Izdavač: Fokus, 2013.
[norv. Skinndod, 1. knjiga u serijalu o Henningu Juulu]
[norv. Skinndod, 1. knjiga u serijalu o Henningu Juulu]
Novinar Henning Juul vraća se na posao nakon oporavka od nesreće -
požara, u kojem mu je poginuo sin, a on sam zadobio je strašne opekline
na koži. Prva priča na kojoj počinje
raditi nakon povratka je ubojstvo jedne žene, koja je, čini se, bila
kamenovana do smrti. Slučaj vuče na ubojstvo iz časti i poveznicu s
terorističkim napadima, ali nešto se jednostavno ne uklapa u cijelu tu
priču. Iako je policija uvjerena da je uhitila pravu osobu, Juul
samostalno nastavlja istraživati i kopati malo dublje, kako bi došao do
pravog razloga ubojstva i otkrio tko zapravo stoji iza svega. Pritom mu
nije lako, jer mora se ponovno uhodati u posao nakon dugog izbivanja, a
slučaj postaje sve zamršeniji i istraživanje sve opasnije, čak toliko da
mu prijeti i opasnost od smrti...
Zanimljiv, napet i uzbudljiv skandinavski triler autora kojega nerijetko nazivaju 'novim Nesboom'. Osobno, ne volim takve usporedbe, volim svakog autora promatrati samog za sebe, a ne kao nasljednika ili kopiju nekoga drugoga. Bilo kako bilo, ne bih rekla da je Enger 'novi Nesbo', u dosta toga se razlikuju, ali rekla bih da je Enger još jedan vrlo dobar skandinavski autor kojeg itekako vrijedi čitati.
U 'Opečenom' mi se sviđa to što Juul nije ni policajac ni privatni istražitelj, već novinar (zanimanje koje možda pomalo podsjeća na Larssonovog Blomkvista, ali kao likovi, njih dvojica su posve različiti), te kao takav ima možda malo drugačiji pristup slučaju nego što bi to imao netko iz redova policije. Zanimljivo mi je opisan i način na koji funkcionira istraživačko novinarstvo, kako se dolazi do izvora, informacija, činjenica. Juul također na mahove iznosi i svoju vlastitu priču, onu čije posljedice još nosi na vlastitoj koži u vidu opeklina koje je zadobio u nesreći u kojoj mu je poginuo sin. Vidimo i koliko ta nesreća ima utjecaja na Juulov život - kad prilikom svakog ulaska u prostoriju provjerava nalazi li se gdje protupožarni alarm ili aparat za gašenje požara, te kada svako jutro ili večer mijenja baterije na svim protupožarnim alarmima u vlastitom stanu, kojih ima čak osam. Sve te osobine daju mu posebnu zanimljivost i dubinu, te je on kao lik u biti nositelj cijele priče, što čini vrlo dobro.
Sam slučaj meni je ujedno i glavna mana ovog romana. On jest napet i zamršen, i način na koji ga se prati kroz radnju je zanimljiv i uzbudljiv, ali ono što mi se nije nekako 'uklopilo' je rasplet, koji mi je nekako djelovao prejednostavno i motiv krivca mi se nekako činio preslabim za tako brutalan čin kao što je kamenovanje nekoga do smrti. No, možda je razlog tome i to što sam do sada navikla na puno zapetljanije i strašnije motive za zločin u drugim skandinavskim trilerima koji se nude na tržištu.
Ono što me zadržalo uz stranice ove knjige i zbog čega sam ju pročitala u jednom popodnevu nije samo dobra kriminalistička priča, nego više briljantan lik Henninga Juula i njegova pozadinska priča, koja se proteže dalje od ovog romana i traži nastavak. Nastavaka, srećom, ima čak dva, a nadajmo se da na njihove prijevode nećemo morati dugo čekati.
Zanimljiv, napet i uzbudljiv skandinavski triler autora kojega nerijetko nazivaju 'novim Nesboom'. Osobno, ne volim takve usporedbe, volim svakog autora promatrati samog za sebe, a ne kao nasljednika ili kopiju nekoga drugoga. Bilo kako bilo, ne bih rekla da je Enger 'novi Nesbo', u dosta toga se razlikuju, ali rekla bih da je Enger još jedan vrlo dobar skandinavski autor kojeg itekako vrijedi čitati.
U 'Opečenom' mi se sviđa to što Juul nije ni policajac ni privatni istražitelj, već novinar (zanimanje koje možda pomalo podsjeća na Larssonovog Blomkvista, ali kao likovi, njih dvojica su posve različiti), te kao takav ima možda malo drugačiji pristup slučaju nego što bi to imao netko iz redova policije. Zanimljivo mi je opisan i način na koji funkcionira istraživačko novinarstvo, kako se dolazi do izvora, informacija, činjenica. Juul također na mahove iznosi i svoju vlastitu priču, onu čije posljedice još nosi na vlastitoj koži u vidu opeklina koje je zadobio u nesreći u kojoj mu je poginuo sin. Vidimo i koliko ta nesreća ima utjecaja na Juulov život - kad prilikom svakog ulaska u prostoriju provjerava nalazi li se gdje protupožarni alarm ili aparat za gašenje požara, te kada svako jutro ili večer mijenja baterije na svim protupožarnim alarmima u vlastitom stanu, kojih ima čak osam. Sve te osobine daju mu posebnu zanimljivost i dubinu, te je on kao lik u biti nositelj cijele priče, što čini vrlo dobro.
Sam slučaj meni je ujedno i glavna mana ovog romana. On jest napet i zamršen, i način na koji ga se prati kroz radnju je zanimljiv i uzbudljiv, ali ono što mi se nije nekako 'uklopilo' je rasplet, koji mi je nekako djelovao prejednostavno i motiv krivca mi se nekako činio preslabim za tako brutalan čin kao što je kamenovanje nekoga do smrti. No, možda je razlog tome i to što sam do sada navikla na puno zapetljanije i strašnije motive za zločin u drugim skandinavskim trilerima koji se nude na tržištu.
Ono što me zadržalo uz stranice ove knjige i zbog čega sam ju pročitala u jednom popodnevu nije samo dobra kriminalistička priča, nego više briljantan lik Henninga Juula i njegova pozadinska priča, koja se proteže dalje od ovog romana i traži nastavak. Nastavaka, srećom, ima čak dva, a nadajmo se da na njihove prijevode nećemo morati dugo čekati.
