Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. The ocean at the end of the lane]
[eng. The ocean at the end of the lane]
Neil Gaiman moj je omiljeni autor i, možda sam pristrana, ali on
jednostavno ne može napisati lošu knjigu. 'Ocean na kraju staze' njegov
je najnoviji uradak, i što da vam kažem - odličan je!
Radi se o još jednom Gaimanovom romanu za mlade, koji sadrži uobičajeni autorov 'pečat': neobične, ali hrabre, likove, čudnovate i pomalo jezive situacije, originalnu priču, običan svijet s dodirom fantastike, autorov prepoznatljiv stil pisanja i način izražavanja, te snažne poruke unutar i između redaka.
Glavni lik na početku romana dolazi na mjesto gdje je odrastao i prisjeća se svog djetinjstva. U tom trenutku radnja nas odnosi u prošlost, i počinje njegova priča: kako je, kao dječak, upoznao svoju prvu susjedu Lettie Hempstock i njenu neobičnu obitelj, kako je sudjelovao, kao promatrač, u Lettienom sukobu s nečim mračnim i kako je nehotice uzrokovao da ga to nešto mračno prati kući i uobliči se kao njegova nova dadilja Ursula Monkton. Nemoćan dokazati roditeljima, tj. odraslima, da je žena koju su zaposlili kao dadilju nešto drugo, nešto mračno i zlobno, ovaj dječak je osuđen na vlastitu dovitljivost i izdržljivost, kao i Lettienu pomoć, kako bi zlo protjerali natrag otkuda je i došlo...
Ovaj roman podsjeća na to kako je biti dijete, i daje nam uvid u dječju perspektivu svijeta koji smo kao odrasli zaboravili ili više nismo sposobni razumjeti ga. Problem, odnosno jaz razumijevanja između dječaka i njegovih roditelja, koji njegove fantastične, iako istinite, priče smatraju budalaštinama i okreću se onom poznatom, racionalnom svijetu koji je razumljiv i logičan, savršeno je opisan i tjera nas da razmislimo koliko smo puta i sami odmahnuli glavom na dječje priče i okrenuli se k onom 'odraslom', nalogičnijem objašnjenju stvari. Ovaj nas roman, na koncu, podsjeća na to da nam je kao djeci sve izgledalo drukčije, da smo svijet doživljavali na drugačiji način, te da nam je, kao djeci, bilo moguće vidjeti magiju u svijetu, onu vrstu magije koja baruštinu na kraju prilaznog puteljka pretvara u nepregledni ocean.
Ovu bih knjigu preporučila svima, neovisno o tome volite li fantastiku, jeste li mlađi ili stariji. Dopustite da vas ova knjiga odnese u djetinjstvo, dopustite joj da vas dotakne svojom magijom i da vas natjera na razmišljanje, a možda, i da vam promijeni percepciju svijeta koji vidite pred sobom.
Radi se o još jednom Gaimanovom romanu za mlade, koji sadrži uobičajeni autorov 'pečat': neobične, ali hrabre, likove, čudnovate i pomalo jezive situacije, originalnu priču, običan svijet s dodirom fantastike, autorov prepoznatljiv stil pisanja i način izražavanja, te snažne poruke unutar i između redaka.
Glavni lik na početku romana dolazi na mjesto gdje je odrastao i prisjeća se svog djetinjstva. U tom trenutku radnja nas odnosi u prošlost, i počinje njegova priča: kako je, kao dječak, upoznao svoju prvu susjedu Lettie Hempstock i njenu neobičnu obitelj, kako je sudjelovao, kao promatrač, u Lettienom sukobu s nečim mračnim i kako je nehotice uzrokovao da ga to nešto mračno prati kući i uobliči se kao njegova nova dadilja Ursula Monkton. Nemoćan dokazati roditeljima, tj. odraslima, da je žena koju su zaposlili kao dadilju nešto drugo, nešto mračno i zlobno, ovaj dječak je osuđen na vlastitu dovitljivost i izdržljivost, kao i Lettienu pomoć, kako bi zlo protjerali natrag otkuda je i došlo...
Ovaj roman podsjeća na to kako je biti dijete, i daje nam uvid u dječju perspektivu svijeta koji smo kao odrasli zaboravili ili više nismo sposobni razumjeti ga. Problem, odnosno jaz razumijevanja između dječaka i njegovih roditelja, koji njegove fantastične, iako istinite, priče smatraju budalaštinama i okreću se onom poznatom, racionalnom svijetu koji je razumljiv i logičan, savršeno je opisan i tjera nas da razmislimo koliko smo puta i sami odmahnuli glavom na dječje priče i okrenuli se k onom 'odraslom', nalogičnijem objašnjenju stvari. Ovaj nas roman, na koncu, podsjeća na to da nam je kao djeci sve izgledalo drukčije, da smo svijet doživljavali na drugačiji način, te da nam je, kao djeci, bilo moguće vidjeti magiju u svijetu, onu vrstu magije koja baruštinu na kraju prilaznog puteljka pretvara u nepregledni ocean.
Ovu bih knjigu preporučila svima, neovisno o tome volite li fantastiku, jeste li mlađi ili stariji. Dopustite da vas ova knjiga odnese u djetinjstvo, dopustite joj da vas dotakne svojom magijom i da vas natjera na razmišljanje, a možda, i da vam promijeni percepciju svijeta koji vidite pred sobom.
