Izdavač: Algoritam, 2016.
1. knjiga istoimene trilogije
[eng. Matched]
1. knjiga istoimene trilogije
[eng. Matched]
Što ako je vaša cijela sudbina odavno isplanirana? Svaki vaš obrok ispaniran.
Svaki vaš dan isplaniran.
A vi ne možete ništa kako bi to spriječili.
Društvo je tako odredilo i svi poštuju pravila.
Sve počinje sa banketom Spajanja i našom junakinjom Cassiom Reyes.
Uzbuđena je, saznati će tko je njen Spoj, osoba sa kojom će provesti cijeli svoj život te se nimalo ne iznenadi kad je njen spoj njen najbolji prijatelj Xander.
Ali je li Xander stvarno njen Spoj?
Kao što već rekoh Društvo je glavno u ovom distopijskom svijetu.
Oni vam određuju sve. Kako budete proveli svaki svoj dan i pomno vas prate.
Oni vam dostavljaju hranu, nikad nešto preosobito, uvijek obična hrana.
I to mi je bio najbolji aspekt ove knjige, koje me se sa svime ostalim nije baš dojmila.
Društvo je super friki, i ne mogu zamisliti da ne mogu raditi što želim, provoditi svoj slobodan dan kako želim, da ne mogu gledati, čitati, da ne smijem pisati, kad god ja to poželim.
Oni sve planiraju i ići mimo njihovih planova je nepoštivanje sustava.
Cijela knjiga se vrti oko jednog ljubavnog trokuta, koji se mene nije nimalo dojmio, nijedan lik mi nije ostao u sjećanju, nijedna radnja me se nije toliko dojmila da razmišljam o njoj i poslije čitanja.
Ali knjiga nije loša, lagano je napisana, živopisno opisana i svaka manja radnja ide ka većoj, ali mene jednostavno nije impresionirala.
Zadnja distopija koju sam pročitao je bila, mislim, Različita, i to još davnoo kada su distopije bile sve, i svaku sam distopiju grabio i čitao i da sam možda onda imao priliku dobiti Spojene sigurno bi mi se svidjeli.
Ali sada sam ful u điru fantasya, brze radnje, akcije, malo romanse i sve ukupno bad-ass štivo.
Dao sam Spojenima ocjenu tri, nisu oni krivi što me se nisu dojmili - malo jesu, ali ne u potpunosti.
[Josip Labaš]
Svaki vaš dan isplaniran.
A vi ne možete ništa kako bi to spriječili.
Društvo je tako odredilo i svi poštuju pravila.
Sve počinje sa banketom Spajanja i našom junakinjom Cassiom Reyes.
Uzbuđena je, saznati će tko je njen Spoj, osoba sa kojom će provesti cijeli svoj život te se nimalo ne iznenadi kad je njen spoj njen najbolji prijatelj Xander.
Ali je li Xander stvarno njen Spoj?
Kao što već rekoh Društvo je glavno u ovom distopijskom svijetu.
Oni vam određuju sve. Kako budete proveli svaki svoj dan i pomno vas prate.
Oni vam dostavljaju hranu, nikad nešto preosobito, uvijek obična hrana.
I to mi je bio najbolji aspekt ove knjige, koje me se sa svime ostalim nije baš dojmila.
Društvo je super friki, i ne mogu zamisliti da ne mogu raditi što želim, provoditi svoj slobodan dan kako želim, da ne mogu gledati, čitati, da ne smijem pisati, kad god ja to poželim.
Oni sve planiraju i ići mimo njihovih planova je nepoštivanje sustava.
Cijela knjiga se vrti oko jednog ljubavnog trokuta, koji se mene nije nimalo dojmio, nijedan lik mi nije ostao u sjećanju, nijedna radnja me se nije toliko dojmila da razmišljam o njoj i poslije čitanja.
Ali knjiga nije loša, lagano je napisana, živopisno opisana i svaka manja radnja ide ka većoj, ali mene jednostavno nije impresionirala.
Zadnja distopija koju sam pročitao je bila, mislim, Različita, i to još davnoo kada su distopije bile sve, i svaku sam distopiju grabio i čitao i da sam možda onda imao priliku dobiti Spojene sigurno bi mi se svidjeli.
Ali sada sam ful u điru fantasya, brze radnje, akcije, malo romanse i sve ukupno bad-ass štivo.
Dao sam Spojenima ocjenu tri, nisu oni krivi što me se nisu dojmili - malo jesu, ali ne u potpunosti.
[Josip Labaš]
