Izdavač: Fokus, 2015.
2. knjiga u serijalu o Henningu Juulu
[norv. Fantomsmerte]
Ako ste čitali 'Opečenog', 1. dio u serijalu o norveškom novinaru
Henningu Juulu, znate da je ta knjiga završila jednostavno vapeći za
nastavkom. Srećom, na nastavak nismo morali dugo čekati.
Henning Juul još uvijek pati od posljedica požara u kojem je izgubio
sina, a on sam zadobio opekline od kojih su mu sada ostali samo ožiljci.
Juul ne prestaje sumnjati u to da je spomenuti požar netko podmetnuo,
ali nikako se ne može domisliti zbog kojeg bi razloga to netko učinio.
Njegove sumnje dobiju potvrdu kad ga nazove Tore Pulli, osuđeni ubojica,
koji mu kaže da zna nešto o tome što se te noći kad je izbio požar
dogodilo i da će tu informaciju s njim i podijeliti, ako mu Henning
prije toga pomogne dokazati da je nevin.
Pred Henningom, koji
očajnički želi doznati što Pulli tvrdi da zna, nalazi se nimalo lak
zadatak. Da bi dokazao Pullijevu nevinost, Henning mora otkriti tko je
onda pravi krivac za ubojstvo zbog kojeg Pulli sjedi u zatvoru, a da bi
to otkrio, mora se vratiti unatrag na jedno još starije ubojstvo i
otkriti detalje oko njega, i sve to na vrijeme za Pullijev priziv.
Nagovoriti bilo koga od aktera u spomenutim slučajevima na pomoć gotovo je
nemoguća misija, a vrijeme nemilosrdno istječe...
Druga knjiga o
Henningu Juulu još je zamršenija i napetija od prethodne. Ovdje se ne
radi o samo jednom, već čak tri povezana slučaja ubojstva o kojima je
detalje vrlo teško otkriti, bez da i sam stradaš u tom procesu. Henning,
ipak, ne posustaje, a vodi ga želja za otkrićem onog tko je odgovoran
za smrt njegovog sina.
Henningov kolega Iver u ovom romanu dobiva
malo više prostora i, od osobe koju je Henning prije prezirao, postaje
netko na koga se sada može osloniti i koga počinje cijeniti. Iver je
logičan izbor osobe kojoj se Henning može obratiti za pomoć, jer slučaj
na kojem radi je previše kompleksan i zamršen da bi sve detalje o njemu
uspio otkriti sam, i još u kratkom roku.
Jedina stvar koja ne
'štima' kod ove knjige je njen naslov - 'Proboden' - koji je potpuno
promašen, ali to je ono što se neizbježno dobije kod prijevoda tuđih
prijevoda. Nitko tu nije proboden, ni u doslovnom, ni u prenesenom
značenju, ali, s obzirom da je knjiga prevedena s engleskog, a engleski
je naziv 'Pierced', za promašeni naslov možemo kriviti Engleze.
Originalni naslov na norveškom je 'Fantomsmerte', što znači fantomska
bol, i ima smisla jer se odnosi na činjenicu da Henningu nedostaje sin,
neprestano i u tolikoj mjeri da se osjeća gotovo kao da su mu odrezali
dio tijela za koji on još uvijek osjeća bol iako tog dijela više nema
(što i sam Henning spomene u razgovoru sa svojom bivšom ženom).
Bilo kako bilo, ova je knjiga napeta od početka do kraja, a zanimanje
čitatelja održava želja za rješenjem slučaja na kojem Henning
radi, kao i slučaja samog Henninga, koji se provlači kroz sve do sada
objavljene romane o njemu. A iako je pomalo frustrirajuće u svakom
romanu otkriti tek dijelić o tome što se dogodilo u noći požara u kojem
je Henning stradao, to nas ujedno tjera i da sa sve većim nestrpljenjem
iščekujemo sljedeći nastavak, kako bismo ga u trenu progutali. Ja sam već nestrpljiva. A vi?
