Izdavač: Algoritam, 2009.
[eng. The host]
Napomena: Nisam čitao Sumrak serijal, moram priznati, jer mi radnja nije apelirala, ali me 'U sebi' zaintrigirao. Pa sam mu dao priliku.
Mala sinopsa prvo:
Naš svijet je invadiran Dušama, uzimaju nam tijela i u njima se udomaćuju te nas potpuno gase iznutra kao da nismo ni postojali. Naš glavni lik, Lutalica, dospijeva u tijelo Melanie Stryder. Lutalica mora saznati gdje su ostali ljudi pomoću Melanienih sjećanja, ali Melanie ne želi utrnuti. Ovo je njeno tijelo i um i ona skriva osobe koje voli te se bori protiv Lutalice. Lutalici je stoga teško i razmišlja o promjeni tijela, jer je Melanie neukrotiva. Ali Melanie žudi za Jaredom (njenim dečkom) i želi se vratiti bratu Jamieu. Sve te osjećaje osjeća i Lutalica, te uslišli molitve Melanie i krene u potragu za njima. Čak ih i nađe, svoju obitelj, ali oni ju ne prihvaćaju. Ona je Duša, a Melanie je za njih mrtva. Ali ju ipak uvode u svoje skrovište kao zatvorenika. I tamo se sve promijeni za Wandu (kako nazovu Lutalicu). Upoznaje ljude, upoznaje Iana, Jareda i Jamieja, upoznaje Melanie.
To je uglavnom sinopsa. Malo sam otkrio, malo nisam, pa vi pročitajte dalje sami. ;)
Iskreno, meni je djelo bilo - recimo to tako - naporno. Radnja se ponavlja. Wanda jede, spava, radi i obrnuto. Svašta se događa između, ali ništa pretjerano zanimljivo. Ali kada prođete 300. stranu, više ne odustajete od knjige (barem je meni tako bilo). Radnja je bolja, interesantnija, a čak mi se i ljubavni trokut svidio, koji mi inače u sličnim romanima zna biti previše. Neke likove koje samo prezirao od početka poslije su mi se čak i svidjeli (kao Jared).
Uz sve to, Wanda doživi veliku promjenu. Od uplašene duše sa zakovitlanim osjećajima postane jaka. Ne gleda ljude kao tijela već kao osobe koje su unikatne na svoj način. Bio mi je užitak pratiti taj razvoj. Sve je dobro opisano, ali neki se opisi i ponavljaju. Radnja je spora, kao što sam u početku spomenuo. Stil pisanja je jednostavan, a knjiga ima puno stranica, što znači - pravo ljetno štivo.
Do 300. strane knjizi sam na Goodreads-u mislio dati jednu i pol zvjezdicu, ali poslije 300. strane zvjezdice su rasle. Čak razmišljam bih li joj sada dao 3 (opet, neke stvari su me smetale), ali možda dam i 4. Hvala Bogu na Wandi i Ianu, samo ću to reći.
[Josip Labaš]
Napomena: Nisam čitao Sumrak serijal, moram priznati, jer mi radnja nije apelirala, ali me 'U sebi' zaintrigirao. Pa sam mu dao priliku.
Mala sinopsa prvo:
Naš svijet je invadiran Dušama, uzimaju nam tijela i u njima se udomaćuju te nas potpuno gase iznutra kao da nismo ni postojali. Naš glavni lik, Lutalica, dospijeva u tijelo Melanie Stryder. Lutalica mora saznati gdje su ostali ljudi pomoću Melanienih sjećanja, ali Melanie ne želi utrnuti. Ovo je njeno tijelo i um i ona skriva osobe koje voli te se bori protiv Lutalice. Lutalici je stoga teško i razmišlja o promjeni tijela, jer je Melanie neukrotiva. Ali Melanie žudi za Jaredom (njenim dečkom) i želi se vratiti bratu Jamieu. Sve te osjećaje osjeća i Lutalica, te uslišli molitve Melanie i krene u potragu za njima. Čak ih i nađe, svoju obitelj, ali oni ju ne prihvaćaju. Ona je Duša, a Melanie je za njih mrtva. Ali ju ipak uvode u svoje skrovište kao zatvorenika. I tamo se sve promijeni za Wandu (kako nazovu Lutalicu). Upoznaje ljude, upoznaje Iana, Jareda i Jamieja, upoznaje Melanie.
To je uglavnom sinopsa. Malo sam otkrio, malo nisam, pa vi pročitajte dalje sami. ;)
Iskreno, meni je djelo bilo - recimo to tako - naporno. Radnja se ponavlja. Wanda jede, spava, radi i obrnuto. Svašta se događa između, ali ništa pretjerano zanimljivo. Ali kada prođete 300. stranu, više ne odustajete od knjige (barem je meni tako bilo). Radnja je bolja, interesantnija, a čak mi se i ljubavni trokut svidio, koji mi inače u sličnim romanima zna biti previše. Neke likove koje samo prezirao od početka poslije su mi se čak i svidjeli (kao Jared).
Uz sve to, Wanda doživi veliku promjenu. Od uplašene duše sa zakovitlanim osjećajima postane jaka. Ne gleda ljude kao tijela već kao osobe koje su unikatne na svoj način. Bio mi je užitak pratiti taj razvoj. Sve je dobro opisano, ali neki se opisi i ponavljaju. Radnja je spora, kao što sam u početku spomenuo. Stil pisanja je jednostavan, a knjiga ima puno stranica, što znači - pravo ljetno štivo.
Do 300. strane knjizi sam na Goodreads-u mislio dati jednu i pol zvjezdicu, ali poslije 300. strane zvjezdice su rasle. Čak razmišljam bih li joj sada dao 3 (opet, neke stvari su me smetale), ali možda dam i 4. Hvala Bogu na Wandi i Ianu, samo ću to reći.
[Josip Labaš]
