utorak, 20. rujna 2016.

JEGULJA, Vlatka Planina

Izdavač: Naklada Bošković, 2016.


S obzirom na relativno škrtu ponudu domaće fantastike, razveseli me svaki novi naslov koji ugledam, a čija priča mi djeluje zanimljivo. Ova konkretna priča bajkovita je i maštovita, a moram spomenuti i to da su njena naslovnica i sam izgled i dizajn stranica zaista predivni i jednostavno pozivaju na čitanje.

Priča, tj. bajka, počinje u šarmantnom gradiću Kingsvilleu, u kojem živi jedna djevojčica vještica - Alice. Gradić je od sela s druge strane odvojen neprohodnom i zlokobnom šumom, u koju se nitko ne usudi zalaziti, sve dok jednog dana iz nje ne izađe jedan dječak. Alice odluči pomoći dječaku da se vrati u svoje selo, a, jednom kada tamo dospiju, i sama se u njega zaljubi i ondje ostane.

Generacije idu, magija poneku od njih i preskoči, i uskoro se nađemo u društvu Kire, Aliceine unuke. Kao i njenu baku prije toliko vremena, i Kiru će okolnosti - i namjera da pomogne jednom dječaku - navesti da pođe na put preko šume, ali ovaj put na drugu stranu - natrag u Kingsville. No, kako magija nije uvijek pouzdana, pogotovo ako je se ne koristi točno onako kako treba, putevi kojima vodi mogu se nenadano produžiti ili malo izmijeniti... a na Kiri će ostati da unatoč svim poteškoćama, na kraju ipak pronađe svoj cilj.

Ova bajkovita priča originalna je i vrlo zanimljiva i predstavlja nam pregršt šarmantnih likova i jedan prelijepi bajkoviti svijet. Podsjetila me baš na one stare bajke, na Andersena, na Puškina, braću Grimm - ima tu neku osobitu bajkovitost i dozu tajnovitosti koju njihove najpoznatije bajke također sadrže.

Unatoč tome što mi neki dijelovi priče nisu bili baš najjasniji, primjerice, povezanost Gavrana i Kire i ta njihova ljubavna priča kojoj se baš i ne vide stvarni korijeni; te premda bih voljela da su neki događaji, neki likovi i veze među njima malo razrađenije, priča mi se u svojoj suštini doista svidjela. Ima ono nešto, nešto magično, što drži čitateljevu pozornost i zanimaciju konstantnom, bez obzira na sve.

Lakom i brzom čitanju pogoduje i to što ova knjiga nije dugačka i što je, kao što sam već spomenula, predivnog dizajna - od naslovnice, preko naziva poglavlja, fonta, ilustracija na rubovima stranica... I njen izgled i njen sadržaj čine ju neodoljivo bajkovitom.

Lijepo je znati da imamo domaće autore sposobne napisati dobar fantasy roman, kojih se na domaćem tržištu u zadnje vrijeme pojavljuje sve više. Sjajno! Samo neka se taj trend nastavi i dalje. Ova je knjiga sama po sebi već jedna zaokružena cjelina, ali ona je također i početak trilogije. Veselim se čitanju nastavaka, jer me neizmjerno zanima kamo će ova priča krenuti. A jednako se veselim i čitanju svih budućih domaćih fantastičnih romana. Očito je da je tu puno potencijala, samo ga treba ostvariti.