greya. Grey mi je i u prvom dijelu bio jedan od najdražih i najintrigantnijih likova, tako da mi je baš drago da je dobio priliku da proširi svoju priču i zasja u punom sjaju. (Iako, ovdje će se više mučiti i boriti nego baš sjati, ali nema veze. :))

Rhen i Harper, s druge strane, u ovom mi se nastavku sve manje sviđaju. Rhen se, nažalost, pretvorio u potpunog idiota, dok je Harper svedena na nekoga tko samo stoji sa strane i promatra, čak i kada se nikako ne slaže s onim što promatra, što je posve oprečno onoj odlučnoj, domišljatoj i - pa, prilično badass - heroini koju sam upoznala u prvom dijelu. Srećom, tu je Lia Mara, koja će vješto i srčano preuzeti napuštenu štafetu badass heroine i pobuniti se protiv svega što je čitav život tjerana da radi i vjeruje, i to na sebi svojstven način.

Još je tu nekoliko likova koji su se okupili oko Greya i pokazali se sjajnima, neki već poznati otprije, poput Harperinog brata Jakea i njegovog dečka Noaha, a neki novi - poput skravera Iisaka, neobičnog magičnog stvorenja, i Tycha, dječaka s kojim se Grey (nevoljko) zbliži i zauzvrat zasluži njegovu vječnu odanost. Sve sam ih odreda zavoljela. <3

Iskreno, ne znam zašto mi je toliko trebalo da nastavim čitati ovaj serijal, jer mi je prvi dio bio toliko dobar da sam ga samo htjela što prije progutati, ali tako se to nekad poklopi. Ovaj mi je nastavak jednako dobar, uživala sam čitajući ga i jednako sam ga brzo progutala. Fantastičan je, magičan, napet i baš baš odličan. Čak i kada na scenu stupi nesnosni Rhen ili još nesnosnija kraljica Karis Luran.

Ako još niste bili u Emberfallu, a volite fantastične, romantične i magične priče, toplo preporučam. Neću ponoviti pogrešku predugog čekanja na idući nastavak. Idem odmah dalje. :)

_______________________________________________

Kako do knjige: https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/knjizevnost-za-mlade/srce-divlje-i-lomno/

VODENI PLES, Ta-Nehisi Coates

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The water dancer]

Prijevod: Dean Trdak 

 

Nadahnut istinitom pričom o Williamu i Peteru Stillu, članovima tajne organizacije koja je pomagala robovima pri bijegu u slobodu; oslobođenju njihove obitelji iz ropstva i pričama drugih ljudi koje su pomogli osloboditi, ovaj roman pruža uvid ne samo u težak put bivših robova do slobode, već i poteškoća i boli kroz koje su svi oni morali prolaziti, bivajući silom ili potrebom odvojeni od članova svojih obitelji i ljudi koje vole.

Glas ove priče pripao je Hiramu, dječaku koji je odrastao u ropstvu, a koji se, budući da je bio nezakoniti sin veleposjednika koji mu je ujedno bio i gospodar, našao u nezavidnoj poziciji posebnog sluge svojem zakonitom polubratu. Sanjajući o mogućnosti koju bi imao da ga otac vidi kao što vidi njegovog polubrata, iako svjestan da takvo što nikada ne bi bilo moguće, Hiram pokazuje iznimnu snalažljivost i oštroumnost, koje njegovom polubratu, pak, uporno izmiču. Nakon što obojica nesretno završe u rijeci, Hiram se jedva spasi od utapanja, i to uz pomoć rijetkog dara kojeg nije bio ni svjestan da posjeduje.

Tragajući za sjećanjem na majku, tetu i baku, koje je izgubio, Hiram tek zagrebe po površini onoga što njegov dar predstavlja, istodobno sve više shvaćajući da budućnosti o kakvoj je uvijek sanjao ovdje za njega nema i ne može biti. Odlučivši pobjeći, uz pomoć organizirane grupe tzv. osloboditelja koji se nazivaju Podzemljem, Hiram biva uvučen u nešto puno veće od njega samog i dobiva mogućnost iskusiti drugačiji život od života u vječnom ropstvu. Ipak, ne i laganiji, niti manje opasan. A tu njegovo pravo putovanje tek počinje...

Nitko tko to to nije iskusio na vlastitoj koži nikada neće moći u potpunosti razumjeti sve strahote robovlasništva, i uopće sumanute ideje da neki ljudi uzimaju za pravo gospodariti drugim ljudima isključivo na temelju boje kože. Priče poput ove pokušavaju nam podići svijest o tome, zorno prikazujući okrutnost i surovost svijeta u kojem je pojedinac lišen slobode i ikakvih prava, osuđen na neizvjesnost života u kojem ga u svakom trenutku mogu prodati kao vreću krumpira, odvojiti od obitelji, zauvijek rastaviti od svega i svih koje poznaje.

Priključivši se Podzemlju, Hiram otkriva potpuno drugi svijet, u kojem ljudi njegove boje kože žive u slobodi, iako ne posve lišenoj opasnosti da im tu slobodu netko oduzme stupe li na teritorij države u kojoj vladaju stroži robovlasnički zakoni. Hiram ondje po prvi puta susreće ljude ravne sebi, koji svoja znanja i vještine koriste kako bi poboljšali vlastiti život, a ne onaj njihovih bijelih gospodara, koji su često manje inteligentni i sposobni od robova koje posjeduju, kao što je to bio slučaj i s Hiramovim polubratom.

"Postoji trenutak u olujnom životu nekih blagoslovljenih ljudi crne boje kože, trenutak otkrivenja u kojem se nebo otvara, oblaci razilaze, a između njih se probija tračak sunca koji prenosi neku beskrajnu mudrost odozgo, i taj trenutak ne događa se zahvaljujući kršćanskoj religiji, nego pogledu na obojena čovjeka koji se obraća bijelcu onako kao što mu se sada obratio Raymond White."

Posebnost ove priče nije samo u slikovitom prenošenju priča bivših robova i činjenica iz jednog mučnog razdoblja američke povijesti, već ona sadrži jednu notu, rekla bih, magijskog realizma. Naime, Hiramov poseban dar tiče se njegove sposobnosti da uranjanjem u sjećanja pomaže ljudima u bijegu iz ropstva, na sličan način kao što su njegova majka, baka i teta, jednom davno plesale vodeni ples.

"'Valja se sjećati, prijatelju', rekla je. 'Jer sjećanje je kočija, sjećanje je put, sjećanje je most koji iz prokletstva ropstva vodi u blagoslov slobode.'"

Zanimljiv i moćan, ovaj roman nije samo priča o preživljavanju i bijegu iz ropstva, već je to roman koji govori o iznimnoj ljudskoj snazi u najgorim mogućim uvjetima, o povezanosti i odanosti obitelji, pomaganju drugima i sjećanju na sve one kojima si pomogao - i još više na one koji su ostali izgubljeni. Nesvakidašnji roman, s posebnim ritmom mističnog vodenog plesa, čijim taktovima ćete se prebaciti u neko sasvim drugo vrijeme i vidjeti sve njegove okrutnosti, ali i povremene ljepote. 

___________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/vodeni-ples/406985