Izdavač: Znanje, 2014.
[nizoz. Het Diner]
Paul i Serge Lohman, dvojica braće, imaju zakazanu zajedničku večeru
zajedno sa svojim suprugama, Claire i Babette, u jednom 'in' restoranu.
Oba para imaju djecu, koja se međusobno druže, a koja su prije nekog
vremena napravila nešto ozbiljno - nešto strašno - tijekom čega su bili
uhvaćeni na sigurnosnoj kameri, ali na njihovu sreću, na toj snimci nisu
raspoznatljivi.
Tijekom večere, naizgled bezbrižne, do površine
će isplivati pravi razlog zbog kojeg su se dva bračna para zapravo
sastala, a taj razlog je upravo čin njihove djece i ono što misle u vezi
njega napraviti. I dok jedni žele postupiti ispravno za budućnost
svoje djece, makar ona morala odgovarati za ono što su napravila, drugi
su spremni otići puno dalje ne bi li cijeli događaj i dalje ostao
zataškan - i ne bi li spriječili svakoga tko ga ne namjerava održavati
takvim.
Večera je, tematski, jedan težak zalogaj pretežno gorkog okusa, nakon kojega se sasvim sigurno gubi apetit.
Strašan čin koji su počinila djeca Lohmanovih centralni je događaj oko
kojega je izgrađena cijela priča, iako o tom događaju ne saznate odmah,
već detalje o njemu otkrivate malo pomalo, u digresijama između
slijedova jela tijekom naslovne večere. Neću vam otkriti koji je taj
događaj, jer time bih vam zapravo otkrila sve, ali nemoguće ga je ne
spomenuti, budući da on usmjerava čitav tijek radnje.
Lik koji je
preuzeo ulogu pripovjedača je Paul Lohman, te o svim događajima za
vrijeme večere, onome što je napravio njegov sin, Michel, i sinovi
njegovog brata, Rick i Beau, te o svim događajima koji su tome
prethodili ili se nakon toga odvijali doznajemo i na njih gledamo iz
njegove perspektive. Ta je perspektiva bila ono što mi je najviše
smetalo dok sam čitala, jer Paul na sve oko sebe gleda snishodljivo,
prema svakom događaju u kojem treba sudjelovati odnosi se kao da je taj
događaj ispod njegove razine, a na svaku osobu koju susreće i o kojoj
govori gleda kao na "neinteligentnog govnara" (njegovim riječima) i
postavlja se kao da je on toliko iznad njih da je uopće nevjerojatno da
svi ti ljudi imaju drskosti uopće mu se obraćati. Roman sugerira da Paul
ima nekakav psihički poremećaj koji donekle objašnjava njegovo
ponašanje (iako ni u jednom trenutku ne doznamo koji je to točno
poremećaj), ali unatoč tome njegova konstantna prigovaranja na sve i
svakoga oko sebe (a najviše na njegovog brata), koja počnu već na prvoj
stranici i ne prestaju sve do zadnje, pomalo su me iritirala.
Radnja je napeta, ali ne konstantno - previše je tih digresija na prošle
događaje, nekih potpuno nebitnih, u kojima Paulove tirade o svemu što
smatra neukusnim traju bez kraja i konca. Ipak, autor na kraj sasvim
dovoljno poglavlja uspije ubaciti rečenicu ili dvije koje se ponovno
dotiču centralne teme i koje u dovoljnoj mjeri potaknu našu znatiželju
za tim da o njoj saznamo više.
Među pitanjima koja ovaj roman
postavlja nekako najglasnije odjekuje pitanje što bismo sve bili spremni
učiniti da zaštitimo vlastitu djecu, čak i ako su ta djeca itekako
zaslužila biti kažnjena za ono što su učinili. Pojedini likovi ovog
romana sugeriraju da je logični odgovor na to pitanje jednostavno
'štogod je potrebno', ali kad doznate točno što je to sve što je
potrebno što su ti likovi spremni napraviti da zaštite svoju djecu...
pa, recimo samo da to ne ostavlja baš dobar osjećaj nakon čitanja, ali
ne možete se, ipak, ne zapitati, pogotovo ako ste i sami roditelj, što
biste vi učinili da ste na njihovom mjestu?
Postupke koji ovi
roditelji čine da bi zaštitili svoju djecu nimalo ne odobravam, zapravo,
mislim da su krajnje gnjusni, ali također, mislim da su često, čak
možda i prečesto, realni i da se događaju - naravno, ne identični, ali u
nekom obliku.
Svrha ovog romana nije raspravljati o tome je li
to što se dogodilo i sve što se poslije toga dogodilo dobro ili loše,
mislim da je to jasno samo po sebi, on nam jednostavno donosi pomalo
šokantnu i mračnu priču o dvama obiteljima, jednom strašnom događaju i
načinu na koji su te obitelji odabrale da se s tim događajem nose.
Likovi, kao ni sama priča, ovdje nisu dizajnirani tako da vam se svide
(i, vjerujte mi, neće vam se svidjeti), već da vas malo prodrmaju,
natjeraju da se zapitate, potaknu da vas prođu ledeni srsi.
Na
izbor ove knjige za čitanje prije svega me potaknula njena naslovnica
(što mi se ne događa baš često), koja djeluje nekako jezivo, ali opet i
dovoljno neodređeno da sam poželjela saznati o čemu se tu radi. Nisam
imala neka posebna očekivanja, iako sam puno puta vidjela kako ovu
knjigu preporučuju kao jako dobar triler, što u neku ruku ona i je, iako
meni ona nije baš tako jako dobra kao što mi je, primjerice, 'Nestala'
Gillian Flynn.
U konačnici, ovo nije knjiga za koju možete reći
da vam se svidjela, jer u njoj ni likovi ni radnja nisu nešto što bi u
ikome moglo potaknuti osjećaj sviđanja. Ukoliko imate dobar želudac za
mračna i pomalo jeziva 'jela', prionite na večeru. Ukoliko više volite
nešto lakše i slasnije, onda radije naručite nešto drugo.
