Izdavač: Znanje, 2014.
1. dio trilogije Snjeguljica
[fin. Punainen kuin veri]
[fin. Punainen kuin veri]
Glavni lik ovog romana je Lumikki, povučena srednjoškolka koja se uglavnom drži za sebe i ni s kim se ne druži, što joj većinu vremena osigurava da prolazi posve neprimjetno kod drugih ljudi. U školi, Lumikki ima omiljeno mjesto na koje odlazi kako bi bila sama, a to je mala tamna komora za izradu fotografija. Jednog jutra, kad Lumikki kao i obično ode u svoje skrovište u njemu nalazi gomilu novca, tisuće Eura zamrljanih krvlju obješene poput fotografija koje se suše. Očito je netko ondje bio i ostavio novac. Lumikki tijekom nastave mozga što učiniti i radi li se o pravom ili lažnom novcu, te čija je, i da li je uopće, ono krv, a do vremena kad opet uđe u svoje skrovište otkriva da je sav novac nestao. Pomalo razočarana, uočava kolegu iz škole koji se neobično ponaša i odluči ga slijediti ne bi li utažila svoju znatiželju. Lumikki otkriva da spomenuti kolega iz škole nije jedini koji je upleten u što god da se događa, a s čim je povezana golema svota novca, ali pri tome nije neprimjetna kao što je mislila. Uskoro, iako nerado, Lumikki biva uvučena u nešto što njeni kolege iz škole nisu ni naslutili kad su slučajno došli do novca, a što se ispostavi da je povezano s nekim sumnjivim tipovima, krijumčarenjem droge i zagonetnim likom koji stoji iza svega...
Ovu sam knjigu uzela u ruke ne pročitavši sinopsis na poleđini, i očekujući nekakvu mračnu priču o Snjeguljici. No, ono što ova knjiga zapravo jest, je napeti skandinavski triler. Poveznica sa Snjeguljicom, nazivom trilogije, je sam lik Lumikki, i to ne samo zbog toga što fizički odgovara opisu Snjeguljice (bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina), već i zbog njenog imena koje na finskom znači upravo Snjeguljica. No, tu svaka sličnost sa poznatom bajkom prestaje.
Ovo je napeti triler, s elementima kriminalističkog romana i onim posebnim mračno-ledenim ozračjem kojim zrače svi, u zadnje vrijeme vrlo popularni, skandinavski trileri. Razlika između njih i ovog romana je u glavnom liku, koji ovaj put nije ni policajac ni privatni istražitelj ili inspektor, već jedna tinejdžerica. To je također i ono što meni baš ne drži vodu u cijeloj priči. Lumikki je opisana kao vrlo povučena osoba, koja bježi od vlastite prošlosti i općenito je vuk samotnjak. Njenu znatiželju zbog novca koji je pronašla mogu razumjeti, i njena potraga za odgovorima u ovoj priči je logična. Ono što nije logično je činjenica da Lumikki pristaje biti uvučena u vrlo opasnu situaciju samo zato jer ju je to zamolila djevojka iz škole, jedna od troje učenika koji su slučajno pronašli novac, djevojka s kojom se ne druži, čak ni koju osobito ne voli. Iako se kasnije među njima razvije prijateljstvo, ta početna stepenica s koje su krenule mi nije baš logična ni vjerojatna. Biste li vi riskirali svoj život upličući se u nešto što do kraja ni ne razumijete i za što nemate uopće razloga uplesti se, samo zato što vas je za to zamolio netko koga uopće ne poznajete i koga baš ni ne volite?
Lumikkina glavna osobina njena je sposobnost da ostane neprimjetna. Zbog te sposobnosti ona se uspijeva neopaženo uvući na svakakva mjesta i izvući bez posljedica. Na tome u biti leži cijela priča - jednom kad ju uvuku u problem s novcem, Lumikki samostalno istražuje dalje i pokušava otkriti tko stoji iza svega i što zapravo oni žele. U nekoliko navrata zbog toga umalo i strada, ali ipak ne odustaje i nastavlja tražiti odgovore. Ovdje do izražaja dolazi još jedna stvar koju je malo teže probaviti kod ove priče, a to je činjenica da je Lumikki tek srednjoškolka. Čak i uz svoju sposobnost da bude neprimjetna, svu svoju inteligenciju i fizičku formu, teško je vjerodostojno prikazati tinejdžericu u situaciji u kojoj se npr. ona ubacuje na tajni tulum najzloglasnijeg krijumčara droge, ili bježi od iskusnih profesionalnih ubojica. Mnogi lik Lumikki uspoređuju s Larssonovom Lisbeth Salander, ali kod Lumikki jednostavno ne vidimo dovoljno toga zbog čega bi njena razina samostalnosti i snalažljivosti bila iole blizu onoj koju vidimo kod Lisbeth, iako su po dobi obje tu negdje. Kad bismo Lumikki gledali kao odraslu osobu, onda bi priča bila puno, puno vjerodostojnija.
Ono što funkcionira u romanu su njegovi elementi trilera i kriminalističkog romana. Zamršena povezanost krvavog novca s krijumčarenjem droge i korupcijom u policiji vrlo je dobro postavljena, i otkrivanje činjenica koje cijelu priču povezuju je zanimljivo i pridonosi napetosti priče. Zanimljivi su i trenuci u kojima se Lumikki prisjeća svoje prošlosti, kojih nema dovoljno da nam otkriju puno toga o njoj, ali daju naslutiti neke stvari pomoću kojih ju kao lika možemo bolje shvatiti. Imam dojam da smo u ovom romanu tek načeli vrh sante ispod koje se skriva Lumikki, i bit će zanimljivo otkriti kako će se njen lik dalje razvijati i što će se s njom događati. Lumikki nije jedina iz čijeg kuta pratimo priču, ima još nekoliko likova koji nam prikazuju njene dijelove, i ti dijelovi su također jako dobri i zanimljivo je otkrivati i pratiti kako su međusobno povezani.
Žanrovski gledano, ovo je solidan triler. Ima napetu priču, nekoliko neočekivanih obrata u radnji, intrigantnu tajnu krvavog novca koju treba otkriti. Ipak, mislim da bi možda bio i puno bolji da je glavni lik, Lumikki, malo bolje razrađen. Knjiga me ostavila s osjećajem kao da joj nešto nedostaje, da je neki dio ostao nedorečen. Možda to ima veze i s činjenicom da je hrvatsko izdanje prevedeno s engleskog, a ne s originala, zbog čega je moguće da se nešto u prijevodu prijevoda izgubilo. Usprkos tome, nastavit ću čitati ovu trilogiju, jer unatoč svim manama njen prvi dio zaista nije loš, i zanima me kako će se priča dalje razvijati.
Ovu sam knjigu uzela u ruke ne pročitavši sinopsis na poleđini, i očekujući nekakvu mračnu priču o Snjeguljici. No, ono što ova knjiga zapravo jest, je napeti skandinavski triler. Poveznica sa Snjeguljicom, nazivom trilogije, je sam lik Lumikki, i to ne samo zbog toga što fizički odgovara opisu Snjeguljice (bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina), već i zbog njenog imena koje na finskom znači upravo Snjeguljica. No, tu svaka sličnost sa poznatom bajkom prestaje.
Ovo je napeti triler, s elementima kriminalističkog romana i onim posebnim mračno-ledenim ozračjem kojim zrače svi, u zadnje vrijeme vrlo popularni, skandinavski trileri. Razlika između njih i ovog romana je u glavnom liku, koji ovaj put nije ni policajac ni privatni istražitelj ili inspektor, već jedna tinejdžerica. To je također i ono što meni baš ne drži vodu u cijeloj priči. Lumikki je opisana kao vrlo povučena osoba, koja bježi od vlastite prošlosti i općenito je vuk samotnjak. Njenu znatiželju zbog novca koji je pronašla mogu razumjeti, i njena potraga za odgovorima u ovoj priči je logična. Ono što nije logično je činjenica da Lumikki pristaje biti uvučena u vrlo opasnu situaciju samo zato jer ju je to zamolila djevojka iz škole, jedna od troje učenika koji su slučajno pronašli novac, djevojka s kojom se ne druži, čak ni koju osobito ne voli. Iako se kasnije među njima razvije prijateljstvo, ta početna stepenica s koje su krenule mi nije baš logična ni vjerojatna. Biste li vi riskirali svoj život upličući se u nešto što do kraja ni ne razumijete i za što nemate uopće razloga uplesti se, samo zato što vas je za to zamolio netko koga uopće ne poznajete i koga baš ni ne volite?
Lumikkina glavna osobina njena je sposobnost da ostane neprimjetna. Zbog te sposobnosti ona se uspijeva neopaženo uvući na svakakva mjesta i izvući bez posljedica. Na tome u biti leži cijela priča - jednom kad ju uvuku u problem s novcem, Lumikki samostalno istražuje dalje i pokušava otkriti tko stoji iza svega i što zapravo oni žele. U nekoliko navrata zbog toga umalo i strada, ali ipak ne odustaje i nastavlja tražiti odgovore. Ovdje do izražaja dolazi još jedna stvar koju je malo teže probaviti kod ove priče, a to je činjenica da je Lumikki tek srednjoškolka. Čak i uz svoju sposobnost da bude neprimjetna, svu svoju inteligenciju i fizičku formu, teško je vjerodostojno prikazati tinejdžericu u situaciji u kojoj se npr. ona ubacuje na tajni tulum najzloglasnijeg krijumčara droge, ili bježi od iskusnih profesionalnih ubojica. Mnogi lik Lumikki uspoređuju s Larssonovom Lisbeth Salander, ali kod Lumikki jednostavno ne vidimo dovoljno toga zbog čega bi njena razina samostalnosti i snalažljivosti bila iole blizu onoj koju vidimo kod Lisbeth, iako su po dobi obje tu negdje. Kad bismo Lumikki gledali kao odraslu osobu, onda bi priča bila puno, puno vjerodostojnija.
Ono što funkcionira u romanu su njegovi elementi trilera i kriminalističkog romana. Zamršena povezanost krvavog novca s krijumčarenjem droge i korupcijom u policiji vrlo je dobro postavljena, i otkrivanje činjenica koje cijelu priču povezuju je zanimljivo i pridonosi napetosti priče. Zanimljivi su i trenuci u kojima se Lumikki prisjeća svoje prošlosti, kojih nema dovoljno da nam otkriju puno toga o njoj, ali daju naslutiti neke stvari pomoću kojih ju kao lika možemo bolje shvatiti. Imam dojam da smo u ovom romanu tek načeli vrh sante ispod koje se skriva Lumikki, i bit će zanimljivo otkriti kako će se njen lik dalje razvijati i što će se s njom događati. Lumikki nije jedina iz čijeg kuta pratimo priču, ima još nekoliko likova koji nam prikazuju njene dijelove, i ti dijelovi su također jako dobri i zanimljivo je otkrivati i pratiti kako su međusobno povezani.
Žanrovski gledano, ovo je solidan triler. Ima napetu priču, nekoliko neočekivanih obrata u radnji, intrigantnu tajnu krvavog novca koju treba otkriti. Ipak, mislim da bi možda bio i puno bolji da je glavni lik, Lumikki, malo bolje razrađen. Knjiga me ostavila s osjećajem kao da joj nešto nedostaje, da je neki dio ostao nedorečen. Možda to ima veze i s činjenicom da je hrvatsko izdanje prevedeno s engleskog, a ne s originala, zbog čega je moguće da se nešto u prijevodu prijevoda izgubilo. Usprkos tome, nastavit ću čitati ovu trilogiju, jer unatoč svim manama njen prvi dio zaista nije loš, i zanima me kako će se priča dalje razvijati.
