Izdavač: Algoritam, 2014.
trilogija SMRSKANO MORE, 1. knjiga
[eng. Shattered Sea: Half a king]
trilogija SMRSKANO MORE, 1. knjiga
[eng. Shattered Sea: Half a king]
Joe Abercrombie osvojio me već prvom knjigom iz trilogije 'Prvi zakon',
a nakon nje i svima ostalima, te je zauvijek zaslužio stajati uz bok
Tolkienu, Guyu Gavrielu Kayu i Tadu Williamsu na mojoj polici s
knjigama. Dok su njegove dosadašnje knjige bile namijenjene odraslima,
trilogija Smrskano more prvi je njegov pokušaj pisanja romana
namijenjenih mlađim uzrastima. Tako bar kažu (ili kaže on sam), jer ja
moram priznati da nisam uspjela skužiti u čemu je razlika između ovog
serijala i drugih njegovih knjiga, gdje je ta neka nevidljiva granica
koja te romane dijeli na one za mlade i one za odrasle: baš svi su mu
jednako dobri.
Naslovnih 'Pola kralja' asocijacija je na princa Yarvija, najmlađeg sina Gettlandskog kralja Uthrika, koji spletom nesretnih okolnosti (koje uključuju iznenadnu smrt njegovog oca i starijeg brata tijekom jednog ratnog pohoda), bude prisiljen sjesti na prijestolje na kojem nikada nije želio sjediti. Yarvi, rođen s jednom sakatom rukom, nikada nije želio biti kralj, a otac i brat su se uvijek trudili podsjećati ga da zbog tjelesnih nedostataka to nikako ne bi bio ni u stanju biti. Školovao se za svećenika i taman se spremao pristupiti zadnjem ispitu kojim bi postao svećenikom, kad su ga nemile vijesti o smrti oca i brata otrgnule od tih nakana. Suočen sa zovom dužnosti za koji nikada nije mislio da će mu biti upućen, Yarvi mora na sebe preuzeti teret kraljevanja, koje sa sobom nosi i druge, jednako mu mrske, posljedice, kao što su brak i osveta očeve i bratove smrti, a ujedno i brojne opasnosti, poput prevare i izdaje...
I u ovom romanu nalaze se svi već uobičajeni elementi Abercrombiejevih romana: originalno stvoren, maštovit svijet u kojem se odvija radnja, fantastična priča, duhoviti dijalozi, neobična skupina čudnovatih junaka koji streme zajedničkom cilju, pustolovina koju ti junaci moraju proći da bi do svojeg cilja došli, te nekoliko neočekivanih prepreka, začinjenih izdajama, prevarama i sretnim slučajnostima, koje im sudbina tijekom svega toga povremeno nabaci na put. Ovdje radnja neprekinuto teče, nema praznog hoda, jedan neočekivani događaj za samo par koraka vodi u drugi, posve drugačiji, i jednostavno je posve nemoguće odlijepiti pogled sa stranica knjige sve dok tih stranica na koncu ne ponestane.
Ono što se meni posebno sviđa u ovom, kao i drugim Abercrombiejevim romanima, je njegov izbor 'junaka'. Ono što Yarviju možda nedostaje u fizičkom smislu, on i više nego nadoknađuje svojom domišljatošću i inteligencijom, ali opet ne toliko da bi on sad postao nekakav superjunak i samostalno pobijedio sve nedaće koje mu se nađu na putu. Yarvijev uspjeh, a rekla bih i održanje na životu, ne ovise samo o njemu, nego o svakome iz redova čudnovate skupine kojom se okružio, koliko god se ti ljudi slučajno našli na tom mjestu ili koliko god oni ne bili baš njegov prvi izbor. Junaci ovog romana dokazuju nam da pomoć ne dobiješ uvijek otamo odakle ju očekuješ, da ponekad postoje sretne slučajnosti koje ti mogu (doslovno) spasiti život, te da ti netko tko ti na početku izgleda kao najljući neprijatelj može postati najodaniji prijatelj, i obrnuto. Ali ono najvažnije što ovi likovi poručuju je da ne postoji osoba koja je ili crna ili bijela. Svaki junak ima svoje loše strane, kao što svaki zlikovac ima i koju dobru. Ne postoji lik u ovom romanu koji je samo dobar ili samo zao, kao što niti jedan junak nije onaj tip beskrajno hrabrih i nepokolebljivih junaka iz grčkih mitova. Svi Abercrombiejevi junaci su, više ili manje, 'oštećeni', svi imaju neke svoje tajne, svi u nekom ključnom trenutku posumnjaju u sebe, pokleknu ili požele odustati, svi imaju svoje mane koje nose sa sobom, i to je ono zbog čega se možda s njima tako lako povezati i zašto ih je tako lako zavoljeti. Jer nisu savršeni, samo ljudski. Ako si 'pola kralja', to ne znači da ne možeš biti cijeli čovjek, baš kao što se netko može pokazati kao cijeli kralj, ali niti pola čovjeka.
Iako je ovo tek prvi dio trilogije, čita se kao cjelovita priča i ne završava cliffhangerom. No, jednom kad pročitaš ovakvu književnu poslasticu na kakvu sam sad kod Abercrombieja već navikla, nemoguće je ne biti nestrpljiv i ne ostati gladan za sljedećom njegovom knjigom.
Naslovnih 'Pola kralja' asocijacija je na princa Yarvija, najmlađeg sina Gettlandskog kralja Uthrika, koji spletom nesretnih okolnosti (koje uključuju iznenadnu smrt njegovog oca i starijeg brata tijekom jednog ratnog pohoda), bude prisiljen sjesti na prijestolje na kojem nikada nije želio sjediti. Yarvi, rođen s jednom sakatom rukom, nikada nije želio biti kralj, a otac i brat su se uvijek trudili podsjećati ga da zbog tjelesnih nedostataka to nikako ne bi bio ni u stanju biti. Školovao se za svećenika i taman se spremao pristupiti zadnjem ispitu kojim bi postao svećenikom, kad su ga nemile vijesti o smrti oca i brata otrgnule od tih nakana. Suočen sa zovom dužnosti za koji nikada nije mislio da će mu biti upućen, Yarvi mora na sebe preuzeti teret kraljevanja, koje sa sobom nosi i druge, jednako mu mrske, posljedice, kao što su brak i osveta očeve i bratove smrti, a ujedno i brojne opasnosti, poput prevare i izdaje...
I u ovom romanu nalaze se svi već uobičajeni elementi Abercrombiejevih romana: originalno stvoren, maštovit svijet u kojem se odvija radnja, fantastična priča, duhoviti dijalozi, neobična skupina čudnovatih junaka koji streme zajedničkom cilju, pustolovina koju ti junaci moraju proći da bi do svojeg cilja došli, te nekoliko neočekivanih prepreka, začinjenih izdajama, prevarama i sretnim slučajnostima, koje im sudbina tijekom svega toga povremeno nabaci na put. Ovdje radnja neprekinuto teče, nema praznog hoda, jedan neočekivani događaj za samo par koraka vodi u drugi, posve drugačiji, i jednostavno je posve nemoguće odlijepiti pogled sa stranica knjige sve dok tih stranica na koncu ne ponestane.
Ono što se meni posebno sviđa u ovom, kao i drugim Abercrombiejevim romanima, je njegov izbor 'junaka'. Ono što Yarviju možda nedostaje u fizičkom smislu, on i više nego nadoknađuje svojom domišljatošću i inteligencijom, ali opet ne toliko da bi on sad postao nekakav superjunak i samostalno pobijedio sve nedaće koje mu se nađu na putu. Yarvijev uspjeh, a rekla bih i održanje na životu, ne ovise samo o njemu, nego o svakome iz redova čudnovate skupine kojom se okružio, koliko god se ti ljudi slučajno našli na tom mjestu ili koliko god oni ne bili baš njegov prvi izbor. Junaci ovog romana dokazuju nam da pomoć ne dobiješ uvijek otamo odakle ju očekuješ, da ponekad postoje sretne slučajnosti koje ti mogu (doslovno) spasiti život, te da ti netko tko ti na početku izgleda kao najljući neprijatelj može postati najodaniji prijatelj, i obrnuto. Ali ono najvažnije što ovi likovi poručuju je da ne postoji osoba koja je ili crna ili bijela. Svaki junak ima svoje loše strane, kao što svaki zlikovac ima i koju dobru. Ne postoji lik u ovom romanu koji je samo dobar ili samo zao, kao što niti jedan junak nije onaj tip beskrajno hrabrih i nepokolebljivih junaka iz grčkih mitova. Svi Abercrombiejevi junaci su, više ili manje, 'oštećeni', svi imaju neke svoje tajne, svi u nekom ključnom trenutku posumnjaju u sebe, pokleknu ili požele odustati, svi imaju svoje mane koje nose sa sobom, i to je ono zbog čega se možda s njima tako lako povezati i zašto ih je tako lako zavoljeti. Jer nisu savršeni, samo ljudski. Ako si 'pola kralja', to ne znači da ne možeš biti cijeli čovjek, baš kao što se netko može pokazati kao cijeli kralj, ali niti pola čovjeka.
Iako je ovo tek prvi dio trilogije, čita se kao cjelovita priča i ne završava cliffhangerom. No, jednom kad pročitaš ovakvu književnu poslasticu na kakvu sam sad kod Abercrombieja već navikla, nemoguće je ne biti nestrpljiv i ne ostati gladan za sljedećom njegovom knjigom.
